Prvi dan nove školske godine bio je i prvi dan nastave i za 17 učenika prvog razreda Srpske pravoslavne opšte gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković” u Zagrebu.

To je deseta generacija učenika koja započinje srednjoškolsko obrazovanje u instituciji čiji je osnivač SPC i koja je otvorena za sve učenike pružajući im solidna znanja i uspješan nastavak na studijima.

V.d. direktora škole, protojerej – stavrofor Slobodan Lalić kaže da se ni ove godine u radu škole i njenih učenika ništa ne mijenja.

– Program je u skladu sa srednjoškolskim obrazovanjem u Hrvatskoj, s time da je programu klasične opće gimnazije dodan model školovanja za nacionalne manjine, pa tako i predmeti koji se u drugim gimnazijama ne uče. Učenici dalje imaju besplatan smještaj u domovima, ishranu i knjige. Sada je u Gimnaziji 71 učenik – osim 17 prvaša, u drugom i trećem razredu ih je po 19, a u četvrtom 16, s tim da je više učenica od učenika, kaže o. Slobodan. Iako je broj upisanih nešto manji nego ranijih godina, Lalić ističe da se uspjelo prevladati teškoće koje su u tom smislu nosili e-upisi: “Osim što se ne mogu upisivati učenici koji imaju manje bodova od praga, djelomično je otežan i upis djece iz drugih zemalja, ali to se prevazišlo s obzirom da imamo i učenice iz Srbije i Crne Gore.” Učenici gimnazije dobri su na takmičenjima, a uspješni su bili i na maturi.

– Ipak, ove godine nitko od maturanata nije imao sto posto bodova na nekom od ispita niti je bio prvi u državi iz nekog od predmeta što se ranijih godina dešavalo. Ali svi su upisali fakultete, mahom u Zagrebu i Rijeci. Što je također bitno, naših učenika ima i na tehničkim i na prirodnim, a ne samo na društvenim fakultetima, rekao je Lalić.

Dok su učenici viših razreda bili manje-više slobodni, prvaši od kojih je četvoro iz Zagreba, a četvoro iz Srbije i Crne Gore, upoznali su se sa svojim razrednikom, profesorom geografije Samirom Hasanagićem. Među prvašima je i Jelena Stanković iz Podgorice.

– Odlučila sam se za školu zbog svega što pruža. Pročitala sam mnogo toga o školi i raspitala se o njoj, pa me to dovelo ovamo. Iako je Podgorica daleko, ta udaljenost nije nesavladiva, rekla je Jelena. Petra Telenta iz Beograda došla je u Zagreb jer hoće završiti srednju školu u EU kako bi joj se priznala diploma na fakultetima.

– Nadam da se da ću biti jedan od boljih đaka kao što sam bila u osnovnoj, rekla je Petra koja je u školi bila “vukovac” s prosjekom od 5.0.

Miroslava Janković iz Ljiga već ima iskustvo godine dana života u Hrvatskoj jer je u Mirkovcima pohađala i završila osmi razred. Preporučili su joj pravoslavnu gimnaziju zbog svih prednosti i boljih uslova za učenje i nastavak školovanja.

U školske klupe sjeda i Teodora Radulović iz Subotice koja se, kako je rekla, još bori s tremom. Njen otac Vlado ističe da prilikom upisa i smještaja u dom, iako je strana državljanka, nije bilo problema i da su sve procedure riješili brzo i uz veliku susretljivost.

O prevladanom strahu od škole i iskazanom uspjehu govori Milena Đedović iz Petrinje koja sada kreće u drugi razred.

– U Zagreb sam došla iz manjeg mjesta, a kako je Zagreb velika sredina, na početku me bilo malo i strah. Nisam znala što je grad, kakva je gimnazija i profesori u njoj, pa sam kao svi prvaši bila malo ustrašena. Zapravo, moramo da takvi budemo jer nas to priprema za učenje. Prva godina protekla je jako dobro i mogu da kažem da je ovo jedna jako dobra gimnazija koja daje puno onima koji se tu školuju.

– Iako je broj sati velik, a brojne su i vanškolske aktivnosti, ima dovoljno vremena za učenje. I za sve ostalo, samo se treba dobro organizirati, rekla je Milena koja je u Gimnaziji našla novo društvo. “Kako sam se odvojila od stare ekipe, bilo me strah na početku, ali smo se brzo sprijateljili.”

Njenu priču o prijateljstvu i druženju potvrđuje i izreka nastala na iskustvu dosadašnjih generacija. “Učenici u prvom razredu koji mogu, svaki vikend idu kući, a u četvrtom razredu roditelji ih već mole da svrate”. Tako će vjerovatno biti i s ovom jubilarnom generacijom prvaša.

Školska godina počela je prigodnim molebanom u kapeli Sv. Save koju je u prisustvu učenika i profesora gimnazije služio mitropolit zagrebačko ljubljanski Porfirije. Kasnije im se obratio u svečanoj dvorani, poželjevši im mnogo uspjeha u radu i školovanju, naglasivši da će se brinuti o školi i njenim učenicima.

– Svako, bilo koje vere, svoje bi delo trebao započeti molitvom, odnosno sa svešću o naporima koje je potrebno uložiti u njega, rekao je mitropolit, dodajući kako je moguće da se i pored uloženog truda ne postignu očekivani rezultati. Zbog toga je potrebna Božja blagodat da bi se potencijali koje svako ima iskoristili i usmjerili.

– U svakoj školi, pa i u ovoj, osim o stručnom, treba voditi računa o moralnom i duhovnom aspektu čovekove ličnosti. Naša škola ima dužnost da vodi brigu o celovitom đaku, njegovom životu u potpunosti, rekao je mitropolit. Molebanu i uvodnom obraćanju prisustvovao je i arhimandrit Danilo Ljubotina iz Manastira Sv. Petke koji je smješten neposredno uz gimnazijski kompleks.

Izvor: SNV, autor: Nenad Jovanović