Franjo Habulin, diplomirani ekonomist i predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH), u razgovoru za P-portal govori o sve češćim divljanjima ekstremne desnice i položaju antifašista u Hrvatskoj danas. Nedugo nakon razgovora s njim izišla je snimka počasnog predsjednika SABA RH Stjepana Mesića u kojoj relativizira zločine u Jasenovcu, što je kod desnice bacilo sjenu na cjelokupno djelovanje SABA RH kao i na djelovanje Stjepana Mesića. On je u međuvremenu podnio ostavku na tu počasnu funkciju želeći tako, na neki način, skinuti odgovornost sa SABA RH. Habulinu i predsjedništvu SABA RH nije nimalo lako, nalaze se između čekića i nakovnja. Ako žele održati i zadržati vjerodostojnost, moraju prihvatiti Mesićevu ostavku. Ako, pak, žele sačuvati njegov dvadesetogodišnji rad na afirmaciji antifašizma, onda ostavku ne bi trebali prihvatiti. Teško je iz ove vrlo neugodne situacije izići neokrnjen i zadržati vjerodostojnost. O tome će, pored ostalih pitanja, negdje sredinom februara raspravljati i predsjedništvo SABA i onda donijeti konačnu odluku. Ako bi Predsjedništvo i prihvatilo Mesićevu odluku, njemu to ne bi smetalo da i dalje, kao običan član SABA RH i bivši predsjednik RH u dva mandata, radi na afirmaciji antifašizma. Uostalom, ako ga i tretiramo „prebjegom“, čime se desnica naslađuje, ista ta desnica može najprije pogledati pred svojim vratima i sjetiti se što su nekada bili Zdravko Tomac, Zvonimir Šeparović, a ni Bilandžić im nije bio stran, kao ni Anđelko Milardović i slični novopečeni i „osvješteni“ Hrvati, demokrate i desničari.

Kakav je antifašizam danas u Hrvatskoj? I kakav je tretman antifašizma i odnos prema njemu?

Uvjeti u kojima djelujemo i radimo i uvjeti u kojima sada žive još živi učesnici NOB-a nisu dobri. Ponajprije zbog pogrešnog odnosa aktualne vlasti prema antifašizmu u Hrvatskoj i općenito zbog odnosa prema antifašističkoj i narodnooslobodilačkoj borbi i vođi te borbe Josipu Brozu Titu. Taj loš i pogrešan odnos proizlazi iz njihove neodlučnosti da svaku pojavu u Hrvatskoj nazovu pravim imenom. Dakle, ta neodlučnost ohrabruje ekstremnu desnicu, proustaški i profašistički orijentiranu, koja sve više istupa, sve se više pojavljuje, sve su učestaliji ustaško-fašistički znakovi i znakovlje, poklici i pozdravi. Tako je sada nađena formula da se ustaški pozdrav stavlja na spomen obilježja posvećena poginulim braniteljima u domovinskom ratu pa je to kao nedodirljivo. Na taj način, cilj je da ti ustaški poklici i pozdravi steknu pravo građanstva u Hrvatskoj. Vlast to tolerira, a i medijski su dobro praćeni. To nije dobro i tu aktualna vlast mora biti odlučna i reagirati, jer ako neće oni, na to će ih upozoriti Evropska zajednica, čiji smo i mi članovi, a poznato je i da je današnja Evropa sazdana na antifašizmu.

Zašto se to događa, zašto vlast to tolerira? Može li se govoriti o tome da vlast iz nekog razloga želi podilaziti desnici? Čini se da većina ljudi šuti, iako se sa tim ne slaže, pa se stiče dojam da glasna desnica ima puno veći broj simpatizera nego što je to zaista tako.

Hrvatska demokratska zajednica ima jedan dio članova koji su umjereni desni konzervativci. Takvih je u EU dosta. Međutim, imaju i dosta onih, jedno krilo stranke, koji su ekstremno desni. I onda stranačko vodstvo mora balansirati unutar stranke, držati ih sve na okupu. Onda malo popusti jednima da bi održali ravnotežu, pa popusti drugima, malo stiša ekstremno desne pa digne umjerenije i tako to balansiranje ide i traje. Dakle, balansira se da bi ostali na okupu, a da se ne izazovu poremećaji unutar stranke. Međutim, to se negativno reflektira na ono što se događa van te stranke odnosno na ono što se događa u RH. Tu je prostor koji ohrabruje ekstremnu desnicu da istupa jer znaju da im se ništa neće dogoditi kada budu izvikivali na utakmicama i ostalim javnim skupovima ustaške pozdrave, parole i pokliče, iscrtavali ustaška znakovlja i slično. I to nije dobro, jer ljudima, posebno mladima, šalje krivu sliku i krivu poruku. Dobar dio ljudi šuti i gotovo mirno prelazi preko toga, kao da su se već naučili na to.

To sve pomalo sliči na karcinom koji nije na vrijeme uklonjen pa se proširio, metastazirao i postao opasan?

Slažem se da je to vrlo opasno. I ljudi to gledaju i negoduju, nisu zadovoljni, međutim, ljudi su danas u situaciji kakva već jeste u gospodarstvu i sve ostalo što je vezano uz to, okrenuti su sebi i narodski rečeno gledaju svoja posla, misle kako će preživjeti od prvog do prvog. I, zaokupljeni svojim problemima, s nedovoljnim negodovanjem dozvoljavaju da ovi problemi prolaze mimo njih. I povijest nas uči da je to plodno tlo za nastanak fašizma i nacizma. Šačica njih na početku se pretvorila u veliku grudu koja je u Drugom svjetskom ratu odnijela 55 miliona ljudskih života. Zato bi vlast trebala odlučnije reagirati.

[pullquote class=”full”]

Izložbu o razvoju antifašističkog pokreta u Vojniću otvorio je Franjo Habulin 12. januarra, na Dan oslobođenja Vojnića, a nastala je da bi se ljudima pokazali početak, tok i razvoj narodnooslobodilačkog ustanka 1941.godine, da bi se pokazalo formiranje prvih partizanskih jedinica, njihovo prerastanje u veće vojne formacije što je na kraju dovelo i do formiranja Jugoslavenske armije 1945. godine. Prikazan je i život partizana, dio je posvećen i ulozi žena i mladih u NOB-u, govori i o životu na oslobođenim područjima, o obrazovanju ljudi, o stvaranju narodne vlasti preko sva četiri AVNOJ-a. Presjek je to svega onoga što se događalo u vremenu 1941.-1945. godine. Na 15 panoa je prikazano 57 fotografija raznih plakata, obavijesti, naslovnica knjiga i 205 fotografija iz raznih krajeva Jugoslavije na kojima su tadašnji učesnici antifašističkog pokreta.[/pullquote]

 

Kakvo je ove godine stanje s financiranjem SABA RH? Zadnjih godina je bilo problema?

Još se ne zna, nažalost. Ono što znam je da je Sabor RH stavio SABA RH u program financiranja značajnih obljetnica, komemoracije u Jasenovcu, Dan pobjede nad fašizmom, Dan antifašističke borbe, obilježavanje ZAVNOH-a. Drugi dio – kada su u pitanju programi kao izdavačka i nakladnička djelatnost, rad s mladima, Ljetna škola mira, spomenička baština – tu se moramo natjecati i konkurirati za sredstva Ministarstva branitelja, a kako će to izgledati ove godine, zaista ne znam. Prošle godine to nije bilo dobro. Od 650 tisuća kuna koliko smo dobili pretprošle godine, lani smo dobili svega 40 tisuća kuna za spomeničku baštinu i s time nismo mogli napraviti ništa. Zato smo odustali od svih aktivnosti vezanih za izdavačku djelatnost pa nije bilo knjiga ni našeg časopisa i morali smo odustati i od Ljetne škole mira za naše mlade članove. Poučeni tim iskustvom sada tražimo i neke druge izvore financiranja i druge mogućnosti. Ako opet loše prođemo u raspodjeli sredstava, da imamo i alternativu jer se naše aktivnosti moraju nastaviti.

Dakle, nije bilo dobro za vrijeme Karamarka, pitanje je kako će biti sada, a kako je bilo za vrijeme lijeve vlasti Zorana Milanovića?

Funkcionirali smo puno bolje nego danas. Dok je Fred Matić bio ministar branitelja, mi smo korektno surađivali i bili korektno uvršteni u financiranje uz sve ostale braniteljske udruge. Iako, moram reći da su braniteljske udruge dobivale daleko puno više novca nego mi, antifašisti. No, i to je za nas bilo zadovoljavajuće. Osim ovih programa koje sam naveo, našli smo i mogućnost da se kroz nekakva dodatna sredstva obnove svake godine bar četiri antifašistička spomenika gdje nisu potrebni nekakvi veliki zahvati. Ipak smo, dakle, svake godine obnovili po nekoliko spomenika iz sredstava Ministarstva branitelja.

S obzirom na tri hiljade uništenih partizanskih spomenika, nije li to premalo?

Da, ali ipak je nešto krenulo….

Dobili ste, dakle, 650 hiljada kuna od Milanovićeve Vlade?

Da, i još za obnovu spomenika. To je bilo 2015. godine. Iduće, 2016. godine, za vrijeme Karamarkove Vlade smo dobili 11 ili 12 puta manje.

Iz ovoga je jasan odnos pojedine vlasti prema antifašistima, no kako vidite budućnost antifašizma i antifašista u današnjoj Hrvatskoj? Udruženja je sve manje, članova je sve manje, mladih nema…

Ono što mi trebamo učiniti u ovoj godini je snimiti situaciju na terenu, da znamo definitivno kako nam je. Postoje županije u kojima broj članova raste, ali nažalost, imamo i županija u kojima broj članova pada. Tu moramo poraditi pa i na neki način uključiti i stranke, iako smo mi nestranačka organizacija, koje su naši simpatizeri i koje u svojim programima njeguju antifašizam, pa zašto i njihovi članovi ne bi bili i naši članovi jer poštuju i cijene antifašizam. Zašto se ne bi uključili i pomogli nam u omasovljenju članstva jer mi smo organizacija koja prirodnim putem odumire. Zato su nam potrebni mlađi članovi.

Koje su to županije gdje antifašisti dobro rade, a u kojima je stanje loše?

Kao pozitivan primjer možemo istaknuti Krapinsko-zagorsku županiju, Istarsku i Primorsko-goransku, Dalmacija još vodi borbu i nije im lako, a kao loš i negativan primjer moram istaknuti Slavonsku županiju, ali i Karlovačku gdje se o 6. maju još govori kao o danu okupacije, a ne o danu oslobođenja. Sam Karlovac je problematičan. Imamo u Dugoj Resi obnavljanje antifašističkog spomenika, a osam kilometara dalje, u Karlovcu govore o okupaciji, a ne o oslobođenju. Mislim da je u Karlovcu glavni problem aktualna vlast. No, u pitanju je i naše tamošnje Udruženje i njihovi kapaciteti i mogućnosti. Morat ćemo dosta raditi kako bismo osnažili tu organizaciju da se može nositi s tamošnjom vlašću takvom kakva jeste.

U Vojniću, pak, imate dva Udruženja. Jedni govore da je Dan oslobođenja 12., a drugi 13. januara. Jedni su navodno pod patronatom HDZ-a, a drugi pod SDP-om?

Govorio sam obama Udruženjima i oni to moraju učiniti, moraju se udružiti. Antifašizam u Sloveniji i antifašizam u Hrvatskoj je isti antifašizam. Antifašizam ne poznaje granice, ne poznaje stranke, ne poznaje nacionalnu, vjersku, rasnu, spolnu ili bilo koju drugu pripadnost. Antifašizam je civilizacijsko opredjeljenje i civilizacijska tekovina. Gotovo. Točka. Nema dalje. Nema tu debate. I zato ne mogu u jednoj maloj općini, u jednom malom gradiću kao što je Vojnić biti dvije organizacije. To je bedastoća. Moraju sjesti za zajednički stol i dogovoriti se, zajedno biti i zajedno raditi.