Društvena previranja i politički potresi 90-ih godina doveli su mnoge obitelji u Srbiju pod okolnostima na koje nisu mogli utjecati. Tih tužnih godina stanovnici Zapadne Slavonije, Banije, Korduna, Like i Dalmacije, ali i Bosne i Hercegovine raselili su se na sve strane Srbije. Mnogi su se uputili prema ravnicama Srema i Bačke, a mnogi prema jugu Srbije gdje su ih planine i proplanci barem donekle podsjećali na kraj koji su silom prilika napustili. Prisiljeni graditi svoje živote iz početka, sa samo malo stvari koje su ponijeli sa ognjišta teško su se snalazili u tuđini. Gradili su neka nova ognjišta u nekim novim naseljima.
Jedno od takvih je i Zemunsko naselje Busije. Busije broje gotovo 5000 stanovnika. Stanovnici su to mahom iz Hrvatske i BiH koji su izgradili svoje kuće na 1700 zemljišta ovog naselja. Vlasti općine Zemun prodale su zemljišta te tako izašle u susret ljudima koji su se u jednom trenutku našli bez krova nad glavom. Razvoj ovog naselja pomogle su razne udruge pa i neke države. Naselje ima električnu mrežu, vodovod, asfaltirane puteve, a broji i oko 500 školaraca. Ako samo prošetate Busijama, po nazivima lokala i radnji možete vidjeti iz kojega je kraja vlasnik. Iz čega se jasno isčitava nostalgija i čežnja za rodnim krajem ljudi koji tamo žive. Na Busijama se nalazi i 50 obitelji iz Dvora. Svaka od njih nosi neku svoju priču.
Iako iste narodnosti, za većinu stanovnika Srbije smatrani su izbjeglicama koje su im došle na teret. U svojim pokušajima da se uklope u novu sredinu često su bili ismijavani i osuđivani zbog drugačijeg govora, odijevanja pa čak i ponašanja. Srbija koja je u to vrijeme bila pod sankcijama nije im mogla ponuditi mnogo. No Dvorčane to nije spriječilo da zasnuju svoje živote u Srbiji. Uz njegovanje vlastite kulture i običaja, odlučili su hrabro koračati u novi život. Banijskim rukama ništa nije bilo strano te su se lako prihvaćali raznih poslova kako bi mogli prehraniti svoje obitelji. Ostvarili su mnoga prijateljstva i poznanstva sa domaćim stanovništvom.
Sada kada je prošlo već 26 godina od rata malo tko od njih da će se ikada više vratiti u rodni kraj. Većina njih Dvor posjećuje samo za vrijeme godišnjih odmora. Kako bi obišli rodbinu i kako bi na grobovima svojih predaka zapalili svijeće. No jedni druge u tuđini nisu zaboravili. Često se, uglavnom u večernjim satima okupljaju kako bi se prisjetili boljih vremena. Vremena kada su živjeli na svojoj Baniji. Kada se okupe – puna su im srca. Mlađi naraštaji tada imaju priliku slušati o zemlji svojih djedova i pradjedova. Sjećaju se Đurđevdana, Ilindana i Preobraženja. Razvezu se priče o prelima, udajama, ženidbama. Domaćini obavezno pokažu neki komad namještaja, nošnju, ćilim ili vezeni peškir koji je ostao sačuvan iz rodne kuće te obitelji. Razgovarajući tako uz rakijicu zapjevaju o svom dalekom kraju i danima djetinjstva. Niz obraze im kane i pokoja suza. Ona tvrda Banijska koja pali obraz i brzo nestaje obrisana vrijednim dlanom ovih ljudi.
[pullquote class=”full”]
Ove godine će se Banijska večer održati 17.09.2016. s početkom u 20 sati u restoranu Banija na Busijama. Do 2010. godine su Banijci uglavnom posjećivali događaje koje su organizirali njihovi sunarodnici iz dalmatinskih, kordunaških, ličkih i ostalih krajeva. Od 2010. godine su odlučili imati nešto svoje – događaj koji će okupiti ljude s Banije uz tradicionalne igre i pjesme. Tako se Dvorska, odnosno Banijska večer održava na Busijama već šestu godinu. Večer protekne uz ples, pjesmu, nastupe KUD-ova i susrete ljudi koji se nisu vidjeli već godinama. Posjećenost je velika, skupi se oko 400 gostiju, a posljednjih godina događaj je dobio i humanitarni karakter, pa se okupljeni trude organizirati i prikupljanje dobrovoljnih priloga za zemljake kojima je je potrebna financijska pomoć.
[/pullquote]
Autor: Siniša Savić
