Postupak hrvatske Vlade prema izbjeglicama koji su, poslije zatvaranja granice između Mađarske i Srbije od strane mađarskih vlasti, krenuli prema Hrvatskoj, bio je civiliziran je i korektan, a prihvat, za sada, dobro organiziran. Da to nije samo po sebi razumljivo dovoljno govore slike iz Mađarske ali i izjave dijela hrvatskih političara i napisi u dijelu medija koji su i inače prepoznatljivi po širenju netolerancije, ksenofobije i šovinizma. Poziv na solidarnost s ovim ljudima u nevolji koji nam dolaze i velika većina želi kroz Hrvatsku samo proći, uputili su Vlada, ali i zagrebački gradonačelnik. Sličan poziv javnosti trebalo bi uputiti i vodstvo Katoličke crkve u Hrvatskoj i to prema direktnoj uputi pape Franje. To su postupci kako bi se prema ovoj krizi, za sada, trebalo odnositi.

Kad svi naši mediji prenose slike naših novinara koji izbjeglicama pomažu nositi djecu, čovjeku dolazi pred oči slika mađarske novinarke koja podmeće nogu izbjeglici koji nosi dijete. Ili slika mađarske policije koja mlati očajne izbjeglice nasuprot slici njemačkog policajca koji je malom dječaku – izbjeglici dao svoju kapu i srdačno se smije.

Te slike su simbol dvije Europe, Europe koja predstavlja solidarnost, suosjećanje s ljudima u nevolji, najbolje od onog što su osnivači EU imali pred očima, Europu u koju su s nadom uprte oči mnogih, nasuprot Europe koja ksenofobiju i bezosjećajnost predstavlja kao obranu tradicionalnih europskih vrijednosti. Postoje obje takve Europe, i postoje obje takve Hrvatske. Na nama je da izaberemo kojoj hoćemo pripadati.

Nije dugo trebalo da se potvrdi da hrvatski desničari nisu bolji od mađarskih, da ni oni nisu sposobni predložiti ništa bolje od bodljikave žice i slanja vojske ne da pomogne nego da zatvori hrvatske granice. Taj mentalitet je jezgrovito sažeo potpredsjednika kluba zastupnika HDZa  izjavivši, u ime svoje stranke i u trenutku kad tisuće očajnih ljudi treba samo malo naše solidarnosti , „Mi se moramo okrenuti isključivo sebi i voditi računa o vlastitim interesima“. I kao što su postupci trenutačnih mađarskih vlasti stvorili zlu klimu u mađarskom društvu, osramotili Mađarsku na dugi rok i nanijeli i njoj i EU teško mjerljivu štetu, tako su i slični glasovi i prijedlozi nekih hrvatskih političara, nakon samo jednog dana krize,  veća prijetnja budućnosti i sigurnosti Hrvatske nego mogućnost da među tisućama izbjeglica koji trebaju našu pomoć danas, ima, možda, nekih koji dolaze s lošim namjerama.

Ono što vjerske fanatike i teroriste najviše smeta jeste tolerancija prema drugima, državne politike koje brane slobodu različitost, a pomoć ljudima u nevolji bez obzira na vjeru i naciju drže svojom zadaćom, one vrijednosti zbog kojih izbjeglice i žele u Europu, vrijednosti bez kojih se društva i države pretvaraju u prijetnju svojim vlastitim građanima. Napuštanje tih standarda i tih vrijednosti, čim je prvi ozbiljni izazov zakucao na naša vrata, bio bi izraz kukavičluka, a i ostvarenje onoga što fanatične i terorističke grupe i pokreti, od kojih izbjeglice bježe, pokušavaju ostvariti terorističkim napadima u demokratskim zemljama.

 

 

Izvor: Documenta

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email