Prije devedesetih godina prošlog stoljeća bili smo deset kopalja iznad zemalja Istočnog bloka: Mađarske, Čehoslovačke, Poljske, Bugarske… Umjesto da smo danas ispred svih tih tranzicijskih zemalja, mi grabimo unazad. Nazadujemo. Većina ljudi živi na rubu egzistencije. Četvrtina stanovništva, umirovljenici, vegetiraju ispod nivoa ljudskog dostojanstva, uništen je građanski sloj, tvornice propadaju, a selo zamire… Hrvatska se nalazi na bespuću, na križanju gospodarske i mentalne krize. Bavimo se i dalje ideološkim podjelama, koje bi trebalo da su davno iza nas. Siromašni upiremo prstom jedan na drugog obnavljajući ideologiju apsurdnog nacionalizma.
Na razorenim moralnim poljima, korov je duboko pustio korijenje etiketa, mržnje i nerazumijevanja. Tragikomična svakodnevica više priliči 90-ima. Aktualni nacionalizam, obilježen rascjepom nasljeđenim iz povijesti truje mlade umove i iznova rađa netrpeljivost.
Vlada i medijski trend potenciranja prošlosti i izvrtanje činjenica, što skreće pozornost s egzistencijalnih pitanja. Neki dan je osvanula glavna vijest u hrvatskim medijima – Novak Đoković uhvaćen kako pjeva četničke pjesme.
Prema izvoru iz Jutarnjeg lista, točnije, riječi Tome Dragičevića etiketiraju Đokovića kao četnika iz primitivnog okruženja. Misli li time Dragičević da je čuvanje tradicije primitiviziran stav koji potiče nacionalizam? Baš suprotno, on je taj koji potiče kolektivno stvaranje novih tenzija. Ovo je samo jedan u nizu loših primjera pokušaja utjecaja medija na masu. Cilj je pomutiti i ono malo probuđene svijesti.
Nakon 25 godina nismo se makli od ideoloških podjela. Generacijsko mentalno silovanje stvorilo je obrazac pomoću kojeg nacionalizam i danas kruži ovim prostorima.
[stextbox id=”custom” caption=”Nacionalizam 21. stoljeća”]
Istraživanja pokazuju da su snažni nacionalistički osjećaji prisutniji u društvima gdje posljednji rat još uvijek nije zaboravljen, a političke elite u javnosti na razne načine održavaju osjećaj vanjske prijetnje. Što je zemlja etnički heterogenija, političarima je pri tome teže održati snagu nacionalizma kao političkog instrumenta.
Psihologinja Dinka Čorkalo kaže kako se “ekonomska kriza nasadila na već iscrpljene resurse suočavanja društva s ratom, poraćem, promjenom društvenog i vrijednosnog sustava, posljedicama privatizacije. U tom kontekstu višestrukih i višeslojnih društvenih poremećaja nacionalizam se pojavljuje kao, nažalost, očekivana i lako predvidiva posljedica. Zašto? Najkraći je odgovor – zato što vlastita grupa nudi privid sigurnosti, pa čovjek razmišlja: ako zbijemo redove, ako imenujemo krivce za svoju nesreću i ne dopustimo im da postanu jedni od nas, ako štitimo svoje, ako se riješimo onih koji su nam sve skrivili, bit ćemo sigurni. Takve ili slične poruke čujemo gotovo dnevno.”
Jasna Jozelić, stručnjak za politizaciju religije i povijesti ustvrdila je da je nacionalizam konstrukcija koja stvara granice među ljudima, a da je 90-ih godina na ovim prostorima, kao npr. u Bosni i Hercegovini, pitanje državljanstva i nacionalnosti postalo jako važno, što je dovelo do pokušaja triju naroda u BiH da reorganiziraju državu i rekonstruiraju povijest Bosne.
Bivši njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer boji se da bi uspon ksenofobnih i nacionalističkih politika u Europi mogao dovesti do raspada Europske unije. Fischer upozorava da se porast ksenofobije i nacionalističkog ekstremizma, primjetniji u istočnoj Europi nakon migracijske krize, znatno ranije pojavio u bogatijim zapadnim europskim zemljama poput Austrije, Francuske, Belgije, Švedske, Danke i Finske. Uzrok za fašizam bogatih on vidi u strahu da posljedice globalizacije donose kraj dominacije zapada, odnosno dominantne civilizacije bijelog čovjeka.
[/stextbox]
Ima li mjesta nacionalizmu u državi koja je pred propašću, pogođena ekonomskom krizom i nesposobnim političarima? Otrovali su nam mozak i oslijepili nas nelogičnom mržnjom. Potrebno nam je hitno buđenje iz dubokog sna starog 25 godina.
Raspravljajmo o rješenjima zapošljavanja nezaposlenih, odlasku mladih, poticanju industrije i poljoprivrede, obrazovanju… Ovo su vremena kada trebamo biti ujedinjeni i napraviti promjenu. Sloboda djelovanja je sve ugroženija i trebamo je očuvati svim silama. Širenje mržnje i predrasuda prema drugima opasno je po zdravlje. Stvaranje mitova i falsificiranje prošlosti ostavimo iza sebe. Niti zbog nacionalnosti, niti zbog rasne pripadnosti, vjerskog opredjeljenja, ni zbog čega drugog mržnja ničemu dobrom ne može doprinijeti. Svjedoci smo da iz nje ništa napredno i zdravo ne proizlazi. Krećući se linijom manjeg otpora, nacionalizmom, nikada nećemo živjeti u slobodi i miru. Prvi mogući korak kvalitetnijeg života je da se usmjerimo na trajnije vrijednosti, pružimo ruke jedni drugima, budimo ljudi. Ipak je to oduvijek bila najveća vrijednost.
