Diskriminovana veronauka

Piše: Olivera Radović

Za pravo i slobodu izbora trebalo bi da se zalažu svi koji drže do nekih civilizacijskih vrednosti, bez obzira na to da li su verujući ili su “bezbožnici”. A to pravo je u celoj ovoj priči najugroženije, iako je obaveza svih nas da ga branimo.

veronauka
Foto: Pixabay

Veronauka u školama. Jedno od retkih pitanja oko kojeg skoro svi imaju stav. I ne boje se da se za njega zdušno bore i zagovaraju ga, bez obzira na to koliko je (ne)utemeljen. Ali dok god o veronauci još uvek ne odlučuju oni koji bi je najradije smestili “u nečija četiri zida”, veronauka jeste u školama, sviđalo se to nekome ili ne. I u interesu je svih koji uviđaju važnost obrazovanja da njen status bude regulisan.

A kakav je status verske nastave u Srbiji i da li je ravnopravna sa građanskim vaspitanjem, zapitali su se mnogi nakon što je patrijarh Porfirije pre desetak dana svojom porukom na Instagramu aktuelizovao ovu temu. On se oglasio povodom ponašanja pojedinih direktora škola u Srbiji koji, kako je naveo, obeshrabruju učenike i roditelje da se opredele za versku nastavu. “Veoma sam razočaran informacijom da direktori više osnovnih i srednjih škola u Srbiji svesno obeshrabruju, čak bih rekao, sprečavaju učenike i roditelje da se opredele za versku nastavu. Posavetovaću se sa braćom arhijerejima i predstavnicima drugih crkava i verskih zajednica o tome da li da javno objavimo njihova imena i imena škola koje na taj način diskriminišu sopstvene učenike. U svakom slučaju ćemo uputiti zvanično reagovanje i nadležnim državnim organima”, naveo je patrijarh Porfirije na svom zvaničnom Instagram nalogu. Usledio je očekivani niz oprečnih reakcija u javnosti, gde svako prilagođava ono što čuje sopstvenim predubeđenjima.

Međutim, činjenica je da vlada veliko nezadovoljstvo načinom na koji se u Srbiji održava verska nastava. A to ne može da se ne odrazi na one koje u celoj ovoj priči mnogi zaboravljaju, a trebalo bi da su njihovi interesi jedini argument – na decu.

Učenici osnovnih i srednjih škola u Srbiji nastavu veronauke mogu da pohađaju već 20 godina, od 2001, kada je vraćena u školski program. Oni biraju između dva predmeta – verske nastave i građanskog vaspitanja. Od 2018. godine veronauka je svrstana na listu nastavnih programa, a ne predmeta. Za sve to vreme nastavnici koji je predaju i dalje nemaju status stalno zaposlenih, već svake godine iznova potpisuju ugovor na određeno vreme (na godinu dana), čime su u velikoj meri uskraćeni za mnoga prava. Predstavnici crkava i verskih zajednica već su se obraćali nadležnim organima sa predlozima kako da se reše problemi u vezi sa izvođenjem verske nastave u školama i statusom veroučitelja. Krajem prošle godine, oni su predložili da veronauka ponovo dobije status obaveznog izbornog predmeta, a veroučitelji stalna zaposlenja. Predložili su i da se, po ugledu na Uredbu iz 2001. godine, nastava veronauke organizuje na nivou odeljenja, a ne na nivou grupa, bez obzira na broj prijavljenih učenika za nastavu, kao i da se časovi održavaju istovremeno sa časovima alternativnog predmeta, što je u Srbiji građansko vaspitanje. I patrijarh je tada skrenuo pažnju na to da versku nastavu treba adekvatno unaprediti, kao i da je za to potrebna pomoć i dobra volja svih – i školstva, i države, i roditelja, a pre svega Crkve. Srpska pravoslavna crkva već godinama ukazuje na to da treba obezbediti bolji status veronauke u školama.

Kako to obično biva, uslovi u kojima se odvija nastava izbornih predmeta, iako im se možda formalno ne može prigovoriti, jer i sedmi čas je formalno čas kao i drugi, u praksi su još nepovoljniji. Nastava veronauke je po rasporedu časova najčešće poslednja po redu. Odeljenja se gase jer je sve manje dece, pa se tu nastavno osoblje “snalazi” i nadoknađuje normu časova izbornim predmetima kako ne bi ostalo bez posla… Kvalitet same nastave, usled svih drugih problema, još nije predmet rasprave, a i o tome bi se moglo i trebalo diskutovati. Iz Odbora za versku nastavu SPC kažu da su dobijali žalbe od manjinskih crkava i verskih zajednica u Srbiji da se pripadnici njihove verske zajednice obeshrabruju, da dece nema dovoljno da se formiraju grupe i da se ohrabruju da se upišu na građansko vaspitanje. Samo u Beogradu u 58 škola su prijavljene neregularnosti što se tiče organizovanja obaveznih izbornih predmeta.

Sudeći prema reakcijama na patrijarhov apel, koje su poslovično bile oštro podeljene na dve daleke, nepomirljive strane, izgleda da je dobrobit dece, zbog koje se bilo koja nastava i organizuje, na poslednjem mestu. Oni koji se najglasnije zalažu za to da decu treba učiti kritičkom stavu i preispitivanju svega istoj toj deci daju najeksplicitniji primer tvrdoglavog, neutemeljenog i u biti dogmatskog pristupa ovoj temi. Za pravo i slobodu izbora trebalo bi da se zalažu svi koji drže do nekih civilizacijskih vrednosti, bez obzira na to da li su verujući ili su “bezbožnici”. A to pravo je u celoj ovoj priči najugroženije, iako je obaveza svih nas da ga branimo.

 

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: