Geni Balkanski – koliko smo isti

Piše: Jelena Jovanović

Migracijom Slovena na Balkan nije došlo do zamene stanovništva, već do mešanja autohtonog balkanskog genoma i genoma slovenskih migranata, kaže najnovije istraživanje o genetičkom poreklu balkanslih naroda

geni
Foto: Pixabay

This post is also available in: English (Engleski)

Najnovije istraživanje o migracijama i genetskom poreklu naroda Balkana, nedavno predstavljeno u Beogradu, nedvosmisleno ukazuje na to da genetske razlike između naroda u našem regionu, praktično – ne postoje.

Predavanje pod nazivom „Slovenske migracije i genetičko poreklo balkanskih naroda“, održano 27. juna u Beogradu u SANU, bila je prilika da se čuju detalji zanimljivog istraživanja.

Višegodišnja studija o poreklu stanovništva na Balkanu pokazala je, naime, da je oko polovine genoma današnjeg srpskog stanovništva autohtono, barem do bronzanog doba, a da je preostala polovina slovenskog porekla te da potiče od slovenskih migranata iz 7. veka. Dakle, migracijom Slovena na Balkan nije došlo do zamene stanovništva, već do mešanja autohtonog balkanskog genoma i genoma slovenskih migranata. Molekularni markeri sugerišu da je migracija Slovena na Balkan mogla da dođe sa teritorija današnje Poljske i Ukrajine. Ova studija analizira genetičku strukturu lokalnog stanovništva na području Srbije u Bronzanom, Gvozdenom, Rimskom i Postrimskom periodu, kao i današnjeg stanovništva. Taj kontinuitet analize je omogućio utvrđivanje kontinuiteta populacija na ovim prostorima i udeo DNK u današnjem modernom stanovništvu koji vodi poreklo iz duboke prošlosti. Lokaliteti istraživanja genetičkih promena populacija uključili su Viminacijum, Medijanu, Timakum Minus i još nekoliko lokacija na Balkanu. To pruža osnovu za analizu kasnijih slovenskih migracija i omogućuje utvrđivanje genetičke strukture modernog srpskog stanovništva, kao i ostalih balkanskih naroda.

Foto: Pixabay

Opsežna višegodišnja studija rezultat je saradnje više različitih univerziteta i instituta. Kad je Univerzitet u Beogradu u pitanju, učesnici sa Biološkog fakulteta su profesor dr Miodrag Grbić, profesor dr Željko Tomanović, dopisni član SANU, kao i profesor dr Dušan Keckarević. Učesnici sa Arheološkog instituta su naučni saradnik dr Ilija Mikić i naučni savetnik dr Miomir Korać. Učesnik sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Harvard je profesor Dejvid Rajh, a sa Univerziteta u Barseloni Karles Lalueza Foks, koji je na skupu u SANU detaljno i objasnio kako je rađeno istraživanje, na kojim uzorcima, te kako je DNK izolovana iz naših evolucionih predaka dovela do novih naučnih otkrića.

Nema čiste populacije

Profesor Miodrag Grbić sa univerziteta Western Ontario, gostujući profesor na Univerzitetu La Rioja u Španiji, kao i na Biloškom fakultetu Univerziteta u Beogradu, u razgovoru za P-portal otkriva značaj novog istraživanja.

„Prvi put u našoj istoriji koristimo molekularnu genetiku da istražimo poreklo naroda na Balkanu. Ovo je jedna od prvih, zaista ozbiljnih studija sa vodećim grupama – iz Španije to je profesor Lalueza Foks, sa Harvarda je to laboratorija Dejvida Rajha. U grupi sa beogradskog univerziteta je Dušan Keckarović, a učestvovala je takođe i grupa arheologa iz Viminacijuma koji su dali uzorak. Mogli smo da gledamo kontinuitet promene populacije na Balkanu. To ranije nikada nije urađeno. Uvek se gledala samo moderna populacija bez tog jednog istorijskog konteksta ili su se gledali samo mali fragmenti prošlosti. Ovde smo gledali kontinuitet – od Bronzanog doba, Gvozdenog doba, Rimske imperije, post-tranzicije i raspada Rimske imperije do modernih vremena“, kaže profesor Grbić.

Miodrag Grbić otkriva i da u tom kontekstu – nema čiste populacije, nego da imamo različite nivoe mešanja genetike populacije.

„U ranijoj istoriji, koja je bila predavana meni dok sam bio u srednjoj školi, a koja se predaje i sada, priča je bila da smo mi, Južni Sloveni došli na ovo područje u sedmom veku. Ovde nije bilo praktično populacije i došlo je do zamene populacije. Međutim, sada kada istražimo našu DNK možemo da vidimo da nije došlo do zamene populacije već da je došlo do mešanja postojeće populacije koja je bila starobalkanska populacija koja se pomešala sa novodošlim Slovenima, tako da je naš genotip u 50% te starobalkanske populacije i 50% slovenske populacije. Vrlo je interesantno da, kada se napravi analaiza i kada se stave grupe iz naših bivših jugoslovenskih republika, vidimo da dolazi do njihovog genetskog preklapanja. Tako da, pošteno rečeno, neke genetske razlike između tih naših grupa, razlike između Srba, Hrvata, Bosanaca i Crnogoraca, praktično da ne postoje.”

Istraživanje se nastavlja – dalje u prošlost

Miodrag Grbić kaže i da je zanimljivo kako je otpočelo ovo istraživanje o genetskom materijalu naših predaka i kako je realizovana saradnja između univerziteta.

geni
Miodrag Grbić

„Kad smo počeli da sarađujemo sa beogradskim fakultetom na nivou molekularne genetike, počeli smo saradnju na genetskom diverzitetu vinove loze. Akademik Željko Tomović i ja smo uvideli da bi bilo interesantno, s obzirom na to da na Balkanu ima mnogo ljudskih ostataka (imajući u vidu Lepenski vir, Starčevo, Vinču, kontinuitet Rimske imperije u ovim krajevima), da se napravi jedan presek i da se napravi takav tip analize. Za to smo zainteresovali Karles Lalueza Foksa, sa čijim Institutom sam ja ranije sarađivao u Barseloni, ali na jednom sasvim drugom projektu genomike. Kada je profesor sa Harvarda došao ovde, vrata su se otvorila, i tako je došlo do jednog zajedničkog interesa da to uradimo. To je primer divne saradnje koja se, naravno, ne prekida.”

Profesor Grbić kaže da je u Barseloni upravo završeno sekvenciranje 12 genoma iz Lepenskog vira, što znači da se istraživanje nastavlja u pravcu dalje prošlosti – neolitskog perioda.

„Dogovoren je nastavak saradnje. Ubuduće ćemo analizirati Viminacijum – detalji bi trebalo da analiziraju socijalnu strukturu stanovništva, razlike između Rimljana i ove naše, starobalkanske populacije iz Viminacijuma”, otkriva profesor Grbić.

Nov pogled na istoriju

„Kao neko ko je molekularni biolog i ko voli istoriju, smatram da je važno da imamo pravu istoriju, a ne da imamo istoriju koja se na Orvelov način upotrebljava na različite načine sa banalnom politizacijom. Važno je da na ovom, genetskom nivou, imamo zaista prave podatke. Društvene nauke uvek daju jednu konstataciju koja ne može da se kvantifikuje. Sa ovim, genetskim podacima, tu više nema nikakve priče da li smo jedno ili drugo. Ovo je prilog egzaktnih nauka koji je merljiv, i determinisan”, kaže Miodrag Grbić za P-portal.

On dodaje i da su dosadašnje reakcije javnosti na ovo istražvanje veoma pozitivne.

„Ljudi su oduševljeni tim rezultatima. Na neki način oni su se biološki i mogli očekivati pošto zaista nema nijednog slučaja gde je jedna populacija potpuno nestala, i da ju je druga populacija potpuno zamenila. U Zagrebu je, recimo, jedna profesorka molekularne biologije bila oduševljena tim rezultatima, i navela je da, čim istraživanje bude publikovano, da mu treba dati veći medijski značaj. Važno je da dođe do prenosa nauke ljudima koji su često pogrešno informisani senzacionalističkim tekstovima. Važno je da se pokažu pravi naučni podaci i da na osnovu njih ljudi sami donesu svoje zaključke”, ističe Grbić.

Proučavanje evolucije

Nedavni gost Beograda Karles Lalueza Foks u Beogradu je već boravio 2018, kada je u SANU održao predavanje „Otkrivanje genomske istorije Evrope”. U okviru tog predavanja govorio je o tome kako najnoviji razvoj tehnologije omogućava da se ekstrahuju stotine, ako ne i hiljade starih genoma. Profesor Lalueza Foks doktorirao je na Odseku za biologiju na Univerzitetu u Barseloni 1995, a zatim se usavršavao na postdoktorskim studijama na Univerzitetima Kembridž i Oksford, radeći na Paleogenomici. Trenutno radi na Institutu za evolucionu biologiju u Barseloni i obavlja funkciju direktora Prirodnjačkog muzeja u Barseloni. Publikovao je veliki broj radova iz Paleogenetike u vodećim svetskim časopisima (Nature, Science, Nature Review Genetics, PNAS,…), a najpoznatiji je po radu na genomima Neandertalaca. Lalueza Foks je bio jedan od pedeset naučnika koji su radili na projektu – studiji koja je prvi put prikazala prisustvo neandertalske DNK u Homo sapiensu. Ova studija objavljena je 2010. godine u časopisu Science.

geni
Carles_Lalueza, foto: Wikipedia

Eminentni stručnjak je takođe radio sekvenciranje evropskog mezolitskog genoma na Institutu za evolucionu biologiju u Barseloni 2014. godine. Objavio je više od stotinu radova u međunarodnim stručnim časopisima, u kojima se uglavnom bavi genetskom analizom ljudskih populacija u prošlosti radi rekonstruisanja drevnih migracija, sklonosti populacija i njihovih adaptacija.

Profesor Lalueza Foks navodi da se istraživačka grupa njegove laboratorije Paleogenomics Lab fokusira na paleogenomiku – proučavanje strukture, funkcije i organizacije genoma predaka.

Foto: Jovica Drobnjak

„Zainteresovani smo za različite evolucione probleme na koje se može odgovoriti pomoću drevnih podataka o DNK, uključujući ljudsku evoluciju, dinamiku populacije i raznolikost, kao i adaptivne procese i prošle migracije. Radimo sa drevnim modernim ljudima, kao i sa izumrlom vrstom hominina, neandertalcima. U našoj grupi smo u osnovi zainteresovani za genomsku raznolikost među neandertalcima i za individualizaciju neandertalske porodične grupe sa lokaliteta El Sidron (Asturija, Španija). Takođe istražujemo evolucionu dinamiku i prošle migracije evropske praistorije kroz analizu ljudskih genoma iz mezolita, neolita, Kuperovog i bronzanog doba.“

Pored istraživačkog rada, Lalueza Foks je objavio jedanaest knjiga iz popularne nauke, uglavnom s temom ljudske evolucije, arheogenetike i savremene ljudske raznolikosti, a trenutno radi na genomima preistorijskih Evropljana.

Potvrđeni raniji zaključci

Nedavno predavanje profesora Lalueze Foksa je u galeriji SANU okupilo mnogo zainteresovanih. Među njima je bio i Branko Todorović, sekretar društva „Poreklo” i urednik portala poreklo.rs. U razgovoru za P-portal Todorović ističe da je važno je što je takvo predavanje održano u Beogradu.

„Genetička geneologija je mlada nauka. Kod nas se time počeo baviti Etnogafski Institut. Mi smo zajedno sa njima pokrenuli Prvi srpski DNK projekat – poslednjih 10 godina se bavimo time. Reč je o projektu koji je zasnovan na prikupljanju i analizi Y-DNK rezultata, dobijenih kroz pojedinačna testiranja ili naučna istraživanja. Srpski DNK projekat realizuje se u saradnji sa Biološkim fakultetom Beogradskog univerziteta“.

Branko Todorović navodi da je ono što se poslednjih 6–7 godina nezvanično saznavalo, i naslućivalo, sada – verifikovano. Naime, predstavljena je genetička geneologija do koje se došlo na osnovu analize rezultata testova živih pojedinaca.

„Nema tu revolucionarnih otkrića. Genetika je potvrdila neke ranije zaključke. Ono što će biti interesantno su buduća istraživanja nekropola Ilira, Tračana, Dačana. Mi raspolažemo rezultatima koji su se poklopili sa rezultatima tih starih balkanskih populacija. Reč je o Y DNK rezultatima.”

 

Ovaj tekst možete poslušati ovdje:

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: