Hapšenjem sada već bivšeg ministra Darka Horvata zbog sumnje u nezakonitu dodjelu potpora malim poduzetnicima nastavila se višedesetljetna tradicija po kojoj su HDZ-ovi najviši funkcioneri umiješani u počinjenje kaznenih djela zloupotrebe moći i utjecaja na teret državnog proračuna. U pravilu, svi su oni zatvarani nakon što su prethodno razriješeni stranačkih i državnih dužnosti i gubitka moći i utjecaja, no Horvat je de fakto prvi koji je u istražni zatvor ispraćen direktno iz ministarske fotelje. Zatvaranje ministra na dužnosti iznenadilo je i premijera Andreja Plenkovića, a svoje nezadovoljstvo takvim postupanjem istaknuo je već u uvodnim rečenicama svojeg obraćanja neposredno nakon hapšenja. Premijer je pozvao glavnu državnu odvjetnicu da stane pred javnost i obrazloži ne samo odluku o hapšenju ministra nego i njen tajming, s obzirom na činjenicu da se radi o aktivnom ministru i da se ovim činom na neki način “destabilizira državna vlast”. Naravno, ne treba ni spominjati da ni u Ustavu ni u zakonima ne postoji propisana obaveza, bilo DORH-a, bilo USKOK-a, da javnosti obrazlažu svoje odluke, a pogotovo da ih obrazlažu premijeru.
Plenković je u svom govoru dao naslutiti da sumnja da su i metode hapšenja i tajming pomno odabrani sa specifičnim ciljem i svrhom. Zato je govor započeo nabrajanjem onoga što smatra ozbiljnim postignućima Vlade u tjednu koji je prethodio ovim događajima. U tim trenucima premijer je uistinu na trenutke zvučao kao teoretičar urota koji grozničavo, u hodu, pokušava otkriti što se zapravo događa. Tako je dao naslutiti da sumnja da je DORH u ovom slučaju bio pod nečijim utjecajem ili pritiskom, izravnim ili neizravnim.
Takve izjave premijera Plenkovića izazvale su oštre reakcije opozicije koja ih je protumačila kao najžešći pritisak na pravosuđe i uvod u diktaturu. Doista, u pravnom poretku Republike Hrvatske koji uspostavlja oštru trodiobu vlasti nema mjesta za ikakve zahtjeve izvršne vlasti prema sudskoj. Osim izbora osobe glavnog državnog odvjetnika na mandat od četiri godine i godišnjih izvještaja, ne postoje drugi alati nadzora i kontrole rada DORH-a. Nakon šest godina idilične suradnje Vlade i DORH-a, kada nije bilo nikakvih disonantnih tonova, uz neupitnu podršku bivšim državnim odvjetnicima i sadašnjoj odvjetnici Zlati Hrvoj Šipek, ovo je prvo ozbiljno razilaženje između ta dva centra moći, a razlozi mogu biti višestruki. Idila koja je vladala među njima stvorila je neoborivo uvjerenje javnosti da vladajuća stranka drži pravosuđe u džepu. Oslobađajuće presude u korupcijskim slučajevima, neobjašnjive pogreške državnih odvjetnika u ključnim predmetima, desetljetna suđenja nakon kojih se poništavaju sudske odluke, sve to dovelo je do situacije u kojoj čak 97 posto građana smatra da je u Hrvatskoj korupcija široko rasprostranjena.
Odgovor DORH-a premijeru Plenkoviću u kojem su na njegove zahtjeve za javnim obraćanjem i objašnjenjem svojih poteza odgovorili negativno, ukazuje na činjenicu da se odnos DORH-a prema Vladi drastično promijenio. Moguće je da je nedavna blamaža s bivšom ministricom Gabrijelom Žalac utjecala na promjenu smjera DORH-a. Podsjetimo, DORH se propisno osramotio i bacio ogromnu sjenu na svoju neovisnost u predmetu u kojem su oslobodili bivšu ministricu svih sumnji za počinjenje kaznenih djela zloupotrebe položaja i ovlasti, da bi ih Ured europskog javnog tužitelja demantirao, poslavši je u istražni zatvor. DORH je tada danima bio pod lupom javnosti, zahtijevala se smjena glavne državne odvjetnice i šefice USKOK-a, da bi na kraju svi ipak preživjeli. Da li se i u ovom slučaju dogodilo nešto slično, da li je DORH dobio informacije da se europski tužitelji zanimaju i za ovaj predmet? Ako jesu, onda ne čudi brzinsko hapšenje Horvata, jer bi još jedan skandal u kojem europski tužitelji hapse aktivne ministre pored živog DORH-a bio previše za preživjeti. Gledajući posljednje predmete, nemoguće se oteti dojmu da je europsko javno tužiteljstvo postalo ozbiljan remetilački faktor u idiličnim odnosima domaće politike i pravosuđa. Donedavno nije postojao nitko treći koji bi mogao utjecati na dogovore ispod stola, a sada takve sigurnosti više nema. Sve što DORH pospremi u ladicu, a tiče se europskih sredstava, europsko javno tužiteljstvo može izvući na površinu.
Da li je vodstvo DORH-a i USKOK-a shvatilo da postoji novi šerif i da domaća politika više nije odlučujući faktor? Itekako je moguće, a to bi objasnilo i nervozu i nesnalaženje premijera Plenkovića, koji je bio vidno iznenađen. Umjesto teorija zavjera kojima je započeo, odnosno izjava da na DORH možda utječu predsjednik Zoran Milanović ili opozicija, možda se trebao usmjeriti prema Luksemburgu iz kojeg operira europsko javno tužiteljstvo.
U svakom slučaju, ovaj posljednji niz afera ogroman je udarac za vjerodostojnost Vlade i njenu sposobnost da uvjeri građane da se radi o skupini čestitih i na javno dobro usmjerenih pojedinaca. Takva Vlada može završiti svoj mandat, no očekuju nas dvije i pol godine mučenja u okolnostima ogromnih društvenih i ekonomskih izazova.
