Vrhunac ostvarenih prava srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj trebalo je biti održavanje kompletnog nastavnog procesa na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu po hrvatskom nastavnom planu i programu. Poznat kao A model, on je implementiran u školama u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu 1997. godine, u toku mirne reintegracije, kada se srpskoj manjini garantiraju prosvjetna autonomija i pravo na posebne ustanove na način kao što to ostvaruju i druge nacionalne manjine u Hrvatskoj temeljem zakona, ali i međunarodnih dokumenata čija je potpisnica i Hrvatska.

Tada srpska zajednica upućuje zahtjev za osnivanjem, odnosno registracijom srpskih škola u sredinama gdje Srbi čine apsolutnu većinu, kao što su Trpinja, Borovo, Markušica, Bobota, Negoslavci, Bijelo Brdo, Jagodnjak. Međutim, u januaru 2002. vlada Ivice Račana sva osnivačka prava za osnovne i srednje škole prenosi na županije i velike gradove. Četiri mjeseca nakon toga tadašnji ministar prosvjete i sporta Vladimir Strugar donosi mišljenje da su na području mirne reintegracije stvoreni svi uvjeti za registraciju srpskih škola. No loptica je prebačena s države na područnu samoupravu, odnosno županije kojima decenijama vlada tvrda struja HDZ-a. Očekivano, Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija nisu dozvolile na svom području registraciju srpskih škola, već su prozivale vladu da je to ona trebala uraditi u vrijeme mirne reintegracije, to jest prije donošenja Odluke o prijenosu osnivačkih prava na područnu samoupravu.

Tokom dvadeset godina duge političke borbe za srpske škole bilo je kratkotrajnih povoljnih društvenih vjetrova. Tako je 2009. godine skupština Vukovarsko-srijemske županije prihvatila izmijenjene statute osnovnih škola u Trpinji, Borovu, Markušici, Negoslavcima i Boboti po kojima je definirana djelatnost manjinske škole za srpsku zajednicu. Spletom okolnosti Trgovački sud u Osijeku odbacio je odobrene statute zbog neusklađenosti nekih njihovih dijelova sa zakonom. Iste te godine skupština Osječko-baranjske županije iskazivala je neku vrstu spremnosti za registraciju srpske škole u Jagodnjaku, ali su predstavnici srpske zajednice insistirali da sve srpske škole u sredinama gdje je srpsko stanovništvo u apsolutnoj većini budu registrirane u paketu. Od tada srpske škole više nikada nisu dobile zeleno svjetlo u županijskim skupštinama.

Nova šansa za srpske škole ukazala se prilikom donošenja izmjena i dopuna Zakona o odgoju i obrazovanju u decembru 2014., po kojima je županija kao osnivač osnovnih i srednjih škola dužna u roku od 60 dana izvršiti prijenos osnivačkih prava na jedinice lokalne samouprave na čijem prostoru je u službenoj upotrebi jezik i pismo nacionalne manjine, a na temelju njihovog zahtjeva. Krajem januara 2015. prvi zahtjev za prijenos osnivačkih prava šalje Općina Borovo, a slijede Negoslavci i Markušica. Međutim, Vukovarsko-srijemska županija prijenos osnivačkih prava nije izvršila ni godinu dana kasnije.

Jeckov– Stvari idu presporo. Godina dana prođe, a mi nemamo odgovor. Ako nema političke volje da se to izvrši, onda je bolje taj zakon ukinuti ili ti zakoni ne vrede za Srbe. Nije da li može ili ne može, županija je kao područna samouprava zakonski dužna na naš zahtev preneti osnivačka prava na lokalnu samoupravu u kojoj je u službenoj upotrebi manjinski jezik i pismo. Sve su zakonske obaveze ispunjene i nema razloga da se škole ne registruju kao manjinske ustanove, što je još 2002. ustvrdio ministar Strugar – kaže Dušan Jeckov, načelnik Općine Negoslavci i županijski vijećnik.

– Ako Istarska županija može biti osnivač talijanskih osnovnih škola, što je i registrovano na Trgovačkom sudu u Rijeci, ne vidim razlog zašto po tom istom zakonskom modelu ne bi Vukovarsko-sremska županija mogla biti osnivač srpskih škola u Slavoniji. Zakon treba da važi za sve, bez obzira na to da li neko živi u Istri ili u Slavoniji i bez obzira na političko opredeljenje. Neka županija i država postupaju po zakonu ili ćemo zaštitu naših prava tražiti na međunarodnim institucijama – dodaje Jeckov.

dragan-crnogorac– Umesto da udovolji našim zahtevima, Vukovarsko-sremska županija vrši pritisak na predstavnike škola, školske odbore i direktore da odustanu od izmena statuta u pravcu preregistracije škola u manjinske ustanove. Direktori tri škole, Markušice, Bobote i Bršadina, podležu na neki način pritisku i predlažu statute kako im po naputku sugerira županijska pročelnica za obrazovanje, dok osnovne škole u Trpinji, Borovu i Negoslavcima ostaju pri statutima da škole budu srpske manjinske ustanove. Županija je školama koje su po statutu ostale u statusu redovne škole dala suglasnost, zbog čega su se pobunili roditelji tražeći smenu direktorice u Bršadinu, gde je županija, kako bi izvršila pritisak, do sada promenila čak tri školska odbora bez obrazloženja – opisuje stanje Dragan Crnogorac, predsjednik Zajedničkog veća opština.

Na području istočne Slavonije škole izdaju, kako kaže Crnogorac, ilegalne dvojezične svjedodžbe; legalne bi bile kada bi škole bile registrirane na Trgovačkom sudu kao manjinske.

– Direktor mora stanje koje je u školi preneti u njene temeljne akte i formalizovati ih u vidu statuta, a ne da statutom ograniči postojeće stanje. Roditelji više ne veruju ni pročelnici, ni županiji, ni direktoru, ni školskom odboru. Pisali su i ministru obrazovanja Predragu Šustaru – dodaje Crnogorac.

Predstavnici srpske zajednice u istočnoj Slavoniji svjesni su da su škole najvažniji čuvari identiteta i života jednog mjesta.

– Pre rata devedesetih u Negoslavcima je delovala samo područna škola, dok je matična škola bila u Vukovaru, u kojoj sada nije organizovana nastava po A modelu. Tada smo bili konstitutivni narod, u školi smo učili srpsko-hrvatski jezik, svoju književnost, istoriju. Svake godine dece je sve manje, a zbog loše ekonomske situacije postoji realna opasnost da se po našim mestima škole, koje su registrovane kao redovne, proglase područnim školama i spoje sa svojim matičnim školama, čime ostajemo bez svog školskog odbora, nastavnog kadra, direktora… – izražava bojazan Jeckov.

Borac za registriranje srpskih škola je i direktorica Osnovne škole Trpinja Vesna Vujić.

– Ne tražimo ništa što druge nacionalne manjine nemaju. Nesreća celog ovog sistema jeste da stalno moramo čekati neki povoljni trenutak da bismo ostvarili svoje zakonsko pravo. Nažalost, cela naša zajednica tako funkcioniše – ocjenjuje Vesna Vujić i ističe da je nastavnicima važno samo ono što je od interesa za roditelje i djecu, koji svoje želje nedvosmisleno artikuliraju putem anketnih obrazaca početkom svake školske godine.

– U svakoj demokratskoj državi, pa tako i u Hrvatskoj, deca imaju pravo izbora. Mi imamo želju i potrebu da zaštitimo svoj identitet, običaje i da očuvamo svoj jezik, isto kao što to pravo koriste Talijani i Mađari, ali bez političkih zavrzlama i medijskih cirkusa. Imamo ista prava kao i druge nacionalne manjine, ali nama se ona uskraćuju, što je čista diskriminacija, iako smo brojčano najveća nacionalna manjina. Ne želimo prihvatiti nikakve razloge koji nam se žele nametnuti, neke podele na stare i nove manjine koje zakon ne poznaje, niti hipoteku prošlosti, jer ko je kriv treba da odgovara, a decu trebamo pustiti da se obrazuju – poručuje Vesna Vujić i dodaje da je posebno razočarana stavljanjem djece u političke i nacionalističke kontekste.

– Suludo je i ispod svakog dostojanstva dete rođeno 2006. godine prozivati za četnikovanje samo zato što želi da piše svojim nacionalnim pismom. Da smo neka druga manjina i negde drugde, naši zahtevi bili bi ispunjeni. Kada maknemo političke priče, vidimo da su naša deca odlični učenici, uspešni na sveučilištima i dobri radnici. Ovakav način školovanja samo je prednost. U Istri čak i pripadnici većinskog naroda upisuju škole na talijanskom jeziku jer im one otvaraju vidike, omogućavaju upoznavanje s drugim kulturama i bolje snalaženje u životu – kaže direktorica OŠ Trpinja.

Mirko Marković, jedan od učesnika procesa mirne reintegracije, apostrofira propuste i upitna tumačenja pojedinih akata u procesu registracije srpskih škola.

– Postupak registracije srpskih škola trebao je biti dovršen prije nego što je vlada svojom odlukom od 24. januara 2002. prenijela osnivačka prava na županije i gradove. Tada to nije urađeno jer smo mi, predstavnici srpske zajednice, postupali logikom da će s protekom vremena tenzije pasti i da će se stvari lakše rješavati, ali ispostavilo se da se željezo kuje dok je vruće i sada imamo složen pravni problem. Mišljenje tadašnjeg ministra Strugara, na koje se danas pozivamo u borbi za registraciju, samo je mišljenje koje nema pravnu težinu, ono je jedna vrsta moralne podrške u kojoj on tvrdi da je izvršen stručni uvid i da su stvoreni svi uvjeti za registraciju srpskih škola – objašnjava Marković i napominje da u periodu mirne reintegracije i poslije nje na području Podunavlja nije osnovana niti jedna nova škola.

– Sve te škole imaju pravni kontinuitet više desetljeća, neke čak i stoljeće prije same reintegracije, pa ne prolaze klasični postupak osnivanja, kao na primjer Srpska pravoslavna opšta gimnazija u Zagrebu koja je počinjala od osnivačkog akta – ističe Marković.

– Srpska se zajednica ipak ne može uspoređivati s nacionalnim manjinama koje su u hrvatsku državu ušle sa stečenim pravima iz bivše Jugoslavije. Ta prava su ovjerena i u međunarodnim ugovorima po kojima se Hrvatska obavezala da stečena prava neće novim zakonima i propisima umanjivati, dok Srbi, kao nova nacionalna manjina, stečena prava tek moraju ostvariti – govori Marković i napominje da po Zakonu o ustanovama iz 2001., na osnovu kojeg je došlo do prijenosa osnivačkih prava s Republike Hrvatske na jedinice područne samouprave i Grad Zagreb, županiji kao osnivaču škole nitko ne može osporiti to pravo, pa čak ni nove izmjene Zakona o obrazovanju iz 2014. kojima je vlada obavezala županije da na zahtjev jedinice lokalne samouprave u kojoj je u upotrebi srpski jezik izvrše prijenos osnivačkih prava na te jedinice.

– Zakon je tu jasan i on je obavezao županiju, ali nije propisao sankcije. U pravnom vakuumu neki pravnici čak smatraju da te izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju nisu u skladu sa Zakonom o ustanovama i objašnjavaju da se njima zadire u prava osnivača – objašnjava Marković postojeća tumačenja koja koče registraciju srpskih škola u istočnoj Slavoniji.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email