Postala je gotovo redovna pojava da grupe i pojedinci prikriveno nude građanima kredite na kraći ili duži rok.

Ovo se uočava na našim tržnicama, kolodvorima, autobusnim stanicama gdje su napisani brojevi telefona i poziv na jeftine kredite ili pak na druge načine otplate. Na primjer zalaganjem stanova i kuća koje brzo postaju vlasništvo zelenaša jer dužnici lakomisleno padaju u dužničko ropstvo. Nudi se veća svota novca uz kamatu od 5% a da bi to zapravo bila mjesečna kamata koja brzo premaši vrijednost založene nekretnine. Tek kad shvate kakav su ugovor potpisali i bilježnički ovjerili nesretni dužnici saznaju da su izgubili stan ili kuću. Spretni mešetari ugrađuju u ugovore i pravno neosporan institut fiducije jer nevraćanjem kredita zajmodavac će postati vlasnikom zaloga koji pokriva zajam. Tako se otvaraju vrata pakla za siromašne i lakomislene ljude, naročito starije, i to je ulaz u zelenaški pakao gdje se lako sve gubi što je priskrbljeno u životu.

Lopovski ugovor

Prema članku 329 Zakona o obveznim odnosima ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on za drugoga dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. To je zelenaški ugovor, s tim što treba reći da se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju zakonske odredbe o posljedicama ništetnosti ili o djelomičnoj ništetnosti ugovora. Zelenaški ugovor je nedozvoljen pravni posao, smatra se nepostojećim, protivan je moralu i prisilnim pravnim propisima kao i Ustavu. Kao da nikada nije ni nastao. Laički kazano, to je lopovski ugovor koji je protivan pozitivnim pravnim stečevinama i kršćanskim vrijednostima.

Da bi neki ugovor bio zelenaški moraju se ispuniti kumulativno dva uvjeta:  nesrazmjer davanja (prestacija) i korištenje tuđe teške situacije. Kao što vidimo jedan uvjet je objektivan a drugi je subjektivne naravi. Objektivan element je očito grubi nesrazmjer između davanja stranaka u ugovoru (kao prekomjerno oštećenje).I na prvi pogled lako uočljiv nesrazmjer u prestacijama stranaka, kao na primjer mjesečna kamata od 5% u zajmu, kada se zna da je uobičajena godišnja kamata od 3 do 4% i slično tome. Ovaj drugi element koji se naziva subjektivnim mora biti istovremeno ispunjen i on se odnosi na oštećenu ugovornu stranu koja je iz neznanja ili zbog nepovoljnog i teškog materijalnog stanja, lakomislenosti i neiskustva potpisala takav ugovor što je za posljedicu imalo da druga ugovorna strana ostvari nerealnu dobit i što je dovelo do grubog nesrazmjera prestacija. Ovo su uvjeti članka 329 ZOO-a za zelenaški ugovor. Ako nema ovog subjektivnog elementa, a postoji očiti grubi nesrazmjer, tada ugovor ipak neće biti zelenaški. Treba ponovo napomenuti da se subjektivni i objektivni uvjeti moraju kumulativno ispuniti da bi zelenaški ugovor bio onakav kakav je zakonski određen u čl. 329 ZOO-a. Ovo je veoma važno u slučaju spora.

Sudska praksa

Vrhovni sud (Presuda rev-1710/99 od 16. 02. 2000. godine) kaže povodom zelenaškog ugovora sljedeće: «Za postojanje zelenaškog ugovora trebaju biti kumulativno ispunjeni uvjeti – da postoji očiti nesrazmjer između onoga što zelenaš ugovara u svoju korist i onog što po ugovoru daje, da je oštećeni suugovaratelj na taj nesrazmjer uzajamnih davanja pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, ili zavisnosti, koje okolnosti moraju biti kumulativno ispunjene, te da je zelenaš znajući za te okolnosti njima se namjerno koristio u svoju korist…» Pa zatim pojašnjava: «Postojanje nužde u smislu rečene odredbe podrazumijeva postojanje takvog ekonomskog stanja ili neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba tako da joj je jedini izlaz iz tog stanja sklopiti za sebe nepovoljan, zelenaški ugovor…» S praktičnog stajališta vidimo s kakvim se činjenicama stranke mogu susresti u slučajnom sporu i što će biti predmet dokazivanja u poništenju zelenaškog ugovora.

Sukladno čl. 329 st. 2 ZOO-a svaka strana u ništetnom ugovoru ima pravo tražiti poništenje toga nedozvoljenog pravnog posla. Dokaže li tužitelj da je ugovor ništetan svaka strana dužna je drugoj strani vratiti ono što je primila na temelju takva ugovora, ili dati odgovarajuću naknadu u novcu prema cijenama na dan donošenja odluke. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora mora protivnoj strani, nekrivoj strani, nadoknaditi štetu ako je nastala (čl. 323 ZOO-a). Ako neće suugovaratelj tražiti poništenje ugovora, on to i ne mora, jer zakonodavac mu omogućava da zatraži da se njegova obveza smanji na pravičan iznos, što će sud i učinit ako je to moguće. U takvom slučaju ugovor ostaje na snazi uz odgovarajuće izmjene. Ovo je zapravo konvalidacija ugovora gdje ugovor iz stanja ništetnosti uz izmjene prelazi u stanje pravne dopuštenosti (čl. 329 st. 3 ZOO-a). Oštećena strana može u roku od pet godina podnijeti zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos računajući rok od pet godina od dana zaključenja ugovora. Na primjer može zatražiti smanjenje kamate na uobičajenu zakonsku kamatu i slično

Kaznena represija

Za sklapanje zelenaškog ugovora Kazneni zakon propisuje odgovarajuće sankcije. Tako u čl. 233 KZ-a stoji da svaki onaj tko iskorištava nuždu, teške materijalne prilike, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili smanjenu sposobnost za rasuđivanje druge osobe, i pri tome primi od nje ili s njom ugovori za sebe ili drugog imovinsku korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što im je dao, učinio ili se obvezao dati ili učiniti, može biti kažnjen novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. U čl. 233 st. 2 KZ-a isto je predviđeno i za osobu koja se bavi davanjem zajmova uz  ugovaranje nesrazmjerne imovinske koristi.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email