Angelina Borić – zaštitnica osoba s poteškoćama u mentalnom razvoju

Piše: Slobodan Uzelac

Po bazičnom obrazovanju bila je psihologinja, a po svemu što je radila na stručnom i znanstvenom planu bila je i defektologinja i pedagoginja. Bila je dekanica koja je sasvim neposredno okupljala uspješne studente, naročito tzv. aktiviste

Angelina Borić
Visoka defektološka škola u Zagrebu

Angelina Borić bila je zagrebačka Sremica, osobito zaslužna za zaštitu osoba s poteškoćama u mentalnom razvoju. Po bazičnom obrazovanju bila je psihologinja, a po svemu što je radila na stručnom i znanstvenom planu bila je i defektologinja i pedagoginja. Upoznao sam je 1968. godine, pri upisu prve godine studija defektologije. Bila je dekanica koja je sasvim neposredno okupljala uspješne studente, naročito tzv. aktiviste, među koje sam i sam spadao.

Te 1968-e imao sam dvadeset i jednu godinu, odslužio 18-mjesečni vojni rok, a moja dekanica puno više, ali to nije bila prepreka da otvoreno i ravnopravno razgovaramo o svim životnim, naročito političkim problemima.

Rođena je 1907. u Sremu, u selu Grk, u blizini Šida. Radila je u mnogim mjestima  u Srbiji, u Valjevu, Mladenovcu i Beogradu, a u Zagrebu u Zavodu za fiziologiju rada, a potom i u Ministarstvu socijalne politike NR Hrvatske. Na Odsjeku za defektologiju Pedagoške akademije radi od 1949. godine. Od 1962. radi u Zagrebu na Visokoj defektološkoj školi kojoj je i suosnivačica. Predavala je specijalnu pedagogiju. Od 1971. do 1979. godine bila je direktorica Centra za mentalnu retardaciju u Zagrebu. Godine 1960. objavila je knjigu o mentalnoj retardaciji pod naslovom „Mentalna nedovoljna razvijenost“.

Burne 1971. više nije bila dekanica. Znao sam da pažljivo prati gibanja među studentima. Pozvala me je u svoj stan da me pita što se to događa i kako se ja postavljam u tim situacijama. Upozorila me na dvije stvari. Prvo, da se boji kako iza svega stoje različite obavještajne službe koje manipuliraju mladim, inače manje-više naglašeno pravdoljubivim ljudima. I drugo, da iza pobunjenih studenata najčešće stoje neki profesori, ali da oni uglavnom svoju djecu sklanjaju iz tih sukoba šaljući ih na fingirana bolovanja ili u inozemstvo.

Umrla je u Zagrebu 1991. godine, u svojoj 83-oj godini. Nakon moždanog udara, završila je u bolnici, a potom, kako nije imala potomke, u staračkom domu. Već iz bolnice požalila se da su u njen stan u Degenovoj ulici, prepun umjetničkih slika visoke vrijednosti, djela njenoga očuha Stanoja Jovanovića, neovlašteno upali nepoznati joj ljudi. Kasnije sam dobio neprovjerenu informaciju da ih je predvodio jedan od ministara u prvoj Vladi Republike Hrvatske. Usput, mlađi suradnici i brojni poštovatelji lika i djela Angeline Borić sugeriraju mi da se založim za saznavanje pune istine o sudbini tih slika s idejom o osnivanju zaklade s njenim imenom i imenom autora tih slika.

 

Ministarstvo kulture


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: