Izigrani zadrugari: rasprodaja imovine nekada uspješne Poljoprivredne zadruge Krnjak.

Pokušavao sam reagirati u Zadružnom savezu Hrvatske i Hrvatskom zavodu za zadrugarstvo da se ta nepravedna prodaja stopira, ali dobio sam odgovor da je sve u skladu sa zakonom. Poslije svega, interesa za zadrugarstvo više nema, kaže načelnik Krnjaka Rade Kosanović

Još jedan primjer zakonom dozvoljene krađe i prevare krajiškog stanovništva ujedno je put potonuća Poljoprivredne zadruge Krnjak, koja je po ostvarenom dohotku bila četvrta poljoprivredna zadruga u bivšoj Jugoslaviji. Taj visoki rezultat ove nekadašnje razvojne zadruge sada je samo dio ljepšeg sjećanja na vremena kada su Krnjačani svojim udruživanjem gradili zadrugu, čija se imovina procjenjuje na preko dva milijuna eura.

Poljoprivredna zadruga Krnjak jedina je u bivšoj Jugoslaviji imala ugovor s IMT-om o isporuci traktora i svih priključaka, uključujući kultivatore. Bila su tu još dva prodajno-servisna centra, u Krnjaku i Udbini. Zadruga, osnovana 1945. godine udruživanjem zadruga Tušilović, Budačka Rijeka-Krnjak i poljoprivrednog dobra Partizansko Žarište, brojala je oko 129 zaposlenika i 140 udruženih poljoprivrednika. Imovinu, stambene prostore, ugostiteljske objekte, trgovine i mini-markete u kojima se mogao naći čak i građevinski materijal imala je u Krnjaku, Udbini, Gornjem Skadru i Karlovcu. Pod zadrugom su bile i klaonice i tov, koji je svakog dana brojao 2.000 teladi, nekoliko hiljada svinja i pilića. Krnjački zadrugari imali su i prodajna mjesta za meso u Karlovcu, a svojim mesnim proizvodima snabdijevali su i mesnice na Dolcu u Zagrebu. Zadruga je osiguravala i otkup mlijeka, organizirala stočni sajam…

Od igle do lokomotive

Bila je to zadruga koja je savršeno funkcionirala i koja je imala sve, kako bi narod rekao, od igle do lokomotive. U takvim uslovima Poljoprivredna zadruga Krnjak brzo se razvijala i stjecala imovinu koja je za njene zadrugare bila od neprocjenljive vrijednosti. Na kraju, od te velike imovine nastale decenijskim radom, trudom i odricanjem ti isti zadrugari i njihova djeca nisu dobili ništa.

Došla je 1996. godina kada je na osnovu tadašnjeg zakona o zadrugarstvu dozvoljeno da samo tri člana poljoprivredne zadruge mogu obnoviti rad zadruge i raspolagati njenom imovinom. Pod okriljem zakona, mogla je otpočeti pljačka zadružne i društvene imovine Krajišnika koji su bili u egzodusu.

– Tu zakonsku mogućnost, pod pokroviteljstvom Zadružnog saveza Hrvatske, iskoristili su ljudi sa strane, iz Bosne i Duge Rese, koji nisu imali pojma o Krnjaku. Kako bi obnovili rad, odnosno registraciju zadruge, bila su im dovoljna samo tri potpisa od nekadašnjih 269 zadrugara. Poslije nekoliko mjeseci, odbacili su tu trojicu starih zadrugara i odmah počeli s rasprodajom zadružne imovine. Prvo su prodali klaonicu, kako i za koji novac to se ne zna, prodali su i prodajno-servisni centar s kompletnim zemljištem u Krnjaku. Na mjestu nekadašnje zadruge sada je pilana koja malo radi, a malo ne radi. Sada su prodali i poslovni prostor u Karlovcu za 60.000 eura i prodajno-servisni centar sa zemljom na Udbini za 106.000 eura, kamione, traktore… sve. Ne znamo gdje je sav taj novac, samo znamo da u ovo područje nije uložena ni jedna kuna. Skoro sve što je bilo za prodati, prodano je. Čak su jedan zadružni dom dali katoličkoj crkvi – priča načelnik Općine Krnjak Rade Kosanović.

Od nekadašnje zadružne imovine ostala su još samo dva doma u ruševnom stanju i trgovina i poslovna zgrada u Krnjaku. Svoga kupca čeka i zemljište s temeljima na kojima je osamdesetih godina planirana izgradnja bolnice, što je financirala sama zadruga. Sadašnja Poljoprivredna zadruga Krnjak broji sedmero zadrugara koji se sudski spore oko raspodjele sredstava dobivenih prodajom zadružne imovine Krnjačana. Pretpostavlja se da trenutna vrijednost preostale zadružne imovine iznosi oko pola milijuna eura.

Zazor prema zadrugama

– Pokušavao sam reagirati u Zadružnom savezu Hrvatske i Hrvatskom zavodu za zadrugarstvo da se ta nepravedna prodaja stopira, ali dobio sam odgovor da se tu ništa ne može napraviti, da su oni zadrugari i da je to njihova imovina. Oni i dalje rasprodaju tuđu imovinu, koju su stvarali ljudi ovog kraja. Kažu nam, nema tu materijala ni za Uskok, sve je zakonski napravljeno. Danas je ta zadruga na rubu, niti što radi, niti se što dešava. Poslije svega ovoga, kada netko našim ljudima spomene zadruge, smrkne im se pred očima, jer gradili su jednu zadrugu, a sada na sudbinu njene imovine ne mogu utjecati – priča Kosanović.

Danas na području Krnjaka djeluju još četiri zadruge, među kojima i one braniteljske i povratničke populacije. Srpsko povratničko stanovništvo udružilo se 2005. godine u novu zadrugu, u Poljoprivredno-zanatsku zadrugu Kordun koja broji 12 registriranih  poljoprivrednika, ali Kosanović kaže da ni ona više ne radi.

– Zadruge su radile dok su dobivale novac iz Ministarstva poljoprivrede i dok im je općina dotirala određena sredstva. Međutim, danas ni jedna zadruga u Krnjaku ne radi. Bez imovine, sa zastarjelom mehanizacijom i starijim stanovništvom nema zdravih temelja za opstanak i rad, a i sami ljudi koji se bave poljoprivredom i koji imaju registrirana obiteljska gospodarstva ne vide sebe van svog dvorišta. Interesa za zadrugarstvo više nema – govori Kosanović.

Pored svih problema koji muče seljake i zadrugare u Hrvatskoj, povratničko stanovništvo u samom je startu u još težem položaju: selo je devastirano i uništeno, a povratnici ne mogu s traktorima i mehanizacijom starima i 30 do 40 godina počinjati ozbiljnu poljoprivrednu proizvodnju. Osim toga, mnogi ne mogu u starijoj dobi učiti i stjecati nove navike u obrađivanju zemlje. Činjenica je da u Evropskoj uniji poljoprivredom caruju zadruge i da bi i budućnost naše poljoprivrede bila u udruživanju, ali što u situaciji kada je sve ono što je bilo stvoreno u zadrugama kompletno uništeno devedesetih godina?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email