Otkup stanova za bivše nosioce stanarskog prava izvan područja posebne državne skrbi (PPDS) praktički nije zaživio, a razlozi za to su s birokratske i financijske prirode.
To bi država mogla promijeniti da hoće. Kako Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje (DUOSZ) podnosioce zahtjeva za otkup šalje u Ministarstvo pravosuđa gdje za to trebaju dobiti suglasnost, jedan broj slučajeva je odbijen jer bi se suglasnost kosila sa zakonom o vlasništvu.
– Povratnicima, bivšim nosiocima stanarskog prava, koji su u najvećem broju Srbi, na područjima izvan PPDS-a, u novembru 2013. omogućen je otkup stanova u kojima su živjeli kao zaštićeni najmoprimci. To je oko 90 posto njih iskoristilo, pa je u traženom roku podnijeto 1418 zahtjeva. Međutim, do sada je zaključeno samo 13 kupoprodajnih ugovora, kaže Tatjana Vukobratović Spasojević, voditeljica pravnog odjela SNV-a.
Prva prepreka je neusklađenost zakonskih propisa. Iako bivši nosioci stanarskog prava na privremenom, odnosno stalnom boravištu u Hrvatskoj, koji su uključeni u program stambenog zbrinjavanja mogu otkupiti stan, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predviđa da stranci to ne smiju učiniti ako nisu i državljani Hrvatske ili ako zemlje čije imaju državljanstvo nisu potpisale ugovor o reciprocitetu. To vrijedi čak i i ako su kao zaštićeni najmoprimci u programu stambenog zbrinjavanja. Sa Srbijom je ugovor potpisan ove godine, kao i s Federacijom BiH, dok s Republikom Srpskom i Distriktom Brčko koji su također entiteti u BiH, ugovori nisu potpisani.
Kako Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje (DUOSZ) podnosioce zahtjeva za otkup šalje u Ministarstvo pravosuđa gdje za to trebaju dobiti suglasnost, jedan broj slučajeva je odbijen jer bi se suglasnost kosila sa zakonom o vlasništvu. Štoviše, oni koji su bili odbijeni, pet godina nemaju pravo tražiti novu suglasnost. Po riječima Ivice Preskara, portparola DUOSZ-a, ta je institucija sastavila prijedlog odluke koju su uputili Ministarstvu pravosuđa i sada čekaju poziv za sastanak kako bi se riješio problem.
Utrka preko neprelaznih prepona
Prilikom kupovina predviđeni su i brojni popusti, između ostalih na osnovu godina provedenih u izbjeglištvu koje se računaju s koeficijentom 1,5 za godinu. Ali i s njima je teško otkupiti stan jer da bi ostvarili pravo na stambeno zbrinjavanje, ljudi su morali ispunjavati uslov da nemaju nikakve nepokretne imovine, odnosno da u 20 godina nisu stekli ništa. Stan u kome su živjeli i stanarsko pravo koje su imali, oduzeti su im tokom rata, pa su bili beskućnici.
– Tražimo da se korisnici u programu stambenog zbrinjavanja koji žele otkupiti stanove, s državljani su bivših država SFRJ izuzmu od toga da moraju imati hrvatsko državljanstvo da bi kupili nekretninu. Traži se također dopuštenje da i druga osoba s ugovora o najmu, a ne isključivo nositelj stanarskog prava, može kupiti stan, rekao je Preskar. No iako je sa Srbijom potpisan sporazum o reciprocitetu po pitanju ulaska u vlasništvo, niti on se još ne primjenjuje u praksi. Zbog toga DUOSZ podnosioce zahtjeva neće upućivati da traženje suglasnosti ministra, ali traže što brži sastanak s njim.
– SNV se zalaže da se ta kategorija ljudi izuzme iz statusa stranaca jer su imali kontinuitet boravka u Hrvatskoj, neki čak više decenija ili su čak rođeni ovdje, pa su status privremenog boravka dobili bez procedure koja je potrebna za strance, kaže voditeljica pravnog odjela SNV-a, dodajući da je najveći broj podnosilaca zahtjeva iz RS.
S tim u vezi predlaže se i da ugovor o kupovini stana može potpisati i član domaćinstva koji ima hrvatsko državljanstvo. Ima dosta primjera da podnosilac zahtjeva i bivši nosilac stanarskog prava nema državljanstvo RH, ali njegov bračni drug ima, pa bi se ugovor mogao potpisati na njegovo ime, smatra Tatjana Vukobratović Spasojević. Poziva se i na izmjene Zakona o strancima koji je stupio na snagu prvog dana 2012. i kojima je ostvarivanje prava na boravak omogućeno povratnicima u Hrvatsku koji nisu državljani, a koji se vraćaju na osnovu programa povratka, stambenog zbrinjavanja i obnove. Tko je 8. oktobra 1991. imao prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj, mogao je odmah nakon povratka podnijeti zahtjev za stalni boravak, a ne prolaziti složenu proceduru za privremeni boravak.
Pravnica SNV-a ističe i problem previsokih cijena kvadrata. Ta su domaćinstva loše socijalne strukture, jer ih čine ljudi u penziji, dok ostali članovi domaćinstva uglavnom ne rade, tako da nemaju novca da odjednom plate ukupan iznos. Ako plaćaju na rate, mjesečna rata za stan od 40 kvadrata iznosi 1.600 kuna, što je najčešće jedini prihod u domaćinstvu.
Prosječna cijena stana kreće se između 500 i 700 eura po kvadratu, a njen iznos se povećava ako se radi o većim gradovima ili Zagrebu za koji je koeficijent kvadrata 1,3, pa makar stan bio na krajnjoj periferiji, recimo u Novom Jelkovcu na istoku. Tako cijena kvadrata stana površine 49 metara kvadratnih u Zagrebu, uz popuste od 15 posto na plaćanje gotovinom i 13 godina izbjeglištva iznosi 545,11 eura, dok bi uz plaćanje na rate od 10 do 20 godina iznosila od 343,4 do 205,5 eura. Takve rate i takva cijena stana dostupni su i za neke druge kategorije građana koje nisu toliko socijalno ugrožene, pa je pitanje koliko su zapravo bivši nosioci stanarskog prava u područjima izvan PPDS u povlaštenom položaju, kako im se ponekad imputira.
Ipak, da bi do kupovine, pogotovo po nižoj cijeni došlo, Ministarstvo pravosuđa mora prvo riješiti pitanja suglasnosti i izuzeća. Prema reakcijama dostupnima javnosti, Ministarstvo nije voljno omogućiti izuzeće od odredbi zakona o vlasništvu, tvrdeći da nema načina da se izuzme spomenuta grupa ljudi koje je zakon prepoznao kao ranjivu. Sve se to dešava u vrijeme kad UNHCR ističe da je stambeno zbrinjavanje uslov održivog i uspješnog povratka, te da bi trebalo ustanoviti novi rok za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje izvan PPDS-a, kao što je to slučaj s povratničkim područjima.
Izvor: SNV
