Stilske vježbe
Stilske vježbe na sceni u Lisinskom 2014. godine (foto: Nina Đurđević/PIXSELL)

Vježbanje srpsko-hrvatske povezanosti

Devetnaestog januara ove godine navršilo se pet i po decenija od premijere „Stilskih vježbi“, zagrebačke predstave koja je ušla u anale svjetskog pozorišta. Uz Peru Kvrgića i Lelu Margitić, dio te priče su i Tomislav Radić, Tonko Maroević, Danilo Kiš i Rejmon Keno. Priča je to koja je došla do Ginisove knjige rekorda kao i do povelje za osobit doprinos u promicanju kulturnog razvitka Republike Hrvatske
Zgrada Patrijaršije SPC, jedno od dela ruskog arhitekte Viktora Lukomskog (foto: Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda)

Neopterećeni vizama i kvotama

Otkad je u februaru počeo rat između Ruske Federacije i Ukrajine, impresionistčki se pominje veliki broj ljudi koji su stigli u Srbiju. Prva oficijalna informacija je da broj državljana Ruske Federacije koji je došao u Srbiju iznosi 140.141, iz Ukrajine je došlo 22.709 ljudi, dok je iz Bjelorusije došlo 5.501 ljudi, saopštilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije. Svi ovi ljudi su ponovo, kao i prije sto godina, „neopterećeni kvotama, vizama, restrikcijama“

Prognana imena sa uličnih tabli

Link sa Jugoslavijom, ergo sa Srbima, zajednički je „krimen“ praktično svim istorijskim ličnostima koje su devedesetih u Zagrebu ostale bez „svojih“ ulica. Usprkos ustavnom pozivanju na kontinuitet sa odlukama ZAVNOH-a, u praksi su očito promovisane neke druge vrijednosti
srpske institucije u Hrvatskoj
Zagreb, foto: Neva Zganec/PIXSELL

Nepodnošljiva lakoća odlaženja

U jednom aforizmu od prije desetak godina, ratovi koji su pratili raspad Jugoslavije opisani su kao ratovi za teritoriju na kojoj niko više ne želi da živi. Gorka hiperbola postala je skoro dokumentarna stvarnost

Borislav Pekić: Zagrebačka Pisma iz tuđine kao anticipacija

U vrijeme kad izlaze prva dva toma Pekićevih „Pisama iz tuđine“, a oba izlaze u Zagrebu, Beograd i Zagreb, odnosno Srbija i Hrvatska, jedno drugom nikako nisu tuđina. Istorija se, međutim, suprostavila Pekićevoj tendenciji. Kad 1991. bude objavljivao „Poslednja pisma iz tuđine“, zagrebački izdavači, usprkos svemu, neće biti u igri. Knjigu će objaviti beogradska „Dereta“

Hrvatska i Srbija: vječna (a)simetrija

Hrvatsku Srbija interesuje preskriptivno, dok Srbiju Hrvatska interesuje deskriptivno; drugim riječima, Hrvatsku interesuje ona Srbija kakva bi, po dominantnim hrvatskim željama, trebala biti, dok Srbiju interesuje Hrvatska kakva zaista jeste
Orson Vels
Sa izložbe fotografija uoči 100-tog rođendana Orsona Velsa. Foto: Miranda Cikotić/PIXSELL

Kako je Orsonu Velsu Zagreb „glumio“ Prag

Kafkin „Proces“ Orson Vels snimao je na nekoliko lokacija u Zagrebu – osim čuvenih scena na Velesajmu, Vels je najveći broj scena snimio u dvorani „Kola“ (današnji „Hrvatski sokol“), zatim ispred Katedrale te ispred zgrade Narodnog sveučilišta „Moša Pijade“ u ulici Proleterskih brigada (danas Vukovarska)
Bogdan Šuput
Bogdan Šuput, Autoportret I, ulje na platnu, 1937.

Bogdan Šuput – tragični Apolon

Ove godine se navršilo tačno osam decenija od smrti slikara Bogdana Šuputa (1914. – 1942.). Život ga je od rodnog Siska preko Novog Sada, Beograda, Pariza, Sarajeva i njemačkih zarobljeničkih logora vratio u Novi Sad, gdje ga je čekala prerana nasilna smrt. Ono što je napravio u svojih nepunih trideset godina je značajan opus, ali i samo torzo slikarskog luka koji je mogao da ispiše
Danilo Kiš

Najvažnija knjiga Danila Kiša premijerno je objavljena u Zagrebu

Legendarni zagrebački književni urednik Zlatko Crnković odbija objaviti Kišovu „Grobnicu za Borisa Davidoviča” obrazlažući to komercijalnim razlozima. Tridesetak godina kasnije on će priznati da mu je odbijanje „Grobnice“ bila najgora profesionalna odluka u životu. „Grobnicu za Borisa Davidoviča“ će 1976. godine ipak objaviti zagrebački „Liber“, a kao urednik će biti potpisan Slavko Goldštajn