Skoro u tišini krenuo je naizgled bezazlen, ali vrlo opasan, posebno za povratničko srpsko stanovništvo, nadzor zapuštenog poljoprivrednog zemljišta u privatnom vlasništvu na područjima od posebne državne skrbi.

Tako je na temelju takvog nadzora na području općine Dvor poljoprivredna inspekcija nedavno uručila prvostupanjske pravomoćne prekršajne kazne od po 500 kuna B. S. iz Rujevca i B. N. iz Pedlja zbog njihovog neobrađenog poljoprivrednog zemljišta. Temelj za ovakvo postupanje poljoprivredne inspekcije nađen je u «krnjem» Zakonu o poljoprivrednom zemljištu koji nalaže stavljanje u proizvodnu funkciju neobrađenog poljoprivrednog zemljišta. Također, isto tako treba napomenuti da je odredbe tog Zakona koje se odnose na prisilno davanje u zakup takvog privatnog zemljišta, Ustavni sud ukinuo i proglasio neustavnim. Po tom zakonu, dakle, vlasnici koji ne obrađuju zemlju u svom vlasništvu, dužni su je prijaviti jedinici lokalne samouprave koja zatim mora izdati natječaj za zakup i odrediti najboljeg ponuđača. Međutim, pri dolasku na vlast decembra prošle godine novi ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina svojim prvim odlukama zamrznuo je sve radnje jedinicama lokalne samouprave u pogledu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, čime je izgubljen smisao samog prijavljivanja neobrađenog poljoprivrednog zemljišta općinama i gradovima.

Treniranje strogoće

No, nije to sve, što po sadašnjem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu nije realizirano. Glavni smisao i cilj tog zakona iz 2010. godine bilo je osnivanje i naravno funkcioniranje Agencije za poljoprivredno zemljište. Agencija je osnovana, ali nije profunkcionirala i nikom ništa, ali zato se taj zakona, od kojeg je kao živo slovo ostao članak 5. u kojem se kaže da se poljoprivredno zemljište mora obrađivati i naravno njegov kazneni dio, počeo primjenjivati i to na najosjetljivijem dijelu Hrvatske – povratničkom području gdje hrvatska država tokom proteklu deceniju i pol nije poduzela niti jednu ozbiljniju poticajnu mjeru s namjerom stavljanja poljoprivrednog zemljišta u funkciju. Da je to područje privredno zapostavljeno, da na njemu pretežno živi staračko stanovništvo i samačka domaćinstva, dobro se zna. Poznato je da niti državno poljoprivredno zemljište na tim područjima nije obrađeno. Jaka obiteljska poljoprivredna gospodarstva, uspješne poljoprivredne zadruge kao i velike kompanije iz unutrašnjosti Hrvatske, također, nemaju interesa da obrađuju zemlju stotinama kilometara dalje, na rubnim područjima države. Ali upravo na to područje stigla je poljoprivredna inspekcija.

– Dobro je pitanje otkuda poljoprivredni inspektori u Dvoru. Zna se da su ovdje neriješeni imovinsko-pravni odnosi nad poljoprivrednim zemljištem, da su usitnjene zemljišne površine koje isto tako nisu stavljene u funkciju, a zna se i zašto. Posljedice rata devedesetih godina su evidentne i 17 godina poslije. Kada govorimo o poljoprivrednom zemljištu, dobro je pitanje, da li ga uopće ima, jer ono se dvadeset godina ne obrađuje. Zašto država nije stavila u funkciju svoju imovinu koju ima na području naše općine i tako potakla razvoj, već trenira strogoću na malom čovjeku. Zašto ne provjeri isplatu poticajnih mjera ili ne napravi reviziju isplaćenih poticaja, pita načelnik općine Dvor Nikola Arbutina.

– Na području od posebne državne skrbi, u velikom broju slučajeva nisu utvrđeni vlasnici poljoprivrednog zemljišta, nema u dovoljnom broju ni poljoprivrednih proizvođača, a s druge strane po sadašnjem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, što je od njega ostalo na snazi, nije ni predviđeno kako da vlasnici tu zemlju stave u funkciju ili kako da se regulira njihov status jer su upravo te odredbe stavljene van snage odlukom Ustavnog suda. Ako je poljoprivredno zemljište, kao što se često kaže od nacionalnog interesa, zašto se država svih ovih godina nije pobrinula za to zemljište, nego je donosila zakone za koje nije osigurala uvjete primjene. Koplja se lome na malima koji niti su poljoprivrednici, niti su u mogućnosti da poljoprivredno zemljište stave u funkciju, ističe jedina dosadašnja predstavnica poljoprivrednika s PPDS-a u bivšem sazivu Upravnog odbora Agencije za poljoprivredno zemljište, odvjetnica Slađana Čanković.

Loto izbor

Navedene slučajeve nadzora u Dvoru, poljoprivredna inspekcija izvršila je na temelju prijave, ali isto tako inspektor ima zakonito pravo nadzirati korištenje poljoprivrednog zemljišta i putem slučajnog odabira. Što u praksi znači da na povratničkim područjima, gdje je gotovo sva poljoprivredna zemlja zarasla u korov, inspektor može kazniti vlasnika jedne, slučajnim odabirom izabrane čestice, iako su sve oko njega također zarasle u korov. Zakon tako potiče seoske svađe i slučajne loto izbore «sretnog» vlasnika i «pogodne» parcele za nadzor i prekršajnu kaznu.

– Ne može se tako paušalno, bez jasno određenih kriterija izbora i nadzora provoditi zakon. Kako se kome svidi, za ovu parcelu vrijedi zakon, a za neku ne vrijedi. Zakon se ne može tako selektivno primjenjivati. Posrijedi je zloupotreba zakonskih rješenja. Zakon se treba primjenjivati jednako na sve, to je i ustavna kategorija, pa i na državu koja nije izvršila svoju obavezu i osigurala uvjete za poljoprivrednu proizvodnju na povratničkim područjima, jasna je odvjetnica Čanković.

No, Zakon o poljoprivrednom zemljištu, osim što je vlasnicima dao obavezu da moraju obrađivati svoje poljoprivredno zemljište i jedinicama lokalne samouprave odredio je da moraju zaposliti poljara koji će također vršiti nadzor i upozoravati vlasnike i posjednike o korištenju zemljišta. Međutim, općine i gradovi, čak i kada bi se nekoliko njih dogovorili i zaposlilo jednog poljara koji bi u tom slučaju obilazio na desetke kilometara terena, ne mogu ispuniti tu obavezu jer se ona kosi s drugim zakonom, Zakonom o plaćama dužnosnika i namještenika jedinica lokalne samouprave koji im ne dopušta više od 20 posto izdvajanja vlastitih prihoda za plaće zaposlenih. Po novom nacrtu zakona o poljoprivrednom zemljištu, predviđeno je da Agencija za poljoprivredno zemljište raspolaže sa svim privatnim i državnim zemljištem, pa se onda postavlja pitanje zašto bi općine i gradovi zapošljavali osobu koja bi se brinula o zemlji s kojom drugi gospodari.

No, kako god bilo, prekršajna kazna za zanemarivanje vlastitog poljoprivrednog zemljišta iznosi od 500 do 15.000 kuna. No, postoji spas i od takvih astronomskih kazni. Naime, nakon što izvrši nadzor, inspektor od vlasnika poljoprivrednog zemljišta traži obrazloženje zašto ga ne obrađuje, a zatim ocjenjuje da li je navedeno obrazloženje opravdano. Osim toga, vlasnik poljoprivrednog zemljišta može izvršiti i prenamjenu katastarske čestice odnosno oranicu ili pašnjak prenamijeniti u šikaru, čime ta čestica ispada s popisa poljoprivrednog zemljišta. Ukoliko je to cilj zakonodavca, vlasnik i zato mora izdvojiti određena financijska sredstva, ali i vremena i snage za šetanje od šaltera do šaltera. Ili je možda politika sasvim jasna, da se povratnici odreknu zemlje u korist države.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email