Enklava trećeg milenijuma

Piše: P-portal.net

Federika Troizi, fotograf iz Italije, pozvana je prošle godine da učestvuje u humanitarnom projektu u Velikoj Hoči na Kosovu i Metohiji. Poziv je stigao od italijanskog udruženja „Amici di Dečani” …

Federika Troizi, fotograf iz Italije, pozvana je prošle godine da učestvuje u humanitarnom projektu u Velikoj Hoči na Kosovu i Metohiji. Poziv je stigao od italijanskog udruženja „Amici di Dečani” – „Prijatelji Dečana” koje već pet godina organizuju letnji kamp „Igra Hoča” gde njihovi gosti ožive ovo mesto i sa decom plešu, sviraju, pričaju.

Nakon posete Kosovu, Federika je priredila izložbu fotografija meštana ovog sela i zapisala svoje utiske: „Upoznala sam ljude zatvorene u srpskoj enklavi na Kosovu i Metohiji. Ali šta je to enklava? Rekli su mi: Probajte da zamislite zatvor, ali na otvorenom. Nema stražara i nema zidova koji ga ograničavaju; za njima nema potrebe. Jer se podrazumevaju. To je enklava trećeg milenijuma, gde Evropa počinje da gubi smisao sopstvenog postojanja.

Geto koji mlade lišava perspektive.

Misteriozno mesto čiji je usud da za globalnu svest ostane nepoznanica. U tom trenutku počinje odbrana identiteta, jedine osovine za koju se da uhvatiti ne bi li se održao smisao postojanja”.

Pitanja su joj se i dalje ređala: „Rat na Kosovu je u glavama svih, ali kada se ono beše vodio? Između koga? Zbog čega? Zašto ti ljudi žive zatvoreni u jednom selu? Samo sat leta od Verone, ali izgleda kao da si aterirao na neku drugu geografiju, na neku drugu istoriju.”

Želeći da se uveri da je mesto zaista mirno, o bezbednosti se raspituje kod oca Benedikta, Sicilijanca iz Sirakuze koji je na Kosovu već 17 godina. Posle dolaska misije UN on je došao u Visoke Dečane gde se krstio i zamonašio.

– Federika me pita kakve su želje ovih ljudi ovde, šta su snovi stanovnika enklave. Pitanje sa minskog polja. U jednom selu okruženom nevidljivim granicama čak i najotpornije želje izvetre. Odgovaram: Nemaju oni želja. Traumatizovao ih svet, rat, bombe, krijumčarenje organa, ne mogu oni sebi da priušte luksuz da žele – tako je razgovor sa Federikom kasnije opisao otac Benedikt. Ona mu odgovara: „Svi imaju želje. Hoću da ih sretnem, s jednom svećom u rukama – to je način da ih podstaknem da ih iskažu, kao na rođendanu. Svet treba da ih upozna.”

I krene od kuće do kuće u selu s oko 600 duša. „Ima li koga, mogu li da uđem… nosim fotografski aparat.” Uz pomoć prevodioca počinje razgovor i svakome daje sveću uz reči: „Gledaj u plamen i zaželi nešto. Ako hoćeš da otkriješ želju, kaži je glasno. Ja ću tvoj glas poneti u Italiju.”

Počinje fotografisanje želja. Studentkinja Leposava želi da naš narod ne nestane, Blagica (60) još jedno unuče, Božidar (14) slobodu, Sofija (7) peticu u školi, a Ana (20) da se ostvari kao majka na mestu na kojem se i njena majka ostvarila.

Đovani Fereti, koji je napisao muzičku podlogu za Federikinu izložbu fotografija, prve utiske o portretima sa Kosova ovako je sažeo u intervjuu za „Stampu”: „Prvo sam video fotografiju majke sa dečačićem i nisam više uspeo da je zaboravim; potom jedne starice koja je negde iz mog detinjstva došla kao čarolija; potom jednog mladića. Činilo mi se da im čitam misli. Bila je tu neka beskrajna tuga, a iz mnogih razloga prepoznavao sam je i kao svoju, sopstvenu.”

Sveća je, objašnjava, bila kao neki preduslov bez kojeg bi malo ko pristao da bude fotografisan. – To je neka vrsta štita, ali istovremeno i barjak koji dozvoljava da pokažete sopstvenu intimnost – smatra Fereti.

I Federika Troizi je izjavila da je dirnuta time koliko je dobila zauzvrat i da je uzbuđena zbog ovog intenzivnog, otkrivajućeg iskustva koje ju je nahranilo.

Autori izložbe su primetili da na KiM nedostaju osnovni principi Evrope koji su u njenom temelju: prihvatanje različitosti i pluralitet kao vrednost. „Skliznuti ka srcu KiM znači pokušati da se snađeš u vrtoglavici koja te obuzme kada shvatiš da prethodno nisi razumeo stvarnost, da si se oslanjao na ono što su pričali u TV dnevnicima, da si za istinu prihvatio nešto što je mnogo drugačije od onog što je sada pred tvojim očima”, naglasio je autorski tim otkrivajući skrivene želje Evrope koje svetle.

Izložbu videli i Italijani

Izložba izabranih 12 portreta „Prosvetli tamu” traje do 14. januara u Etnografskom muzeju. Prezentacija će biti 12. januara u 18 časova kada govore: otac Ilarion, iguman manastira Draganac, Federika Troizi, Alesandro Gori, novinar i autor predgovora za knjigu „Prosvetli tamu” u koju je ušao 91 portret žitelja Velike Hoče. Postavku je videlo više hiljada ljudi u Italiji: Busolengo, Venecija, Bolonja, Ređo Emilija, Trst, Setimo Torineze i Lodi.

Prijatelji Dečana

Aktivnosti nevladinog udruženja „Amici di Dečani” (Prijatelji manastira Dečani) sastoje se u podršci humanitarnim i kulturnim aktivnostima manastira Visoki Dečani koji se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. Predsednik udruženja je tršćanski pisac Paolo Rumic, potpredsednik otac Sava, iguman manastira Visoki Dečani. Među njihovim projektima su: potpora „Narodnim kuhinjama”, podrška učenicima i studentima „Pripadnost budućnosti”, zdravstvena podrška – „Radosti srca” i „Plavo srce” posvećeni lečenju dece i mladih obolelih od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa, kao i muzička smotra „Metohijski maj, sećanje na Pjera Buskarolija”.

 

Izvor: Politika, autor: Mirjana Sretenović


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: