BiH – politički kunić Unije

Piše: Dušan Cvetanović

Baš kao i Ukrajina, i BiH mora dobiti status kandidata i pristup svim onim mogućnostima koje koriste sve druge države kandidati, jer će se u suprotnom razlike između BiH i njenog okruženja nastaviti gomilati

Foto: Dejan Rakita/PIXSELL

Završetkom susreta čelnika država i vlada članica NATO saveza u Madridu privremeno je pao i zastor na temu stanja u BiH koju je na površini mjesecima držao predsjednik Zoran Milanović. Ne samo da je temu stanja u ovoj državi držao na površini, Milanović je zbog Hrvata u BiH u jednom trenutku bio spreman, barem verbalno, zaratiti s čitavim NATO establišmentom, zaprijetivši da će blokirati ulazak Finske i Švedske u tu euroatlantsku vojnu asocijaciju. Naravno, takav njegov angažman, kojim je na čudan način htio istrgovati promjene u ustavu i zakonima BiH u zamjenu za članstvo nordijskih zemalja, mnoge je natjerao na dizanje obrva. Milanović je iskoristio do krajnjih granica svoju gotovo ceremonijalnu predsjedničku poziciju ne bi li skrenuo pozornost europskih čelnika na problem koji je za Hrvate u BiH gotovo pa egzistencijalan, a to je činjenica da njihove predstavnike izbornim inženjeringom izabiru pripadnici bošnjačkog naroda. Iako takve diplomatske akrobacije zasad nisu pokazale rezultate, činjenica je da je tema u formi mini-skandala privukla pozornost europskih medija, ali i političara.

U međuvremenu je BiH propustila još jedan vlak prema EU, jer na sastanku Europskog vijeća ponovno nije dobila kandidatski status za pristup. Umjesto nje, kandidatkinje su postale ratom zahvaćena Ukrajina i Moldavija, koja ne kontrolirala gotovo trećinu vlastitog teritorija. Uporno zaobilaženje BiH u situaciji kada kandidatima postaje praktički svatko tko aplicira, pa i oni koji ne zadovoljavaju osnovne kriterije, kao što su minimum političke stabilnosti i kontrola vlastitog teritorija, govori sve o današnjoj Europskoj uniji. Iako uporno govori da podržava raznolikost, mir i jednakost, EU svojom politikom prema BiH ne pokazuje da ima prevelik interes da pomogne u rješavanju akutnih problema koji već desetljećima uništavaju stabilnost u toj zemlji. Istina, samo članstvo u EU-u ne znači samo po sebi puno, jer je Hrvatska pokazala da se i nakon desetljeća članstva i dalje može biti siromašan i korumpiran, ali kandidatura bi BiH pomogla da prevaziđe i riješi neka temeljna pitanja zbog kojih je ona danas potpuno disfunkcionalna država. U situaciji kada na čitavom tzv. zapadnom Balkanu već godinama postoji politički konsenzus da je pristupanje EU-u jedini mogući scenarij za političku stabilizaciju i ekonomski napredak svih država tog područja, ovakvi potezi čelnika EU-a dodatno destabiliziraju situaciju.

BiH je od kraja rata devedesetih politički kunić nad kojim europske i međunarodne institucije vrše eksperimente sa zapanjujuće katastrofalnim rezultatima. Kao jedina europska država koja ima stranog političkog nadzornika u vidu Visokog predstavnika, BiH je jedan od spomenika potpune političke nesposobnosti EU-a i svih njenih čelnika. Ako gotovo 30 godina nije dovoljno da se jednu malu državu pretvori u pristojnu i funkcionalnu političku zajednicu, onda je to pokazatelj ili isključivo nesposobnosti ili izostanka volje za tim, a ne stvarnih i nerješivih društvenih problema.

Iako se EU već desetljećima pokušava nametnuti kao ozbiljan politički faktor, ona i dalje najveću korist za svoje građane ostvaruje u ekonomskoj sferi. Gotovo sve države koje su joj pristupile u posljednjih 20 godina učinile su to radi ekonomskih benefita. One veće radi proširenja tržišta, a one manje radi izdašnih sredstava iz europskih fondova koja čine ogroman dio njihovih ukupnih proračuna. Putem ekonomskih integracija i ekonomskih benefita EU zaista može povećati stabilnost svojih članica i biti faktor mira i pomirenja.

Umjesto da pokušava glumiti velikog političkog reformatora, EU bi po pitanju BiH trebala odriješiti kesu i pomoći da se njeni građani životnim standardom približe europskom prosjeku. Ne postoji veći faktor stabilnosti u 21. stoljeću od ekonomskog blagostanja, a to je slučaj i u BiH. Umjesto da su toj zemlji među prvima dodijelili kandidatski status i izdašna ekonomska sredstva, europski birokrati i dalje vježbaju strogoću dajući desetke uvjeta potpuno disfunkcionalnim političkim institucijama. Ekonomski napredak koji bi omogućila sredstva EU-a doprinio bi političkoj deeskalaciji i smanjenju međuetničkih trvenja koja danas u potpunosti okupiraju život i razvoj te države. BiH kao multietnička država, koja se prije svega zbog općeg siromaštva ne može iščupati iz naslijeđa krvavog građanskog rata, ne može imati jednake kriterije kao konsolidirane nacionalne države. Baš kao i Ukrajina, i BiH mora dobiti status kandidata i pristup svim onim mogućnostima koje koriste sve druge države kandidati, jer će se u suprotnom razlike između BiH i njenog okruženja nastaviti gomilati.

 

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: