Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo propasti domaće privrede, a u toj apokaliptičnoj groznici, u kojoj svakodnevno nestaju tisuće radnih mjesta, posebno se ističe poljoprivreda.
Ne postoji nijedna grana poljoprivrede koja nije doživjela težak udarac nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Kreditna prezaduženost, elementarne nepogode i nerealan tečaj domaće valute guše svaku proizvodnju i doveli su do pravog pogroma nad domaćim proizvođačima hrane, dok istovremeno udio hrane iz uvoza rapidno raste. Samo prošle godine ugašeno je preko 3.000 malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a uvoz hrane porastao je za deset posto. Hrvatska je postala meka za uvoznike i preprodavače, a seljak je u šumi briselske birokracije i u uvjetima katastrofalne monetarne, porezne i tečajne politike ostao potpuno nezaštićen i prepušten sudbini. Prosvjedi kojima seljaci s vremena na vrijeme pokušavaju ukazati na svoj neodrživ status ne izazivanju preveliku brigu vladajućih, a često im i sama javnost nije naklonjena, pod utjecajem provladinih medija koji se svim silama trude prikazati poljoprivrednu proizvodnju nerentabilnom, a proizvođače nesposobnima i neobrazovanima.
Upravo u području poljoprivrede, tradicionalne i eko-proizvodnje, vitalni je interes naših seljaka s područja Banije, Korduna, Like i Dalmacije. Hiljade hektara neobrađenog zemljišta neiskorišteni je potencijal koji bi pravilnim gospodarenjem mogao postati perjanicom ekološke proizvodnje na tim prostorima. Oni proizvođači koji su svoje razvojne strategije gradili na državnim poticajima i vjerovali da je državi u interesu rast poljoprivredne proizvodnje doživjeli su težak krah, jer država iz godine u godine, na temelju europskih regulativa ali i vlastite bahatosti, smanjuje dotacije za poljoprivrednu proizvodnju, pa tisuće proizvođača godišnje stavljaju ključ u bravu i odlaze na burzu rada. Tržište poljoprivrednih proizvoda u potpunosti je nerazvijeno na spomenutim područjima, pa lokalni proizvođači najčešće za svoje proizvode ne mogu pronaći kupce ili su ih primorani prodavati ispod cijene. Konkretno, na području Banije nedostaje sajmišnih mjesta, klaonica i svih onih elemenata koji su neophodni za poljoprivrednu proizvodnju i njen razvoj.
Postalo je potpuno jasno da bez povezivanja, okrupnjavanja i brendiranja vlastite proizvodnje naši poljoprivrednici nemaju nikakve šanse za opstanak na tržištu. Za hiljade porodica koje se na opustjelim područjima još uvijek bave poljoprivredom i drže glavu iznad vode svaki novi dan je korak bliže gašenju proizvodnje. Upravo iz tih razloga, Srpsko privredno društvo “Privrednik” prepoznalo je nasušnu potrebu za mjestom koje će našim proizvođačima biti prozor u svijet, šansa da iz udaljenih i zabačenih prostora predstave svoje proizvode, povežu se izravno s kupcima i osiguraju svoj opstanak. “Privrednikov” Centar za inicijative i razvoj, koji je u fazi nastanka, u prvi plan stavlja upravo položaj i razvoj privrednih potencijala srpske zajednice u Hrvatskoj. Osnovna misao vodilja koja je prethodila nastanku čitavog projekta jest da se u centru Zagreba otvori mjesto koje će omogućiti našim proizvođačima prezentacijski i prodajni prostor te na taj način premostiti jaz koji postoji između njih i kupaca. Izradom baze podataka svih proizvođača stvorila bi se osnova za promociju i prodaju proizvoda, a takav oblik suradnje između “Privrednika” i poljoprivrednih proizvođača mogao bi biti i pokazni model za način očuvanja proizvodnje u izuzetno lošim gospodarskim uvjetima.
Tradicijski i eko-proizvodi, kao i turistička ponuda malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava primarni su proizvodi koje naši poljoprivrednici mogu ponuditi. Upravo za njima postoji i velika potražnja u većim gradovima, koji su pretrpani jeftinim i nekvalitetnim proizvodima iz uvoza. U takvim tržišnim uvjetima, domaći proizvodi poput meda, rakija, likera, suhomesnatih proizvoda i drugih delicija koje mogu biti ponuđene na tržištu postali su pravi mamac za mnoge koji cijene kvalitetnu i zdravu hranu provjerenog porijekla. Zato je naša misija pomoći dovesti te proizvode na stolove hrvatskih građana, a proizvođače povezati, dodatno educirati i pomoći u njihovom osposobljavanju za neizvjesnu utakmicu u koju su ubačeni s mnogo jačim i iskusnijim konkurentima.
Čitav ovaj projekt ima za cilj potaknuti revitalizaciju krajeva koji se danas nazivaju područjima posebne državne skrbi, a mogli bi se isto tako nazvati područjima posebne državne nebrige. Ne postoji opravdanje za činjenicu da mnogi žive na rubu siromaštva i gladi u zemlji koja obiluje tolikim prirodnim bogatstvima i potencijalima. Iako problem nerentabilnosti hrvatske poljoprivrede ima uzroke na puno višim razinama, s kojima se “Privrednik” ne može nositi, postoji prostor u kojem se može djelovati na povećanju poljoprivredne proizvodnje, a samim time i na standardu stanovnika povratničkih područja. Zato je zadatak svih razina vlasti da pruže svoj doprinos razvoju ove ideje, a time i boljem životu u povratničkim krajevima.
