Na ponovljenom suđenju Branimiru Glavašu i njegovim suoptuženicima u slučajevima “garaža” i “selotejp” brojni svjedoci i tadašnji politički akteri i ovoga puta su se ponašali kao da su doživjeli amneziju. Josip Manolić i Vladimir Šeks ne znaju ništa. Glavaš i Šeks su imali buran odnos koji se kretao u rasponu od idiličnog do svađa i prozivki. Šeks, koji je početkom rata imenovan za predsjednika Regionalnog kriznog štaba i imao je ured na katu iznad Glavaševog Sekretarijata za narodnu obranu u Osijeku, uvijek je svjedočio u Glavaševu korist. Luka Bebić je rekao da je o zločinima u Osijeku čuo u medijima, baš kao i Andrija Hebrang. Zlatko Kramarić, tadašnji gradonačelnik Osijeka, nikada nije čuo da je Glavaš zlostavljao i ubijao civile. Krunislav Olujić, bivši predsjednik Vrhovnog suda, ne niječe da je znao za zločine, ali tvrdi da Glavaš za njih nije odgovoran.

No zato je svoj raniji iskaz promijenio Glavašev bivši bliski suradnik Nikola Jaman, koji je prije suđenja putem medija poručio da je na prvom suđenju lagao kako bi spasio Glavaša, a na ovom ponovljenom je izjavio da je Glavaš bio “alfa i omega svega u Osijeku”.

– Glavaš je sigurno zadužio neke ljude koji mu sada, i ne samo sada već i na ranijim suđenjima, taj dug vraćaju. Ako pogledate iskaze nekih osoba koje su dali policiji i ono što su o istoj stvari rekli na sudu, vidjet ćete nevjerojatnu razliku. Jedan od boljih primjera je bivši osječki gradonačelnik Zlatko Kramarić. Iskaz koji je dao policiji ljuta je rakija prema kamilici koju je rekao na sudu. Osim što je Glavaš mnoge zadužio, on o mnogima jako, jako puno zna. I prvo i drugo uzrokovalo je amneziju neviđenih razmjera kod svjedoka – pojašnjava novinar Drago Hedl.

Glavaš je za vrijeme rata bio vrlo utjecajna osoba u Osijeku i imao je kontrolu nad brojnim institucijama, ali i ljude u samom državnom vrhu koji ga štite. Mreža njegovih ljudi ni danas nije presahnula. Hedl tvrdi da je njegova najjača poluga državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa Josip Salapić, no naglašava kako je još važniji njegov stari “ratni drug” Vladimir Šeks, i danas kontrolor dobrog dijela hrvatskog pravosuđa. “Mala četa, ali odabrana”, ističe Hedl. Osuđujuća presuda Glavašu za ratne zločine značila bi odgovornost države za njih.

– Glavaš nije djelovao na svoju ruku, bio je zapovjednik obrane Osijeka, nije sam sebe postavio na to mjesto, mada si je uzimao i one ovlasti koje mu nisu pripadale. Predstavljao je državu na tom području, a druga je stvar što je to pretvorio u svoju guberniju. Stjepan Mesić još je u ratnim vremenima govorio da zakoni Republike Hrvatske prestaju važiti na ulasku u Osječko-baranjsku županiju. Državni vrh je to, naravno, znao, ali je to tolerirao – ističe Hedl.

Branimir Glavaš i danas, na ponovljenom suđenju, šeće od Sabora u kojem je zastupnik do suda. U Saboru je čvrsto uz HDZ i veliki je podupiratelj premijera Andreja Plenkovića, a sve sukobe s tom strankom je zaboravio.

– Glavaš je i danas saborski zastupnik i važna ruka u održavanju većine potrebne za stabilnu Plenkovićevu vlast. Treba se malo prisjetiti što je sve Glavaš govorio o HDZ-u, kakvim ga je riječima nazivao i upitati se zašto se tako naglo primirio. Još je važnije pitanje zašto je posve eutanazirao vlastitu stranku koja je u Osječko-baranjskoj županiji jača od HDZ-a i postupno je širila svoju moć u druge slavonske županije. A onda je sve stalo. Zašto? Je li tome razlog možda to što je dobio priliku za ponovno suđenje i eventualno neko obećanje? Tijek novog suđenja može ponuditi i takav odgovor – zaključuje Hedl.

Inače, na prvom suđenju Glavaš i ostali osuđeni su na višegodišnje zatvorske kazne za slučajeve “garaža” i “selotejp”, ali je pravomoćnu presudu ukinuo Ustavni sud. Slučaj “garaža” odnosi se na mučenje civila Čedomira Vučkovića i Đorđa Petrovića u garaži ispred Sekretarijata za narodnu obranu u Osijeku (danas se u toj zgradi nalaze županijski uredi). Vučković i Petrović mučeni su u garaži i prisiljeni piti kiselinu iz akumulatora. Vučković je u jednom trenutku istrčao iz garaže u dvorište Sekretarijata i pritom je ubijen. Poslije je i Petrović likvidiran u cilju uklanjanja svjedoka. Petrovićevo tijelo nikada nije pronađeno, a fotografija mrtvog Vučkovića izašla je svojedobno u opskurnom Slobodnom tjedniku, u kojem se tvrdilo da je ubijen čovjek koji je pokušao atentat na Glavaša. Priča o atentatu nakon toga je iz više izvora demantirana.

Slučaj “selotejp” odnosi se na privođenje srpskih civila koji su ispitivani i mučeni u kući u Dubrovačkoj ulici 30 u Osijeku. Pojedini su dovođeni na obalu Drave, likvidirani i bačeni u rijeku. Sve žrtve pronađene u Dravi imale su vezane ruke i selotejp preko usta.

 

Naslovna fotografija: Goran Flauder

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email