fbpx

Globalna zdravstvena kriza i pandemija koronavirusa zaustavili su svijet, stavivši gotovo trećinu čovječanstva u neki oblik karantene. Većina ekonomskih aktivnosti zapadne civilizacije je drastično usporena ili u potpunosti zaustavljena. Kraj izvanrednog stanja još se ne nazire, s obzirom na maglovite procjene o duljini trajanja i konačnom cilju borbe protiv novog virusa. Ekonomske štete, povrh ljudskih gubitaka, bit će enormne, nezapamćene u suvremenom dobu. Podaci o drastičnom rastu nezaposlenosti u SAD-u ili rastu potražnje za kratkoročnim kreditima u Velikoj Britaniji pokazuju da će predstojeća kriza nadići onu referentnu iz 2008. godine.

Pandemija je pokazala koliko malo je dovoljno da na površinu isplivaju problemi za koje smo mislili da smo ih odavno prevladali ili riješili. Potpuna nespremnost zdravstvenih sustava da se uspješno nose s pandemijom i posljedicama bolesti, nedostatak medicinskog materijala, lijekova, maski i u konačnici liječnika i bolnica, pokazuju da mehanizmi modernih država nisu ni izbliza onako savršeni kako smo možda mislili. Posljedice ove globalne zdravstvene krize otvaraju mnogobrojna pitanja koja će se rješavati u godinama pred nama, a odnose se na čitav niz važnih društvenih problema, od odnosa tržišta i države do političkih odnosa u svijetu i, posebno, u Europi. S izbijanjem epidemije koronavirusa i njenim prelijevanju iz Kine, odakle je potekla, na Europu, koja je ubrzo postala najveće žarište bolesti u svijetu, počele su se u praksi pokazivati mane slobodnog tržišta. Preko noći je postalo izuzetno važno koje države u svom vlasništvu imaju tvornice za proizvodnju lijekova, medicinske opreme, maski… Države koje nisu imale u vlasništvu takve tvornice, ali su na svom teritoriju imale privatne tvrtke iz tog sektora, dekretima su zabranile izvoz medicinske opreme kako bi osigurale potrebne količine za svoje potrebe. Slobodno tržište je u određenim segmentima suspendirano preko noći, kao da nikada nije postojalo. Činjenica da se oko 80 posto sastojaka za proizvodnju antibiotika proizvodi u Kini zabrinula je mnoge razvijene države svijeta. Indija, najznačajniji svjetski proizvođač generičkih lijekova, ograničila je izvoz 26 aktivnih djelatnih tvari i lijekova, većinom antibiotika, osim uz izričito odobrenje vlade. Istraživanje Farmaceutskog udruženja EU-a o nedostatku lijekova, koje je provedeno 2019. u 24 države članice, pokazalo je alarmantne rezultate. U svim državama koje su sudjelovale u istraživanju ljekarne su imale problema s nestašicom lijekova u zadnjih godinu dana. Medikamenti koji su najčešće nedostajali jesu oni za respiratorni, kardiovaskularni i središnji živčani sustav.

Koronavirus nije ukazao samo na ranjivost zdravstvenih nego i političkih sustava. EU, najveći politički savez na svijetu, suočava se s brojnim krizama uzrokovanim pandemijom. Europska komisija, svojevrsna vlada EU-a, trpi teške kritike zbog očajne reakcije na izbijanje bolesti. Inertnost i potpunu pasivnost institucija EU-a vrlo brzo su zamijenile konkretne akcije država članica koje su u samo nekoliko tjedana uspjele dovesti u pitanje dva najvažnija stupa EU-a, slobodu kretanja i zajedničko europsko tržište. Umjesto da djeluju kao jedinstveni politički i društveni prostor s koordiniranim mjerama borbe protiv širenja virusa, države članice rasule su se svaka na svoju stranu, svaka sa svojim setom mjera, odlukama o zatvaranju državnih granica, zabranama kretanja i ukidanjem prometa. Policija i vojska vratile su se na državne granice čak i unutar šengenskog prostora, u kojem inače vlada apsolutna sloboda kretanja. Brisel je prisiljen boriti se i za održanje jedinstvenog tržišta, koje je teško pogođeno širenjem pandemije. Osim što su lanci opskrbe usporeni, sve su jači glasovi političara koji protežiraju kupovinu domaćih proizvoda kao oblik ekonomskog patriotizma. Tako je francuski ministar financija Bruno Le Mer nedavno pozvao tamošnje trgovačke lance da daju prednost francuskim poljoprivrednim proizvodima pred onima iz drugih dijelova svijeta, ali i drugih država članica EU-a.

Sada je sasvim jasno da ova pandemija ima potencijal, u većoj ili manjoj mjeri, promijeniti svijet. Tehnološke promjene drastično će se ubrzati, digitalizirat će se sve što se može digitalizirati, a već postojeći servisi omasovit će se i dobiti velik broj novih korisnika. Ulaganja u zdravstvene sustave bit će zasigurno veća. Strah koji danas vlada diljem svijeta zasigurno će se usjeći u kolektivnu memoriju i utjecati na ishode političkih odluka u korist javnog zdravstva. Rasprava o odnosu između privatnog i javnog, tržišta i regulacije dobit će novi zamah, s obzirom na veliku ulogu država i javnih institucija u suzbijanju krize. Pandemija će imati velike posljedice i na poimanje ljudskih prava jer će mnogi izvanredno stanje pokušati iskoristiti za njihovo trajno smanjenje u vidu praćenja i nadzora kretanja građana – neki od ovih procesa već su započeli, a neki će nastupiti nakon ove krize.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email