Demonstracije u Srbiji: Faktor nepoznato i nerazumljivo

Piše: P-portal.net

Reakcije evropskih medija na proteste u Srbiji se grupišu oko tri faktora – koliko nezadovoljstvo ima veze sa epidemijom koronavirusa, koliko sa opštim nezadovoljstvom aktuelnim vlastima, koliko sa opštim smerom …

Reakcije evropskih medija na proteste u Srbiji se grupišu oko tri faktora – koliko nezadovoljstvo ima veze sa epidemijom koronavirusa, koliko sa opštim nezadovoljstvom aktuelnim vlastima, koliko sa opštim smerom kojim se ta zemlja kreće. U skladu sa opštom praksom kad se pokrivaju manje bitni ili nerazumljivi događaji, preovlađuju agencijski izveštaji.

Svi se slažu da je počelo sa novim talasom kovida u Srbiji. „Korona u Srbiji deluje kao benzin na vatru“, piše Špigel u autorskom članku.

„Kao i većina istočnoevropskih zemalja, Srbija je u martu reagovala brzo i konsekventno na izbijanje epidemije. Zatvorila je granice, ograničila socijalne kontakte i uvela nošenje maski. Uz takvu efikasnu kombinaciju mera, zemlja je prošla relativno srećno. Do ovog trenutka. Od nedavno krivulje dramatično rastu“, navodi Špigel.

Šta je suština protesta?

Krive su stroge anti-kovid mere

Srbija stoji pred dvostrukim izazovom, komentariše minhenski SDZ: „Dok u zemlji ponovo besni virus, narodni bes je na tački ključanja“.

„Kada je predsednik Vučić najavio povratak nepopularnih mera u sklopu nove bitke protiv rastuće epidemije, hiljade su izašle na ulicu da protestuju“, dodaje SDZ.

Svi se izveštaji slažu u tome da su striktne epidemiološke mere iz prolećnih meseci ukinute ne samo prerano, već odjednom i u potpunosti. U posledici, državno-epidemiološki tim je izgubio kontrolu nad kliznim momentima širenja kovida – gde, u kojim segmentima, iz kojih popuštanja mera se generiraju novi slučajevi zaraze.

Frankfurtski FAZ: „Broj novih slučajeva u Srbiji raste, ali se javnost svejedno radikalno suprotstavlja novim epidemiološkim merama. Demonstranti su provalili u parlament i pri tome pevali patriotske pesme“.

Bečki Standard pokušava da u autorski izveštaj ubaci notu religiozne diskriminacije nad muslimanima i inscenira malu rasnu epizodu. Po srpskim vlastima, ispada da su za širenje zaraze po Srbiji krivi muslimani Novog Pazara koji su na Bajram išli u džamije, piše Adelajd Velfl, „ali ljudi tamo tvrde da najveći broj uopšte nije zalazio u džamije“.

Na stranu to sa koliko ljudi je Velflova razgovarala koji „nisu išli u džamije“, njen izveštaj ostaje kao eklatantan primer prećutkivanja bitnih činjenica. U aprilu je vlada u Beogradu zbog epidemije zatvorila crkve za Uskrs, pa ljudi isto tako „nisu išli u crkve“, kao što ni muslimani sada očito nisu išli u džamije.

Ali tu uskršnju epizodu Standard ne spominje, zato što bi onda logičan zaključak bio da je „vlada optužila Srbe za širenje kovida po Srbiji“ i to mnogo pre nego što je muslimane optužila za isto.

Jednu stvar svi izveštaji spominju – da se na vrhuncu relaksiranog odnosa ukupne srpske javnosti prema epidemiji kovida prošlog juna i vladajuća stranka neposredno posle izbora pokazala potpuno opuštena.

Adelajd Velfl je valjda prvi put od kada piše o Srbiji u pravu kad kaže „da bi vlast trebalo da daje primer svojim ponašanjem, a ne da zaobilazi pravila koja je sama postavila.“

Biber: Nisu anti-kovid mere, nego Vučić

Špigel citira Florijana Bibera iz Centra za jugoistočnu Evropu u Gracu koji kaže da je najnoviji talas kovida u Srbiji samo povod, ne i uzrok nereda. „Ključ razumevanja je da protesti nisu usmereni ka epidemiološkim merama, već protiv vladine zloupotrebe vlasti“, piše Biber.

Ono što Biber implicitno kaže je da je neka druga vlast zaključala društveni život u Srbiji, javnost bi poslušala.

Ako je procena Bibera tačna, to znači da će relevantan deo javnosti u Srbiji nastaviti da opstruiše epidemiološke mere, kako god one budu izgledale. Ako je Biberova konstatacija netačna, ona širi defetizam u zemlji koja stoji na početku eksponencijalnog rasta kovida, čije brojeve u toj fazi ne može da izdrži nijedan zdravstveni sistem na svetu.

Malo dalje u tekstu Špigel sažima svu kompleksnost situacije: „Dvadeset i prvog juna su vlasti slavile trijumfalnu pobedu nad opozicijom koja nije izašla na izbore i koja je unutar sebe duboko posvađana“.

Poenta Špiglovog teksta je da je srpski elektorat odlučio da stavi pod sumnju legitimetet nacionalne vlade u trenutku kad u zemlji ubrzava zamajac kovida. Implicitno, polovina srpskog elektorata i opozicione partije su izabrale nespretan momenat za bojkot.

Nije Vučić, nego Kosovo

Agencijski izveštaji opisuju tok događaja ispred Skupštine u Beogradu i variraju dve gore spomenute teme epidemiološke mere/status vlade. Za razliku od njih, u autorskim izveštajima prosejava i treća tema – status Srbije.

A u tom delu dolazi do izražaja netransparentnost političkog sastava protesta. Demonstranti ruše predsednika Vučića „jer mu zameraju da je izdao srpske interese na Kosovu“, piše austrijski ORF.

Austrijska nacionalna televizija je u petak uveče sasvim direktno izveštavala da se na pariskim pregovorima Beograda i Prištine pod nemačko-francuskim posredovanjem govorilo o podeli teritorija.

Pri tome ORF to nije javio kao vest ili ekskluzivu, već kao običnu činjenicu koju nije potrebno dokazivati – da Srbija nudi teritorijalne korekcije, dok Priština odbija svaki razgovor o tome. I svaki razgovor uopšte.

To bi značilo da se srpske vlasti približavaju želji EU za priznanjem Kosova pod izvesnim uslovima, da Beograd, kratko rečeno, vodi evropsku politiku.

Za razliku od ORF-a, Špigel tvrdi da „jedna sve autoritarnija politička klasa u Srbiji vodi zemlju sve dalje i dalje od EU, sve bliže Istoku, sve dalje od Zapada“. To bi onda značilo suprotno, da su demonstranti ispred Skupštine „pro-evropski“, a vlasti ne, ili „sve manje“.

Minhenski SDZ objašnjava da su i demonstranti podeljeni, kao i izborno telo: „Nasilan deo učesnika dolazi sa tvrde nacionalne desnice“. Ka tom zaključku vode povici „Kosovo je srce Srbije“ i „Nećemo migrante“.

Tomas Rozer, beogradski dopisnik austrijskog dnevnika Prese, nabraja sve varijante koje i inače kruže medijima i socijalnim mrežama – da su protesti infiltrirani desnicom, policijskim provokatorima, profesionalnim huliganima i slično, ali onda završava sa ocenom da „protesti deluju spontano, ali bez ikakvog cilja. Reč je o mladim ljudima punim energije i besa“.

Rozer, pozivajući se na beogradske nevladine izvore: „Protesti ne deluju kao da su dirigovani od strane opozicije, niti pokazuju da imaju bilo kakve racionalne ciljeve. Učesnici deluju neiskusno i lako podložno manipulacijama“.

 

Izvor: RTS, autor: Vesna Knežević


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: