Iz Like ne odlazim, štapom da me gone – kaže nam Manda koju susrećemo u šetnji sa šogoricom Nenom na početku Mlakve, sela u općini Perušić, dok koračaju u smjeru jezera Kruščica, koje smo obišli nešto ranije.

Nijedna se nije htjela fotografirati ni dati puno ime. Manda ipak ne isključuje preseljenje iz Mlakve. Kako se čini, neće imati izbora, osim ako s tim selom ne želi biti potopljena. Inače, završetak radova planiran je za 2028., a bit će potopljeno nekoliko sela u kosinjskom kraju, uključujući Gornji Kosinj i Mlakvu.

– Nehumano sele groblje Mance. Došli su s bagerima i pročeprkali sve. Naši su preci tu pokopani, moji roditelji, moj suprug i moja braća. Odlučila sam leći na grob i neka me s kostima maknu, ako odluče postupati kao na ovom groblju – kaže nam Nena na rubu plača.

Potapanje čitavih naselja već se dogodilo u tom kraju. Naime, na dnu jezera Kruščica je istoimeno selo. Ono je potopljeno 1966. godine u sklopu izgradnje hidrocentrale Sklope. Kada padne vodostaj, na Kruščici iz vode izroni crkveni toranj. Ponekad se to jezero i isprazni, pa prizor izgleda kao iz kakvog filma postapokalipse. Od tada se u kosinjskom kraju znade da će se graditi još jedno jezero i da će sela biti iseljena i potopljena. Čas općeg potopa se očigledno bliži, a s njime jačaju i opiranja. To je također razlog zašto se nije ulagalo u javnu infrastrukturu na tom području.

Zamjenik načelnika Perušića Mihael Kurteš otkriva da je već desetljećima nemoguće dobiti građevinsku dozvolu za zahvate na tom području u privatnu ili komunalnu infrastrukturu, jer to ne dozvoljava prostorni plan na nacionalnoj razini.

– Tu sam rođena 1963. i otkako pamtim govore da ćemo se seliti. Vodovod je proveden kroz mjesto, ali nam nisu dali da se priključimo. Ne pamtim da je naše selo ikada bilo osvijetljeno, a uredno plaćamo komunalnu naknadu – kaže Nena.

– Unatoč tome što živimo pokraj hidrocentrale – dodaje Manda.

– Gdje ću pronaći takvu ljepotu kakva je ovdje u Mlakvi? U grad ne želim. Tu imam kuću, selo, blago… Kažu nam da će nas iseliti i da ćemo zauzvrat dobiti stanove – nastavlja Manda.

– Što za ovu moju kuću mogu dobiti? Mogu li kupiti novu s tom odštetom? – dodaje Nena, udovica.

– Nitko da dođe i da nam kaže što slijedi. Ako se mora seliti, neka se seli humano i pristojno – kritizira Nena.

– Priča se svašta po tim internetima, a nama nitko ništa ne govori – prisnažuje Manda.

– Ponudila je neka agencija za promet nekretnina da otkupi kuću. Navodno bi se za zemlju davalo od šest do 12 kuna po četvornom metru, ovisno o kvaliteti, a kada se radila autocesta, otkupljivalo se po 22 kune po kvadratu. Što, kako i koliko? To pitamo HEP – kaže Nena.

U Mlakvi je i pravoslavna crkva Mlade Nedelje koja će također biti potopljena. Kurteš tvrdi da je Gornjokarlovačka eparhija već o tome razgovarala s HEP-om i da su se sporazumjeli, ali kako do zaključenja ovog broja nismo dobili odgovore na upite poslane Eparhiji i HEP-u, nemamo potvrdu tog podatka. Upit smo poslali i Ministarstvu kulture i medija jer će ukupno biti potopljeno 66 spomenika kulture. Kosinj je u pogledu kulturne baštine najpoznatiji po najstarijoj južnoslavenskoj tiskari. U njoj je 1491. tiskan glagoljski “Brevijar po zakonu rimskoga dvora”, prva hrvatska tiskana knjiga. Kurteš veli da mjesto gdje je bila tiskara nije ugroženo i da su zatražili od HEP-a da financira izradu replike tiskarskog stroja.

– Šezdeset godina nas vuku za nos. Toliko godina nas sele i toliko traje to natezanje, a nitko nam ništa konkretno ne govori. Doći će do zla. Zvali smo i policiju da zaustavi prekopavanje grobova. Uzalud. Ovo se ne događa ni u Teksasu. Zašto nas ne okupe i obavijeste? Ako me silom goniš s ognjišta, plati pošteno ili daj prikladnu zamjenu. Što ću u stanu? – kaže Milan Štakić kojega susrećemo ispred mlakvanskog doma.

– U Mlakvi mi je lijepo, bilo je lijepo i ocu, i djedu, i pradjedu. Mene će preseljenje ubiti. Gdje ću se naći, 60 godina je iza mene – veli.

S njim je bila i Ružica Pleša iz Gornjeg Kosinja.

– Ne bih se nikada i nikamo selila. Najljepše je biti tamo gdje si rođen – kaže Ružica.

U samom Gornjem Kosinju zatičemo umirovljenog električara i pomorca Zvonimira Pršu u pripremi drva za zimu, mada nam je prva pomisao bila da poput Noe gradi arku.

– Protivimo se projektu. Selo su upropastili. HEP nas namjerno potapa radi zarade. Ništa nisu konkretizirali. Općina nije organizirala niti jedan sastanak. Živim sam, a ono što saznajem o projektu je rekla-kazala. Od svega što su počeli raditi na ostvarenju projekta, započeli su s prekapanjem groblja. U osam dana su iskopali gotovo tisuću duša – oštar je Prša.

– Ovdje nema kuće iz koje netko nije sudjelovao u Domovinskom ratu. Sa stotinu kuna na selu živimo kao vi s tisuću u gradu. Mirovina mi iznosi 1.200 kuna i s time u Gornjem Kosinju živim solidno. Imam svoj vrt, kokoši, snalazim se. Sad nas misle staviti u ludu kuću, kako nazivam zgradu koju grade u Perušiću – kritizira Prša.

Njegov susjed Slave Brujić kaže da je do zabačenog groblja Mance, koje se upravo ekshumira, bio kozji put, pa su za pristup mehanizacije morali probiti širi i tako su razorili njegovu imovinu, zbog čega ih planira tužiti.

– Došao je jedan dan bager i počeo rušiti bez pitanja. Tu će zolje raditi. Bit će tu svega – upozorava.

Slave i Zvone nas vode do tog groblja. Da bi se stiglo, mora se gaziti po blatu do gležnja.

– Ovaj suhozid smo gradili i polje koristili moj otac, moj djed i moj pradjed. Riječ je o hektaru i pol u mojem vlasništvu – kaže Slave i pokazuje razorenu ogradu.

Na groblju su bili radnici, ali nisu bili presretni zbog našeg prisustva. Tražili su da prestanemo fotografirati, a dok nam je prilazio bijesan radnik s pijukom za okapanje grobova da nam se unese u lice, pomislili smo: “Eto, to je to. Tu ćemo skončati na razrovanom groblju u Gornjem Kosinju, pod vodom.” Fizički kontakt je ipak izostao, što je dobro i s epidemiološkog aspekta.

– Tu su još dva groblja, ali im nećemo reći gdje, jer su glupi – kaže Prša dok se vraćamo.

Dolazimo pred crkvu svetog Antuna Padovanskog, koja je u središtu sela, na brdu, gdje nas dočekuje župnik Pero Jurčević. Mjesto na kojem sada stojimo bit će za nekoliko godina 40 metara pod vodom.

– Stav biskupije je jednak stavu naroda. Ako već mora doći do potapanja, zadnji odlazimo odavde. U načelu smo protiv iseljavanja i potapanja. Nije moguće da ne postoji drugo rješenje. Na Švičkom jezeru bi se mogla izgraditi hidrocentrala. Riječ je o praznom koritu. Biskupija je naložila da provjerim koliko je naroda za iseljavanje, a koliko protiv. Prikupio sam 500 glasova protiv iseljavanja, što uključuje i Mlakvu, a nekolicina njih je za. Savjetujem mještanima da se bore i da ne odustaju. Dok god stvar nije do kraja riješena, prilika za ostanak postoji – govori Jurčević.

U Perušiću dominira gradilište višestambene zgrade – lude kuće, kako ju je nazvao posprdno Prša.

– Imat će 28 stanova različitih veličina, od jednosobnih do trosobnih – kaže Kurteš.

– Izgradnju je inicirala općina. Dali smo zemljište i platiti izradu glavnog projekta. HEP je prihvatio našu ideju da se zgrada izgradi. Ulaganje je to od 23 milijuna kuna. U sporazumu je navedeno da će HEP, sukladno pregovorima s mještanima, određivati tko će dobiti koji stan. Prvo će se stanovi dodjeljivati onima koji su korisnici, a ne i vlasnici kuća u kojima žive. Drugo, ako su suvlasnici, pa za svoj suvlasnički udio neće dobiti naknadu koja će omogućiti da kupe novu nekretninu, njima će se dati stan i isplatiti za suvlasništvo, sukladno udjelu. Treća je varijanta da se nekretnine zamijene, ako procjene vrijednosti kuća budu jednake ili veće vrijednosti novog stana. Za prve dvije varijante daje se stan na doživotno korištenje koji po smrti korisnika ostaje u vlasništvu općine – veli zamjenik načelnika općine.

– Osigurali smo mještanima krov nad glavom, a na njima je da pregovaraju s HEP-om. Mogu se, primjerice, dogovoriti da im se kupi kuća u nekom drugom selu. Nitko još nije dobio procjenu nekretnine u kojoj živi. Već dvije godine rješavamo oranice, livade i slično i nitko se nije žalio. Mještani s nama više ne žele razgovarati jer nemamo odgovore na pitanja – dodaje i tvrdi da HEP mora više uložiti u odnose s javnošću.

– Po podacima koje imamo, plan je preseliti stanovništvo u iduće tri godine. Shodno tome dobili smo nalog da preselimo groblja koja su u vlasništvu općine. Ekshumira se pet počivališta: Mance 1, Mance 2, Poljani, Mlakva i Gornji Kosinj. Mance 1 i 2 su bez fizički vidljivih obilježja, osim na deset grobnih mjesta, sve drugo je bila ledina. Do groblja smo morali prokrčiti put. Za sada je ekshumirano 890 posmrtnih ostataka. Definirani su oznakom NN i smješteni u kosturnicu. Bilo je 12 označenih grobnih mjesta. Za ekshumaciju njih deset smo dobili suglasnost, a troškove preseljenja snosi općina. Prije godinu i pol obavijestili smo da će se provesti ekshumacija. Put do groblja je javno dobro, ali je bio zarastao i oštetio se suhozid za probijanja puta. Zbog toga će vlasnik biti obeštećen – nastavlja Kurteš.

– Oslobođeni su plaćanja komunalne naknade vlasnici onih objekata koji nemaju uvjete za život, dakle ne plaćaju priključak struje, vode, pristupni put i telekomunikacije – odgovara Kurteš na pitanje zašto se naplaćivala komunalna naknada stanovnicima onih sela u kojima se ionako nije ulagalo u komunalnu infrastrukturu.

– Elektrodistribucijska mreža je zastarjela i ne može se postaviti lampa. Pokušali smo taj problem riješiti solarnim panelima, ali se to pokazalo neisplativim. Kosinjski Bukovac će po izgradnji ceste dobiti vodovod. To smo ugradili u posebne uvjete za izgradnju akumulacije. Jedan od uvjeta je i da se mora obnoviti sva prometna infrastruktura. Sve će se to razvijati kroz osam do deset godina – pojašnjava Kurteš.

– Ove godine je ugovoreno da se sva kulturna dobra arhitektonski snime iznutra i izvana, a HEP ima obvezu to dostaviti konzervatorima na verifikaciju 2022. HEP ima obvezu i napraviti etno-selo s replikama. Crkva sama odlučuje pristaje li na replike svojih objekata ili na njihovo premještanje, a ostatak su 63 objekta građena prema tradicijskoj ličkoj gradnji -tumači Kurteš što će biti s kulturnom baštinom.

Rok za izgradnju hidroenergetskog sustava Senj 2 od 412 megavata je 2028. godina. Ulaganje je vrijedno 3,4 milijarde kuna.