Crvenilo pred EU-om

Piše: Dušan Cvetanović

Posljednje uhićenje, ono bivše ministrice regionalnog razvoja i europskih fondova Gabrijele Žalac, raspirilo je pomalo ugaslu priču o borbi protiv korupcije u Hrvatskoj i ima ozbiljan potencijal dovesti do smjene i ravnateljice Uskoka i glavne državne odvjetnice

Naslovna fotografija: Goran Stanzl/PIXSELL

Uhićenja HDZ-ovih sadašnjih i bivših dužnosnika, premijera, ministara, državnih tajnika i niže rangiranih dužnosnika, sve do lokalnih načelnika općina, već su skoro dva desetljeća normalnost na koju smo navikli. Kada jedna stranka drži vlast u državi tako dugo i tako rasprostranjeno, povremena uhićenja, afere i istrage nisu nemogući, rekli bi neki. No u slučaju HDZ-a količina otkrivenog i dokazanog kriminala kroz desetljeća toliko je ozbiljna da to prelazi okvire unutar kojih bismo mogli govoriti o slučajnosti ili pokojoj truloj jabuci.

Posljednje uhićenje, ono bivše ministrice regionalnog razvoja i europskih fondova Gabrijele Žalac, raspirilo je pomalo ugaslu priču o borbi protiv korupcije u Hrvatskoj i ima ozbiljan potencijal dovesti do smjene i ravnateljice Uskoka i glavne državne odvjetnice. Klupko afere koje se odmotava upravo ovih dana baca ozbiljnu sumnju na pravosudne institucije i njihovu ulogu u nečemu što bi se moglo pokazati kao institucionalno opstruiranje istrage protiv istaknutih i visoko profiliranih političkih dužnosnika.

Nedavno uhićenje bivše ministrice Žalac otvorilo je posljednjih dana pitanje zašto su i na temelju kojih dokaza Uskok i Državno odvjetništvo odbacili predmet težak čak 13 milijuna kuna i zaključili da je sve čisto u tzv. aferi softver. Nakon što je Uskok predmet otvorio 2019. godine i prikupio gotovo 3000 stranica materijala i ispitao tridesetak osoba, dopustio je da predmet ode u zaborav, uz zaključak da nema dovoljno dokaza za dostatan stupanj sumnje dovoljan za otvaranje istrage. Činjenica da je Ured europskog javnog tužitelja u istom tom predmetu samo dvije godine kasnije naložio uhićenja na temelju istih onih činjenica i indicija kojima su raspolagala hrvatska tijela progona stravično je neugodna za sve uključene. Osim političke štete za premijera Plenkovića koja je u europskim okvirima izuzetno ozbiljna, afera je zadala ozbiljan udarac ključnim pravosudnim institucijama. Politička ovisnost tih institucija na čelu s DORH-om jedna je od temeljnih teza oporbe, a slučaj Žalac baca ozbiljnu sumnju na to da je politika na neki način utjecala da slučaj ministrice, ujedno članice vladajuće političke stranke, postane mrtvi slučaj bez ikakvog pravosudnog epiloga.

Gabrijela Žalac uhićena je početkom prošlog mjeseca u akciji Ureda europskog javnog tužitelja i to je prvi slučaj tog novoosnovanog europskog tijela na hrvatskom tlu. Žalac je 2019. godine raspisala natječaj za nabavu nečega što su u njenom ministarstvu nazvali “cjelovitim i funkcionalnim programskim rješenjem informacijskog sustava za strateško planiranje i upravljanjem razvoja koje sadržava registar projekta”. Vrijednost nabave tada je procijenjena na 12 milijuna i 991 tisuću kuna plus PDV, a na natječaj se javio samo jedan ponuditelj. Ponudili su isporučiti traženo za 16.238.750 kuna s PDV-om i ministarstvo koje je ona vodila to je prihvatilo. Nakon pobjede na natječaju teškom 13 milijuna kuna, iz tvrtke je odmah otišlo 10,8 milijuna kuna: 8,5 milijuna kroz isplatu dobiti i plaćanja poreza na dobit te 2,3 milijuna kuna kroz pozajmicu jedinom zaposleniku. Nakon plaćanja poreza, u ruke vlasnika i direktora otišlo je 9,2 milijuna kuna.

Takav posao vrlo brzo je zapeo za oko medijima, a da osnovana sumnja postoji pokazalo se kada je u poslovnim knjigama sporne tvrtke pronađen rashod od 2,9 milijuna kuna, za koji je procijenjeno da predstavlja pravu vrijednost isporučenog softvera. Na temelju medijskih napisa istragu je 2019. preuzeo Uskok, koji nakon poduljeg razmatranja donosi odluku da u postupanju ministrice Žalac nema spornih elemenata ni sumnji u kaznena djela. Da je ostalo na tome, bila bi to samo jedna u beskonačnom nizu afera bez pravosudnog epiloga. No nije ostalo na tome. Zahvaljujući činjenici da je Ured europskog javnog tužitelja nakon nekoliko godina osposobljavanja za rad postao operativan i da su tužitelji u državama članicama počeli s radom, afera Žalac iznenada je oživjela. Ljudi koji su pred domaćim pravosuđem označeni kao potpuno čisti, zahvaljujući odluci europskog tužiteljstva našli su se iza rešetaka, pod sumnjom u počinjenje zaista teških kaznenih djela zlouporabe javnih sredstava i narušavanja interesa Europske unije.

Upad europskog javnog tužitelja na teren domaćih pravosudnih institucija na tako spektakularan i pomalo filmski način šokirao je čitav državni vrh, pravosuđe, ali i oduševio hrvatske građane. Gledati kako se ravnateljica Uskoka i glavna državna odvjetnica crvene na konferenciji za novinare, pokušavajući objasniti zašto domaće institucije nisu postupale u istom predmetu i o tome obavijestile europske tužitelje, potpuno je novi moment i dobrodošla promjena. Mantra o tome da su svi jednaki pred zakonom barem nakratko zvuči manje utopijski. Sada jedino ostaje za vidjeti da li je ovo uhićenje bila samo pokazna PR vježba za novoosnovano europsko tužiteljstvo ili nas ipak čeka ozbiljan i sistematski rad na lociranju, identificiranju i procesuiranju korupcije vezane uz europski novac, čiji se iznos mjeri u milijardama kuna.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: