Generacije koje su studentske dane provodile prije koronakrize znale su za jedno nepisano pravilo kako se od brucoša postaje student. U šali se tada govorilo o tri uvjeta (danas bi posljednji od njih najvjerovatnije bio etiketiran kao seksistički). Pravi student se među drugarima postajalo kad se položi prvi ispit, kad se padne prvi put ispit i kad se „zavede“ kolegica s fakulteta.

Na sličan način mogli bi se tretirati i ovdašnji političari. Tek kad dobiju ulični grafit, i to pogrdni, može se za njih reći da su ostavili nekakvog traga u politici. Najčešće se to postiže donošenjem nepopularnih mjera, a preduvjet za to bi naravno bila pozicija moći i odlučivanja.

Tako je i novoizabrani gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević dobio svoj prvi grafit u centru Zagreba i tako se pridružio plejadi „dokazanih“ hrvatskih političara koji su već mnogo puta „oslikani“ na fasadama i javnim površinama glavnog grada Hrvatske.

Grafit je zabilježio fotograf Jovica Drobnjak koji je, iako grafiti nisu jedini predmet njegovog interesa i rada, objektivom do sada zabilježio hiljade grafita na ulicama Zagreba. Posljednjih dvadesetak godina, koliko aktivno djeluje što kao zaposlenik u nekoliko hrvatskih tjednika i magazina, što kao samostalni fotograf, Drobnjak je bio „objektivni“ svjedok vremena i svjedok društvenih kolopleta i osjećanja, kako ističu poznavaoci fotografije.

„Grafiti su zidne novine”

Tako je prije tri godine Drobnjak priredio izložbu fotografija „Boje i lakovi” kojima je tema bio kontroverzni bivši nogometni menadžer Zdravko Mamić, odnosno ulični natpisi posvećeni njemu. „Mamiću, Srbine“, „Mamiću, Cigane“, „Mamiću, Turčine“, „Mamiću, pederu“ samo su neki od njih, a na većini se može iščitati ne samo govor mržnje prema Mamiću, već i prema manjinama koje se stavljaju uz njegovo ime kako bi ga se što više uvrijedilo.

Drobnjak je prije dvije godine, upravo na Međunarodni dan tolerancije, u Zagrebu otvorio još jednu izložbu posvećenu grafitima, nazvanu „Zidovi mržnje”. Izložba se sastojala od 307 fotografija grafita nastalih za četiri godine u Zagrebu, a bila je podijeljena u tri dijela. Prvi dio prikazivao je sto fotografija „crnih“ grafita na kojima su najčešće ustaško „U“, kukasti križevi i imperativi glagola ubiti… Drugi dio prikazivao je sto fotografija „crvenih“ grafita na kojima su najčešće bile crvena zvijezda, srp i čekić, a nerijetko se na njima zazivalo i Tita da se vrati. Treći dio izložbe možda je i najbolje ilustrirao stanje u društvu, prikazujući „crvene” i „crne” grafite kako međusobno „ratuju”, to jest šaraju se jedni, a dopisuju drugi simboli i poruke.

U nastavku pogledajte i galeriju fotografija na kojima je „lovac na grafite“ Jovica Drobnjak zabilježio imena „starih“ političara na zidovima, trafikama, prometnim znakovima, pothodnicima, tramvajskim stanicama,… Fotografije su snimljene u proteklih šest godina kao autentični svjedok vremena, ili kako Drobnjak kaže „Grafiti su zidne novine”.

*Stavovi iznijeti na fotografijama ne izražavaju stavove autora fotografija i P-portala