U Biltenu Srpskog narodnog vijeća za 2020. godinu registriran je manji broj slučajeva historijskog revizionizma, govora mržnje i nasilja prema Srbima u odnosu na 2019. godinu. Zabilježeno je da je broj slučajeva u 2020. pao s 400 iz 2019. na 214, a slučajeve fizičkih napada, verbalnih prijetnji, uništavanja i onemogućavanja uživanja vlastite imovine prikupili su istraživači Tihomir Ponoš i Nikola Vukobratović iz Arhiva Srba u Hrvatskoj.

Antisrpstvo – najpouzdaniji alat u borbi za moć

Prethodna godina bila je u mnogo čemu specifična, pored pandemije korona virusa, prvi dio godine obilježili su izbori, najprije predsjednički, a onda i parlamentarni.

„Intenzivna politička aktivnost dala je puno prilika za šovinističke ispade, što ujedno dobro pokazuje koliko je antisrpstvo u suvremenoj Hrvatskoj politički alat iza kojeg često stoje cinične kalkulacije i borba za novac i moć. Drugi dio godine označilo je smirivanje situacije i to ne samo spontano, nego i iz organiziranog pokušaja da se na neki način obnovi mirovni proces i normaliziraju odnosi između zajednica“, rekao je za P-portal Nikola Vukobratović, jedan od istraživača.

Pandemija usporila pozive na nasilje

Kako je rečeno i na predstavljanju Biltena, najviše je u odnosu na 2019. godinu smanjen broj vrijeđanja i prijetnji upućenim Srbima i srpskim institucijama (sa 115 na 50) te javnih akcija koje imaju obilježja netrpeljivosti prema Srbima (s 51 na 14) kao i govora mržnje i etničke netrpeljivosti na sportskim terenima (sa 16 na 8).

„Zvuči i tužno i smiješno ujedno da nas je od brojnih poziva na nasilje i ubojstva, kao i šovinističkih uvreda ’spasilo’ otkazivanje javnih manifestacija, sportskih natjecanja i prosvjeda na kojima se takve stvari često događaju. U svemu tome, registrirali smo manje incidenata nego prošlih godina, ali je doista teško procijeniti je li to posljedica nekog poboljšanja ili izvanrednih okolnosti“, govori Vukobratović.

Mržnja dolazi s vrha

Još jedna novina u ovogodišnjem biltenu jest metodologija. Naime, ove godine mržnja na društvenim mrežama izostavljena je iz Biltena.

„Društvene mreže postale su samo još jedno o standardnih mjesta svakodnevne komunikacije, što uključuje i komuniciranje mržnje prema Srbima. Također, mediji sve češće samo prepričavaju tvitove i statuse, pa je u tom smislu postalo nebitno je li nešto izrečeno ’u medijima’ ili ’na društvenim mrežama’“, kaže Vukobratović i dodaje da su se u istraživanju primarno koncentrirali na izjave i djelovanje javnih osoba, osobito moćnih osoba.

„Puno je važnije ako je nešto namjerno dvoznačno, što implicira npr. neku teoriju zavjere o Srbima, izrekao važni političar, nego ako je neku psovku uputio anonimac. Izvore govora mržnje protiv Srba treba locirati tamo gdje nastaju, a to uglavnom nije ulica ni društvena margina, nego puno više razine, koje u osudi mržnje često prođu ’lišo’“, ističe naš sugovornik.

Društvo razbijeno šovinizmom

Na pitanje da li je u nekim trenucima bilo potresno raditi na ovim podacima, jer se ipak radi o podacima o živim ljudima, ne o brojevima i pukoj statistici, Vukobratović priznaje da je posao doista težak i uznemirujuć.

„On vas prisiljava da doslovno svakodnevno uranjate duboko u stvari koje ste cijeli život učili ’zaboravljati’ i ignorirati. Kad ovo radite, svaki dan se podsjećate koliko je mržnja prema Srbima normalizirana i koliko ste je zapravo i sami normalizirali i prihvatili kao ’životnu činjenicu’. Upozorit ću da je u Biltenu popisan doista tek maleni dio svih zabilježenih incidenata, ali veliku većinu nismo detaljno prepričavali zbog nedostatka prostora ili drugih razloga. Na primjer, pravnih, ako su suđenja u toku. Bilten naposljetku mora ispasti relativno suhoparni izvještaj, koji ne pokazuje gotovo ništa o ljudima čiji su životi uništeni mržnjom. I koji pokazuje tek djelić toga do koje je mjere ovo društvo namjerno devastirano i razbijeno šovinizmom. Svakako su najteže priče one o ljudima koji nemaju ništa, a kojima je život dodatno otežan iz mržnje. Najgori incidenti su svakako oni koji uključuju fizičko nasilje. No u svemu je najopasnije upravo to koliko smo svi naučili da se ponašamo kao da su ti užasni događaji normalni“, upozorava Vukobratović.

Hrvatska nije zemlja koja mrzi Srbe

Iako je, pored dokumentiranja slučajeva mržnje i informiranja javnosti, jedan od ciljeva Biltena poticanje rada institucija čiji je zadatak da rješavaju probleme s kojima se zajednica susreće, reakcija državnih tijela i dalje je u pojedinim slučajevima spora i neodgovarajuća.

Na pitanje koliko, pored toga što bilježi stanje u društvu, Bilten SNV-a zapravo utiče na to stanje, Vukobratović ističe da je recepcija Biltena, paradoksalno, najveća kod onih koji su najodgovorniji za širenje mržnje.

„Stotine medija, agitatora i “institucija” koji žive od antisrpstva redovito Bilten napadaju i preko njega huškaju upravo zato što ukazuje na činjenicu da Srbi u Hrvatskoj još uvijek postoje i da su spremni pričati o širenju mržnje prema njima“ kaže Vukobratović i dodaje da je van toga recepcija skromna, jer govori o nečemu što načelno svi znamo, ali smo već pomalo i oguglali.

„Važno je reći jednu stvar: Hrvatska nije zemlja koja mrzi Srbe. Hrvatska je samo zemlja koju su profesionalni mrzitelji dovoljno zastrašili da je natjeraju da tu mržnju prešuti. Zato je ta mržnja nešto što treba isticati i na nju upozoravati. Zato se treba osloboditi straha od prozivanja i zastrašivanja. Bez toga Hrvatska neće tako lako biti bolja zemlja ni za koga“, zaključio je Vukobratović.

Cjeloviti izvještaj pod naslovom „Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2020.“ možete preuzeti na ovom linku.

 

*Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Živjeti jedni s drugima, a ne jedni pored drugih“ koji je podržao Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije