Razgovor s direktoricom ADD tima, Andreom Tonč, eksperticom za razvojne projekte

 

Andrea Tonč je ekspert za razvojne projekte sa 15-godišnjim radnim iskustvom. Prvi uspješni EU projekt napisala je i provela još 2000. godine. O problemima povlačenja sredstava iz EU fondova i šansama koje se Hrvatskoj otvaraju u vezi s njima, razgovarali smo s ovom direktoricom Agencije ADD tima koja pruža usluge savjetovanja i edukacije koje vode ka unapređenju poslovanja neprofitnih organizacija i firmi.

Kako biste ocijenili dosadašnje hrvatsko iskustvo povlačenja sredstava iz EU fondova

Dosadašnje povlačenje sredstava iz pretpristupnog programa IPA je skromno. Prema javno dostupnim podacima do danas se povuklo nešto više od 60% sredstava od dostupnih gotovo milijardu eura. To je podatak s kojim nikako ne možemo biti zadovoljni. Naime, niti prijašnja, niti sadašnja Vlada povlačenje sredstava iz dostupnih EU fondova nisu postavile kao prioritet. Prijašnja Vlada je imala opsežan zadatak priprema za korištenje fondova, ali i provedbu brojnih projekata u svrhu ostvarivanja uvjeta za članstvo i završavanje procesa pregovora. Međutim, dolaskom nove Vlade proces povlačenja sredstava se znatno usporio, ponajviše zbog kreiranja novih operativnih struktura za upravljanje EU fondovima. 

Kada govorimo o povlačenju sredstava uvijek je važno razlikovati dvije informacije, koliko je sredstava ugovoreno – znači za koliko projekata i u kojim iznosima su potpisani ugovori o dodjeli sredstava, i koliko se projekata završilo i uspješno potrošilo sredstva. U javnost se uvijek izlazi s informacijom o ugovorenim sredstvima, međutim to što su sredstva ugovorena ne znači da će taj iznos biti i potrošen.

Komplicirana procedura

Kako teče priprema za provedbu EU projekata?

Vlada i njene institucije nadležni su za proces programiranja, tj. planiranja prioritetnih područja. Na temelju Vladinih strategija i operativnih planova donose se odluke o tome što će se financirati, u kojem opsegu i pod kojim uvjetima. Na žalost, za programsko razdoblje 2014–2020. u kojem će Republika Hrvatska imati na raspolaganju oko milijardu eura godišnje, Vlada je tek prije otprilike mjesec dana osnovala odbor koji će se baviti izradom planova za ovo programsko razdoblje. Uz institucije koje se bave programiranjem, imamo i vladine institucije koje se bave provedbom. Te institucije zadužene su za objavu natječaja, provedbu, ugovaranje sredstava i praćenje provedbe projekata. Provedba na ovoj razini ide jako sporo.

Na regionalnoj razini i razini lokalnih zajednica situacija je već puno bolja, ovisno o tome kako su određene županije, gradovi i općine organizirani. Tradicionalno, oni koji su i inače uspješniji i razvijeniji, prije su prepoznali potrebu za intenzivnim radom na pripremi prijedloga projekata, pa tako u nekim regijama imamo već spremne i čitave baze projektnih ideja koje samo čekaju natječaje koje trebaju objaviti za to akreditirana ugovorna Vladina tijela. Oni objavljuju natječaje ukoliko su isti pripremljeni od strane ministarstava i drugih nadležnih tijela. Od uspješnijih županija u povlačenju sredstava svakako su Istarska, Osječko-baranjska te sjeverne županije (Krapinsko-zagorska, Međimurska, Varaždinska).  Među najmanje aktivnim županijama je svakako Ličko-senjska, ali je zabrinjavajući nedostatak interesa u Dalmaciji, osobito u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Na individualno razini (udruge, OPG-ovi, tvrtke, zadruge, lokalne institucije) pripremljenost uvelike ovisi o okruženju u kojem djeluju te da li u njihovoj sredini već ima projekta, kao i o tome tko vodi ove institucije (npr. da li se vodstva institucija ili organizacija odupiru ulasku u poduhvate EU projekata).

U svakom slučaju regionalna/lokalna razina i tzv. individualna razina svoju spremnost za povlačenje sredstava mogu dokazivati i unaprijeđivati isključivo ukoliko Vlada raspisuje natječaje i osigurava prilike za razvoj, pripremu i provedbu projekta. Na žalost, trenutni tempo raspisivanja i provedbe natječaja nema stimulirajući utjecaj.

Četiri mjeseca prije ulaska Hrvatske u EU još uvijek su isti problemi kao i prije nekoliko godina kada se govori o neiskorištenosti sredstava IPARD programa: manjak stručnih kadrova, nedostatak financijskih sredstava za izvedbu projekta, komplicirana administracija i papirologija.

Da, na žalost, mi jedino možemo ustvrditi da se općenito ništa posebno nije promijenilo. Zaposleni u administraciji nadležnoj za upravljanje sredstvima nisu posebno nagrađeni niti kažnjeni ovisno o tome da li je Hrvatska povukla dovoljno sredstava u određenoj godini, da li su se na primjer, skratili rokovi za provedbu određenih administrativnih radnji itd. U takvoj situaciji i uvjetima rada nema promjena, nema napretka. Pravila i procedure povlačenja sredstava odavno su poznati, a nas stalno čudi kako je to komplicirano. Da, neke procedure, osobito kada govorimo o IPARD-u su dosta zahtjevne, traže dobro planiranje i određena stručna znanja, ali to nije specifičnost za Hrvatsku i stoga se taj dio posla niti neće promijeniti. Jedini način kako možemo ići naprijed je definirati povlaćenje sredstava kao apsolutni prioritet te mjeriti učinkovitost onih koji rade na tim poslovima i sukladno tome poduzimati određene mjere, bez obzira da li se radi o nagradama ili eventualnim kaznama. Žalosno je da Hrvatska danas ima toliki broj visoko obrazovanih i nezaposlenih, a s druge strane stalno pričamo o nedovoljnom broju stručnjaka za rad na EU projektima.

Razvojna prilika

Koliko uopće ima novaca u EU fondovima i za koje ideje?

EU fondovi financiraju razvojne ideje, odnosno one koje će pomoći gospodarski razvoj određene zemlje kako bi postigla barem 75% razine najbolje razvijenih zemalja članica EU. Razvojne ideje uključuju različite razine, od ulaganja u obrazovanje i zapošljavanje, pa sve do provedbe projekata koji će doprinijeti razvoju određene regije. Na primjer, financiraju se ulaganja u infrastrukturu u svrhu razvoja gospodarstva, ulaganje u povećanje konkurentnosti poslovnog sektora, ali i u unapređenje sustava strukovnog obrazovanja, visokoškolskog obrazovanja, kao i stvaranja uvjeta za zapošljavanje ranjivih i teško zapošljivih skupina.

Među zanimljivim primjerima EU projekata su oni koji imaju regionalni utjecaj, npr. uređenje određene gospodarske zone u određenoj regiji imat će utjecaj na ukupni razvoj te regije. Zamislimo na primjer koji utjecaj bi imao projekt uređenja Bjelolasice kao turističko-rekreativnog središta. Takav projekt ima potencijal pokrenuti gospodarstvo cijelo regije, zaposliti veliki broj lokalnog stanovništva, omogućiti otkup hrane i prodaju usluga OPG-ova.

Mogućnosti su uistinu značajne, ali ono što se prema mom mišljenju nedovoljno ističe je upravo ta razvojna komponenta fondova. Prema dosadašnjem informiranju javnosti ispada da mi samo trebamo doći s listom želja, pa će to biti financirano iz fondova.

Ovdje imam potrebu ponovno istaknuti razinu planiranja prioriteta i operativnih planova od strane Vlade, ali i jedinica lokalnih vlasti. Svaka naša ideja odnosno projekt morat će se dokazati temeljem određenih potreba i prioriteta koji su utvrđeni u strategijama i planovima.

