Na današnji dan, prije točno 40 godina, u Ljubljani je preminuo predsjednik nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i Saveza komunista Jugoslavije Josip Broz Tito.

Četrdeset godina nakon njegove smrti interpretacije njegovog i života i djelovanja podijeljene su i suprotstavljene i među njegovim suvremenicima, a i među historičarima i intelektualcima. Čini se da je najteže pronaći objektivne prikaze i analize iako i nakon četiri decenije u velikoj mjeri privlači pažnju javnosti na postjugoslavenskim prostorima. Mnogi o njemu imaju danas svoje istine, koje su em brojne em teško pomirljive.

Samo oko najosnovijih podataka njegove biografije nema u javnosti spora, ni stručnoj ni među laicima. ,,Najveći sin naših naroda i narodnosti’’ rođen je u Kumrovcu 7. maja 1892. godine. Bio je revolucionar, vođa jugoslavenskih partizana u Drugom svjetskom ratu i lider Komunističke partije Jugoslavije, državnik, doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Izveo je zemlju iz sovjetskog bloka i bio jedan od lidera Pokreta nesvrstanih zemalja.

Na čelu Jugoslavije bio je od 1945. do smrti 4. maja 1980.

Na sahranu je došlo 700.000 ljudi. Prisutno je bilo 209 državnih delegacija iz 128 zemalja svijeta. Bio je to najposjećeniji pogreb nekog državnika u 20. stoljeću. Poslednju poštu osnivaču Pokreta nesvrstanih odali su 31 predsjednik države, 22 premijera, četiri kralja, šest prinčeva i 11 predsjednika nacionalnih parlamenata. Iz Hladnim ratom podijeljenog svijeta, u Beograd su doputovali državnici iz oba tabora.

Na sahrani su bili i Margaret Tačer, potpredsjednik SAD Volter Mondejl, Indira Gandi, Hosni Mubarak, Sadam Husein, Leonid Brežnjev, Nikolaj Čaušesku, švedski kralj Karl XVI Gustav…

Tito je sahranjen u Kući cveća u Beogradu, gdje od 2013. godine pored njega počiva i supruga Jovanka. Njegov grob je, uz obližnji Muzej Jugoslavije, još uvijek odredište brojnih turista, posjetilaca i poštovalaca iz bivših jugoslavenskih republika i cijelog svjeta.