Dve kolone

Piše: Olivera Radović

Podela na „nas“ i „njih“ pokazala se jako efikasnom u izbegavanju odgovornosti. Identifikovati se sa istomišljenicima i prepoznati neistomišljenike, pa se ograditi, zabarikadirati, poništiti svaku mogućnost dodira i kontaminacije – sve to zahteva napor koji stvara iluziju da smo nešto preduzeli, zauzeli stav, odredili se i usmerili

Dve kolone
U kolonu od malih nogu (foto: Dejan Rakita/PIXSELL)

„Zapadne vrednosti“ kruže i kao tamni oblaci se nadvijaju nad Srbijom. I dele je na dva oštro razdvojena i suprotstavljena tabora. Jedni ih zazivaju, kao dodole im se nadaju i raduju, drugi ih se groze i s gnušanjem ih proklinju. A na šta uopšte mislimo kada govorimo o zapadnim vrednostima? Na civilizacijska dostignuća, slobode, napredak, poštovanje različitosti i ljudskih prava? Ili na licemerje, materijalizam, ekstremni individualizam i nasilje u rukavicama zvanim demokratija? Ili mislimo na sebe, na svoje najdublje strahove i nesigurnosti, a famozne zapadne vrednosti su samo sublimacija naših nezadovoljstava pojavama kojima smo sami dozvolili da se namnože (ili nismo dozvolili u dovoljnoj meri)?

Truli ili napredni Zapad poslednjih dana dobio je važnu ulogu u suočavanju sa problemima koji su se nagomilali u društvu. U obe interpretacije jednako važnu ulogu. Kao lakmus papir nepogrešivo deli to isto društvo na one koji smatraju da nije dovoljno prisutan, da bi njegovo prisustvo sa svim tim „vrednostima“ značilo rešavanje problema, i na one koji uzroke mnogih problema vide u njegovoj nametljivoj i neželjenoj prisutnosti. Personifikacija Zapada eskalirala je nakon dve nezapamćene tragedije u kojima je stradalo 18 ljudi, uglavnom dece. Sada već bivši ministar prosvete, koji je podneo ostavku na ovo mesto nakon pucnjave u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu, izjavio je na konferenciji povodom tog događaja da je reč o najvećoj tragediji koja je zadesila Srbiju i njen obrazovni sistem. „Srbija je takođe, nažalost, deo onog sveta u kojem se ovakve stvari sve češće događaju. Evidentan je kancerogen, poguban uticaj interneta, video igrica, takozvanih zapadnih vrednosti i svima nama je jasno da je potreban krupan preokret, pooštravanje mera, ali i sistemsko iznalaženje rešenja kako ova tragedija ne bi, ne daj Bože, prerasla u društveno prihvatljiv način ponašanja kakav je, nažalost, slučaj u nekim zapadnim društvima”, rekao je.

U instinktivnom talasu opsesivnog traženja krivca i objašnjenja, i to jednostavnog i jednoznačnog, bivši ministar se našao na meti oštrih kritika i nezadovoljstva i zakotrljao je novi talas podela i zauzimanja strana. Podela na „nas“ i „njih“ pokazala se jako efikasnom u izbegavanju odgovornosti. Identifikovati se sa istomišljenicima i prepoznati neistomišljenike, pa se ograditi, zabarikadirati, poništiti svaku mogućnost dodira i kontaminacije – sve to zahteva napor koji stvara iluziju da smo nešto preduzeli, zauzeli stav, odredili se i usmerili. Rezultat su dve paralelne kolone koje nemaju dodirnih tačaka. Dve kolone koje u mnoštvu izgovora sebi nalaze utehu da su misleća bića koja pritom preduzimaju i neku akciju stupajući u kolonu saboraca, a zapravo sebi dobrovoljno navlače amove i stvaraju podeljenost na naše i njihove, među kojima nema istinskog dijaloga ni pokušaja razumevanja ili makar prihvatanja onog drugog kao legitimnog.

Kažu stručnjaci, a i iskustvo, da zrela odrasla osoba, stabilna osoba, može da prevaziđe i donekle pobedi traume iz detinjstva. Da ih osvesti i nadiđe i nastavi da vodi zdrav život. Ona nezrela će ih večito koristiti kao izgovor i dopuštati im da je određuju. „Zapadne vrednosti“ su evidentno trauma koja mnoge jako boli i ograničava (bilo da im je u „odrastanju“ nedostajao taj faktor ili ih je njegovo nasilno prisustvo oštetilo), ali do koje mere i do kada će to tako biti, zavisi od zrelosti i snage jednog bića (pa i kolektivnog) da u tome učestvuje.

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: