Romantična komedija iz prošlog desetljeća – Amelie, osvojila je mnoga srca, ali ono po čemu je možda ovaj film postao najprepoznatljiviji jeste njegova muzika koju je osmislio genijalni um pravog virtuoza, četrdesetogodišnjeg skladatelja i pijaniste Yann Tiersena.

Redatelj Jean-Pierre Jeunet bio je očaran Tiersenovim kompozicijama te ga je odmah unajmio za svoj film. Ovaj talentirani Francuz za potrebe filma, preko kojeg je ujedno dobio i svjetsko priznanje, skladao je 19 numera koje sadrže muziku kakvu on inače svira, baziranu na harmonici i klaviru.

Muzika sadrži i neke kompozicije s Tiersenova prva tri albuma, ali i neke s petog koji se snimao paralelno s filmom. Iako je prije 2001. godine bio slabo poznat, snimao je muziku za razne predstave i kratkometražne filmove, a prvi album izdao je 1995. godine pod imenom La Verse des monstres.

Tiersen u muzici za Amelie svira skoro sve instrumente – klavir, čembalo, bendžo, mandolinu – što mu daje na velikoj teatralnosti kao one man show, dok su prisutni i instrumenti poput čembala, vibrafona, bas gitare, harmonike i melodike.  

Posebno treba izdvojiti „Comptine d’un autre été“ koja gotovo kao uspavanka treperi tanano i uz koju možete pronaći svoj unutarnji mir, a ona mala dionica koja ubrzava daje osnažujući dašak. Zatim treba obratiti pozornost i na „La valse d’Amélie“ koja dolazi u tri varijante – piano, harmonici te orkestarskoj. Ne zaostaju ni „A Quai“, „Sur le fil“ i glavna, kao tema filma  „J’y suis jamais allé“, koja se na Youtube-u može naći i u vidu raznih remixa.

Album je osvojio 2001. godine nagradu za najbolju muziku za film te godine i Cesar nagradu za najbolju muziku pisanu za film 2002. godine. Valja naglasiti da je također odradio i izvrstan posao oko filmske muzike za Goodye Lenin 2003. godine, a već 2010. izdao je svoj šesti album snimljen u Francuskoj, Dust Lane, u kome dominira ideja o ljudskoj smrtnosti.

Ono po čemu je muzika Yann Tiersena jedinstvena jeste to što je on u stanju osmisliti, komponirati te pretočiti u emocije koje onda dopiru do nas u vidu muzike. Ta unikatna vrsta energije koju slušatelj dobiva i osjeća, te ga prolaze trnci – to je nešto što samo rijetki glazbenici mogu, uspostaviti  vezu s publikom preko svega nekoliko jednostavnih nota. Komponirati mogu svi, svirati mogu svi, ali prenijeti onaj duboki osjećaj spokoja, dublji osjećaj značenja te univerzalnu notu koju razumiju svi – to mogu samo rijetki.

Muzika je nešto univerzalno što svaka duša na ovom svijetu može razumijeti, te se s istom povezati – čak i gluhi mogu osjetiti vibracije, mogu vidjeti i doživjeti emocije.

U tom nadahnuću izrastao je i Tiersen i podario nam sve te kompozicije koje su osvojile naša srca, a za to nije dovoljan samo klavir, samo mandolina, zato je potrebno poznavati ljude i iz toga crpiti note. Tim rečeno, nikako ne propustite priliku poslušati koji album ovog talentovanog kompozitora, kao recimo njegov odličan album Infinity izdat prošle godine.

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email