Čelnici država članica EU-a početkom ovoga tjedna usuglasili su i odobrili sankcije na uvoz ruske nafte. Takozvani šesti krug sankcija uveden je nakon višetjednih pokušaja da se Mađarsku, državu koja u potpunosti ovisi o ruskoj nafti, odobrovolji da za to da svoj glas. U konačnici Mađarska je pristala, ali uz uvjet da ona bude isključena iz zabrane uvoza, pa će se dotok ruske nafte u Europu, umjesto u stopostotnom iznosu, smanjiti za 90 posto. Procjene su da su zemlje članice EU-a od početka rata u Ukrajini na račune ruskog naftnog diva Gazproma za naftu iskeširale nevjerojatnih 30 milijardi eura. Taj iznos, samo od nafte i samo za razdoblje od tri mjeseca, gotovo je jednak golemoj američkoj vojnoj pomoći Ukrajini, koja iznosi 40 milijardi dolara.

Istovremeno, Europa ne odustaje od uvoza ruskog plina, energenta koji je nemoguće supstituirati u kratkom roku, a bez kojega bi ključne europske ekonomije, one Njemačke, Francuske i Italije, kolabirale u kratkom roku. Prodaja plina Europi puni ruske džepove gotovo jednako kao i trgovina naftom, pa se procjenjuje da je ruska zarada od prodaje plina od početka sukoba dodatnih 26 milijardi eura. Sveukupni prihod Rusije od europskih zemalja u posljednja tri mjeseca iznosio je golemih 56 milijardi eura.

Europa se, a posebno Njemačka kao ključna ekonomska i politička sila, od početka sukoba nalazi pod golemim političkim pritiskom Ukrajine, baltičkih zemalja i Poljske da se maksimalno uključi u ratni sukob na istoku Europe. Svaki dosadašnji krug sankcija dolazio je nakon tjedana kampanje u kojima se europske i njemačke lidere doslovno optuživalo za kolaboraciju s Putinom.

Bez obzira na to kako netko gleda na sukob u Ukrajini, činjenica je da osim Ukrajinaca najveću financijsku cijenu plaćaju Europa i njeni građani. Embargo na uvoz nafte znači samo da će Europa svoje goleme potrebe za naftom morati namirivati iz drugih izvora, u financijskim aranžmanima koji sigurno neće biti povoljniji od onih koje su imali s ruskim kompanijama. Poskupljenje energenata kao ključnog industrijskog inputa znači produbljenje spirale inflacije i povećanja potrošačkih cijena diljem Europe. Već sada inflacija u eurozoni obara sve rekorde, sa stopom koja je prešla visokih sedam posto. Njemačka nesklonost uvođenju sankcija na energente upravo je utemeljena u svijesti o posljedicama toga po čitavu Europu. Ako njemačko gospodarstvo posrne i uđe u recesiju, bit će to uvod u masovna otpuštanja i ozbiljnu socijalnu krizu. Stopa inflacije u Njemačkoj nastavila je rasti u maju sa 7,9 posto višim cijenama u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, što je najviši zabilježeni rast cijena u Njemačkoj od naftne krize u sedamdesetima.

I dok energetska kriza bjesni, zahuktava se i nestašica hrane, s obzirom na to da je rat prekinuo lance opskrbe afričkih država ukrajinskom pšenicom. Istovremeno, političko rješenje rata u Ukrajini se ne nazire. Rat je ušao u četvrti mjesec, a ruske vojne snage na istoku Ukrajine metodičkim granatiranjem potiskuju ukrajinsku vojsku iz Donbasa. Europske sankcije i američke pošiljke oružja ostale su jedine strategije Zapada u ukrajinskom ratu. Ipak, niti jedno od ta dva rješenja ne daje nikakve rezultate, rat je sve žeći, brutalniji i odnosi sve više žrtava. Prije svega na strani Ukrajine, koja trpi brutalne gubitke na ratištu u odmetnutim pokrajinama Donjecku i Lugansku.

I dok broj žrtava raste, retorika se ne prilagođava realnosti, već se dodatno zaoštrava. U ovom trenutku službeni stav Ukrajine, a onda i njenih partnera, jest da će rat završiti tek onda kad se Rusiju izbaci iz svih okupiranih dijelova, uključujući i Krim. Takav stav znači samo jedno – dugogodišnji rat s golemim gubicima i materijalnom štetom, sa stotinama tisuća mrtvih vojnika i milijunima trajno raseljenih civila koji se doslovno neće imati gdje vratiti. A i u tom slučaju vjerojatnost da će dugogodišnji rat Ukrajinu dovesti do željenog rezultata je upitna. Političari, koji prije svega brinu o sljedećem mandatu, zasad ne žele priznati da je perspektiva nastavka rata za Ukrajinu katastrofalna. Dojam je da su ključni europski politički igrači, Njemačka i Francuska, svjesni ukrajinskih izgleda da u sljedećim mjesecima ili godinama preokrenu tok rata i u kontraudaru izbace Rusiju iz okupiranih područja. Unatoč tome, a radi vlastite slike u očima svijeta, Europa igra igru sa sankcijama koje proširuje iz mjeseca u mjesec, bez ikakvog realnog izgleda da one i u najmanjoj mjeri utječu na spremnost i sposobnost Rusije da vodi rat protiv Ukrajine.

Sve političke okolnosti ukazuju na to da će za završetak ovoga sukoba stvari morati postati katastrofalne. I u ekonomskom i u vojnom i u humanitarnom smislu. Da bi bilo koja strana bila spremna prihvatiti išta od one druge, ta druga će morati biti potpuno poražena. U međuvremenu, bez ikakve dileme, poginut će još deseci tisuća, ako ne i stotine tisuća ljudi, a ekonomija Europe i velikog dijela svijeta proći će kroz jednu od najvećih kriza u proteklih 50 godina.