Što sve trebamo uraditi da bismo pristupili EU projektima?

Vrlo važno je odmah na početku razjasniti da u EU projekt možemo ići samo ako imamo pozitivno financijsko poslovanje i ako smo likvidni. Ukoliko imamo problema s našim financijskim poslovanjem tada ćemo imati problema i u provedbi EU projekta. U principu, EU projekti su za one koji su «zdravi», ali im treba još malo vitamina da bi ostali zdravi i bili u dobroj formi.

EU projekti zahtijevaju radnu disciplinu, redovito planiranje i stalno ulaganje u poslovne procese. Također, zahtijevaju od nas da učimo o EU trendovima i incijativama, da pratimo što se događa na tržištu, osobito lokalnom kako se ne bi doveli u sitaciju da prijavljujemo projekt koji je već financiran u našoj lokalnoj zajednici.

EU projekata se ne treba bojati. Šteta je da nas se kao malu djecu stalno plaši da je to nešto jako teško, nedostižno, a ako nam i uspije onda će nas još ta EU tako kontrolirati da će nam sigurno nešto pronaći, otkriti gdje nismo bili dovoljno dobri itd.

Da, imamo pravila i procedure koje ne možemo zaobići, ali to znači da trebamo ulagati u naše znanje i poslovanje, a ne odustati i prije nego što smo započeli.

Šansa za mlade

Koji su najčešći problemi u provedbi EU projekata?

Općenito, naš problem s planiranjem vremena, raspodjelom zadataka i odgovornosti je vrlo vidljiv na razini provedbe projekata. Vrlo često se kasni s određenim zadacima, kao što je to npr. provedba nabave koja je na EU projektima obavezna za sve jer se radi o sredstvima iz javnog proračuna. Zatim dosta problema ima u komunikaciji s projektnim partnerima obzirom da se partneri u većini slučajeva ne uključuju aktivno u pripremu projekta. Kada započne provedba obično se događa da partneri ne žele odraditi dio posla koji su obećali, ili odugovlače s provedbom itd. 

Područja od posebne državne skrbi koja su po svom stupnju razvoja daleko ispod ostalih regija u Hrvatskoj, slabo su povukla sredstva iz pretpristupnih fondova EU. Zbog čega?

Područja od posebne državne skrbi općenito su ostala nerazvijena, osobito kada govorimo o stupnju postojanja i razvijenosti ljudskog kapitala. Ukoliko nemate ljudi koji žive na tim područjima, ukoliko oni nemaju pristup kvalitetnom obrazovanju, informacijama te infrastrukturi potrebnoj za provedbu projekta (npr. telefon, internet, itd.) onda nas na žalost, ne bi trebalo čuditi što su ta područja ponovno ostala netaknuta. U ovom slučaju, veliku važnost imaju i lokalne vlasti koje bi EU projekte trebale gledati kao razvojne prilike te poticati pripremu EU projekata.  

Za te krajeve veliku poteškoću stvara i činjenica da zbog malog broja, uglavnom staračkog stanovništva, većina tih projekata nije financijski održiva niti opravdana.

Problem staračkog stanovništva jest prisutan. Međutim, pokretanje različitih projekata stvaraju se mogućnosti koje će omogućiti mladima da rade, da se dodatno obrazuju i pokreću nove poduzetničke inicijative. Ukoliko država prepozna EU projekte kao prioritet i osigura im odgovarajuću podršku u područjima od posebne državne skrbi (npr. kroz stručnjake, sufinanciranje i sl.) onda se i stvaraju odgovarajući uvjeti za život i rad. 

Da, ovo što govorim zvuči jednostavno i definitivno nije tako u praksi, ali EU projekti nam daju mogućnost koju do sada nismo imali. Sada više nemamo izgovora da nema sredstava, sada samo treba pokazati volju i početi raditi.