Svijet polako izlazi iz ere koronavirusa. Mjere su popustile, a svakodnevne izvještaje o stotinama mrtvih i oboljelih zamijenile su vijesti o političkim i ekonomskim temama, baš kako je to bilo i prije početka najrestriktivnijih mjera u povijesti modernog čovječanstva. Sada dolazi na red saniranje posljedica tromjesečnog lokdauna, u prvom redu onih ekonomskih koje će biti ogromne. Mnogi su ostali bez posla. U Hrvatskoj će mnogi bez njega tek ostati. Vladine mjere pomoći poduzetnicima i njihovim radnicima se ukidaju, a opseg poslovanja nije se vratio na razinu kakva je bila prije implementacije drastičnih mjera. Ugostiteljski objekti zjape poluprazni, putovanja i turizam su desetkovani, najprometnije svjetske zračne luke i dalje podsjećaju na postapokaliptične filmove. Mnoge industrije su stale. Potrošači su u strahu za budućnost promijenili navike i ekonomski kotač se zaustavio, pokrenuvši mnoge procese na put prema dnu. Pred Hrvatskom je, po mišljenju mnogih, recesijska spirala. Vlada je interventnim mjerama pomoći poslodavcima doslovno kupila socijalni mir. Financiranje plaća iz državnog proračuna za preko 500.000 radnika u privatnom sektoru spasilo je desetke tisuća građana od otkaza i osobnog bankrota.

Hrvatska nema rješenja za svoju ekonomiju osim uzdati se u pomoć Europske unije. Drastične mjere rezanja javne potrošnje nisu opcija ni za jednu vladu jer one postoje upravo zbog glasova zaposlenika javnog sektora i korisnika brojnih socijalnih transfera. Pomoć EU-a i solidariziranje na europskom nivou jedina su šansa da se nadolazeća kriza prebrodi bez ozbiljnih socijalnih nemira i društvenih sukoba uzrokovanih neminovnim rastom nezaposlenosti te smanjenjem mirovina i raznih povlastica. Upravo zato premijer Plenković i Vlada ovih dana sa strepnjom pogledavaju prema Briselu i nadaju se da nitko neće sabotirati plan ekonomskog oporavka Europske komisije prema kojem bi Hrvatskoj bilo alocirano čak deset milijardi eura, dio u obliku bespovratnih sredstava, a dio u obliku povoljnih zajmova, s kamatnom stopom puno povoljnijom od one koju Hrvatska plaća na međunarodnom tržištu.

Rasprava o modelu oporavka EU-a trenutno je najvažnija rasprava na europskoj razini i uz njen ishod vezana je, moguće, i njena politička budućnost. Odnosi između ekonomski devastiranih članica poput Italije i Španjolske i onih dobrostojećih poput Nizozemske, Danske, Austrije i Švedske pogoršani su za vrijeme pandemijske krize, a pukotine i nerazumijevanje povećavaju se zajedno s urušavanjem ekonomskih parametara. Europska komisija, u pokušaju da ugasi vatru, predložila je instrument za oporavak gospodarstva od koronakrize vrijedan 750 milijardi eura i višegodišnji financijski okvir (VFO) težak 1.100 milijardi eura. Instrument za oporavak gospodarstva sastoji se od 500 milijardi dolara bespovratne pomoći najteže pogođenim državama članicama i sektorima te 250 milijardi koje bi se dodjeljivale kao povoljni zajmovi. Ukupno se za VFO i instrument za oporavak i otpornost predlaže 1.850 milijardi eura, a najbolje bi u toj raspodjeli novca prošle najbučnije zemlje – Italija i Španjolska.

I Hrvatska se u taj prijedlog Europske komisije savršeno uklopila s obzirom na činjenicu da je turizam jedan od najpogođenijih sektora. Zbog toga je Hrvatska na papiru postala potencijalnim dobitnikom ovog Komisijinog prijedloga. Deset milijardi eura, od čega 7,3 milijarde bespovratnih sredstava, Hrvatsku ne bi spasilo, ali bi omogućilo političko preživljavanje sljedeće vlade koja je bez tog novca osuđena na rezove koji bi zasigurno utjecali na njenu političku stabilnost. Hrvatski mediji proslavili su vijest o Komisijinom planu, ne zaboravivši napomenuti presudnu ulogu hrvatskog premijera. No zaboravili su ključnu stvar – daleko je sve to od gotovog. Milijarde namijenjene Hrvatskoj i dalje postoje samo na papiru. Prijedlog Europske komisije još uvijek je samo prijedlog i mogao bi biti jako daleko od konačnog rješenja. Ukoliko se sve države članice ne suglase s njim, on neće zaživjeti. A za odbijanje ovakvog plana postoji realna šansa. Naime, grupa najštedljivijih zemalja EU-a već je digla glas i objavila da je ovakav plan za njih i porezne obveznike njihovih zemalja neprihvatljiv. Austrija, Danska, Nizozemska i Švedska ne žele plaćati tuđe dugove, ni španjolske ni talijanske, ali ni hrvatske.

Sedam godina nakon ulaska u EU Hrvatska je, zahvaljujući promašenim politikama, postala potpuni ovisnik o europskom novcu, europskim fondovima i planovima Europske komisije. Bez njih, Hrvatska teško može opstati, isplaćivati mirovine i plaće te funkcionirati kao država. Kriza uzrokovana pandemijom samo je dodatno ogolila stvarnost i ubrzala proces razotkrivanja stvarnog stanja hrvatske ekonomije i politike. Politike koja se svela na upiranje pogleda u Brisel i molitvu da se izglasaju izdašni planovi pomoći koje će plaćati porezni obveznici drugih europskih zemalja.