Godišnji izvještaj Kuće ljudskih prava o stanju ljudskih prava u Hrvstskoj za 2014. godinu predstavljen je na okruglom stolu u četvrtak, 21. maja.

Na okruglom stolu su sudjelovali Ljubo Manojlović iz Srpskog demokratskog foruma, Milena Čalić Jelić iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, novinarka Nataša Škaričić, Đordana Barbarić iz udruge MoST, Kristina Jandrić iz udruge Svitanje, Tea Vidović iz Centra za mirovne studije te Nikol Bulat u ime Pravne klinike Kuće ljudskih prava. Okrugli stol moderirala je Milana Romić iz Kuće ljudskih prava, ujedno i urednica samog Izvještaja.

Izvještaj svojim konceptom građanima Republike Hrvatske pruža korisne informacije, a u njemu su pokušali oslikati stanje u 2014. godini promatrajući probleme političkog konteksta, ekonomske i socijalne slike zakonodavnog okvira i razvoja civilnog društva RH.

Predstavljajući izvještaj, urednica Milena Romić je istaknula da ne treba očekivati da će izlazak iz krize brzo doći, jer se vlast i političari opčenito ne žele suoiti s tim problemom niti ga rješavati na sustavan i konstruktivan način.

„Iako je Ustavom definirana kao socijalna država, Hrvatska sve više tone u zonu nejednakosti, isključivosti i diskriminacije, a pojmovi i riječi poput solidarnosti, radničkih prava i jednakosti, totalno su prognani iz javnog diskursa i nalaze se na margini, a kada se uz to pogledaju i ranjive te diskriminirane skupine u društvu, stanje je još poraznije“ – istaknula je Milana Romić iz Kuće ljudskih prava. 

Naglasila je da se stanje ni ove godine nije poboljšalo. Predstavivši izvještaj za 2014. godinu, rekla je da se sumirajući ovu godinu ne možemo oteti dojmu da iz godine u godinu nasljeđujemo stare probleme koje nadopunjujemo nekim novim slikama i simbolima.

„Ovogodišnji simbol je šator, simboličko žarište nove-stare nacionalističke revolucije, te poticanja novih-starih podjela i netrpeljivosti, koji je postao vrijednosni okvir za razvoj ljudskih prava u godinama pred nama“ – rekla je Milena Romić.

„Nakon što su se desili takozvani bljeskovi i pokušaji mijenjanja političke paradigme zapravo je to sve bilo ubrzo zaboravljeno starim prepucavanjima i podjelama na naše i vaše“ – istaknula je Romić.

Sve više postoji diskiminacija i pojavljivanje novih ranjivih skupina, a jedna od njih su u posljednje vrijeme i djeca poručila je Romić, naglasivši teške uvjete u kojima mnoga djeca danas odrastaju.

„Možemo uočiti razliku u odnosu na prošle izvještaje, u kojima su bile ugrožene skupine kao što su osobe sa invaliditetom, nacionalne manjine i žene, nove su ranjive skupine zaposlene osobe koje nikako ne dobivaju plaću, mladi i djeca.“

„U Hrvatskoj ne postoji nijedna stranka koja ima određenu politiku prema zaštiti ljudskih prava“ – rekao je Ljubo Manojlović iz Srpskog demokratskog foruma istaknuvši da „ne postoji politička volja da se provede Opća deklaracija o ljudskim pravima“.

Naglasio je da su prava manjina jako ugrožena što možemo vidjeti i po tome što, po njegovim riječima, zastupnici nacionalnih manjina ne rade ništa kako bi poboljšali prava manjina. Podsjetio nas je i na glavne probleme kao što su problemi oko institucija, oko zapošljavanja i jezika, što se može jasno očitovati ako se prisjetimo kakvi su problemi nastali u Vukovaru zbog ćirilice.

„Beskučnici su počeli dolaziti u fokus“ – naglašava Đordana Barbarić iz udruge MOST iz Splita.

Sve veći je broj ljudi koji žive u siromaštvu. Iako postoje određeni zakoni koji bi se trebali provoditi, mi ih ne provodimo – poručuje Đordana Barbarić.

„Došao je naputak iz ministarstva da se ljudi bez adrese prijave na adresu centra za skrb, te osobe imaju niz obilježja, a to su invalidi, nezaposleni, ovisnici, oni zapravo traže suradnju… Moramo vrlo ozbiljno uzeti u obzir da su 1/3 beskućnika u Zagrebu mladi do 35 godina što je šokantna brojka“ – ističe Đordana Barbarić i dodaje – „Centri za zbrinjavanje takvih osoba imaju osim financijskih i probleme s dokumentacijom, prostori u kojima se nalaze centri moraju biti legalizirani što otežava posao.“

„Iza Srba i Roma tražitelji Azila su najnepoželjniji članovi u Hrvatskom društvu“ – istaknula je novinarka Nataša Škaričić i naglasila da se malo što provodi za integraciju izbjeglica u Hrvatskoj, npr. nema tečaja za hrvatski jezik. Na temelju osnovnog problema, a to je neznanje jezika, proističu i ostali problemi kao što je zapošljavanje, upis na fakultet, problem oko dobivanja osnovnih socijalnih potreba, jer neznanje jezika rezultira neinformiranošču oko svojih prava.

 

Fotografije: Kuća ljudskih prava