Poražavajući su rezultati povratničkih općina u povlačenju sredstava iz IPA programa za prekograničnu suradnju s BiH. Dok konzultanti za EU fondove za podbačaj krive pojedine vodeće ljude lokalne samouprave, načelnici općina upozoravaju na to da zbog loše ekonomske situacije nemaju dovoljno sredstava ni za izradu tehničke dokumentacije, a kamoli za sufinanciranje projekata

Zadnji natječaj IPA programa prekogranične suradnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine u fazi je ocjenjivanja projekata za IPA razdoblje 2007-2013, koje je obilježeno nedostatnim financijskim sredstvima unutar samog IPA programa, ali i samih korisnika u vidu obaveznog sudjelovanja u financiranju, čiji je interes za sredstvima iz tog programa više od deset puta premašivao raspoložive iznose samih natječaja. S obzirom na to da se projekti odnose na razvoj turizma, poduzetništva, zaštitu prirode i okoliša te poboljšanje dostupnosti usluga u zajednici, partneri s obje strane granice mogu biti županije, kantoni, jedinice lokalne samouprave, razvojne agencije, nevladine udruge, zadruge, državne i lokalne institucije…
Kako su se u toj borbi za evropski novac, u širokom spektru partnerstava i još široj lepezi ideja, snašle ratom opustošene općine na područjima posebne državne skrbi koje nastanjuje srpska povratnička populacija, pokušali smo doznati na više nadležnih adresa ili od onih za koje bi se podrazumijevalo da te podatke imaju. Poslije nekoliko telefonskih razgovora s čelnim ljudima povratničkih općina lako smo došli do zaključka da su rezultati povlačenja novca povratničkih općina na kraju IPA razdoblja poražavajući. Tko je kriv? Konzultanti za EU fondove prstom upiru upravo u jedinice lokalne samouprave, objašnjavajući svoj stav nezainteresiranošću pojedinih vodećih ljudi lokalne samouprave koji su, kako kažu, navikli da iz ministarstava na temelju javnog poziva i jednostavne procedure dobivaju novac kao poticajne mjere za brzu realizaciju projekata, dok su im natječaji pretpristupnih fondova EU-a apstraktni i prezahtjevni. Međutim, načelnici općina na povratničkim područjima odgovaraju da se bore s potrebama koje njihovi proračuni gotovo redovno ne mogu pokriti i da zbog loše ekonomske situacije nemaju dovoljno sredstava ni za izradu tehničke dokumentacije ni za ishođenje potrebnih dozvola, a da se o sufinanciranju, koje procentualno nije veliko ali za ove općine predstavlja pravi izazov, i ne govori.
Među rijetkima s povratničkih područja koji su se okušali u prekograničnim projektima pretpristupnih fondova EU-a jesu udruge s područja Gračaca, na čelu s tamošnjom općinom. Prvi u nizu projekata čiji je nositelj bila općina bio je “Una avanturizam” rađen za CARDS 2004: partneri s lijeve obale Une bile su lokalne udruge, ribolovna udruga “Pastrva” iz Gračaca i “Eko Una” iz Srba, te turistička zajednica Zadarske županije, dok su s druge strane partnerstvo činili Turistička zajednica Unsko-sanskog kantona, Grad Bihać i “Plod centar” iz Bihaća. Bilo je to uspješno partnerstvo koje se održalo do danas. Tih prvih projektnih koraka jako dobro se sjeća sadašnji zamjenik načelnice Gračaca iz srpskih redova Milan Tankosić, koji je kontinuirano radio na svim dosadašnjim projektima s područja ove ličke općine.
– Bio je to ustvari pilot-projekt, ali i veliki iskorak u poduzetničkom duhu. Stvaranjem paketa turističkih ponuda otvorili smo vrata našeg kraja. Do tada je izvor Une bio sasvim nepoznat široj javnosti, a on je jedan od najdubljih slatkovodnih izvora na svijetu. Danas svaki vikend ugostimo stotinjak izletnika. U općini se promijenio odnos prema projektima, jer do tada su nam govorili da je projekt samo kada gradimo most, a ne nekakva prezentacija turizma. Poslije tog prvog projekta skrenuli smo pažnju i Zadarske županije na naš kraj i već su nas na svom sljedećem projektu “Una izvor života” angažirali kao partnere – priča o svojim iskustvima Tankosić.
Ekipa iz Gračaca bila je nositelj u još jednom prekograničnom projektu za PHARE 2006 pod nazivom “Rute sira”, na kojem su im partneri bili Talijani. Projektom se željela postići neovisnost proizvođača mlijeka koje su otkupljivači stalno ucjenjivali.
– Bez osnovnog znanja o EU projektima ne vrijedi ni ulaziti u taj posao, jer angažman konzultantskih kuća nije garancija uspjeha. Konzultanti uzmu novac i nisu odgovorni za prolazak projekta. Zbog financijske sigurnosti i stručne kapacitiranosti, poželjno je da županija bude nositelj, čak ako i sami uradite projekt. Nije toliko bitno biti nositelj, važno je biti partner – savjetuje Tankosić i naglašava da će se bez iskustva u pretpristupnim fondovima EU-a teško dolaziti do budućih većih projekata iz strukturnih fondova.
Iako se velikim dijelom oslanja na granicu s BiH, Donji Lapac je bez iskustva u prekograničnim projektima. Odazvali su se tek na aktualni, zadnji IPA poziv prekogranične suradnje s projektom “Eko ring”, na kojem su s hrvatske strane njegovi nositelji. Zajednički cilj svim partnerima je privlačenje turista i ono što je Ličanima posebno bitno – razvoj turizma temeljen na vjenčanjima pod Štrbačkim bukom i u pećinskom parku Grabovača kod Perušića. Načelnik Općine Donji Lapac Ilija Obradović ističe da u svemu kaskaju za ostalima, kako u apliciranju projekata na EU fondove, tako i u iskorištavanju bogomdanih prirodnih ljepota. I dok je u Bosni i Hercegovini Una proglašena nacionalnim parkom, na hrvatskoj strani jedna od najzelenijih rijeka nije pod tim stupnjem zaštite.
– Na hrvatskoj strani jedino je vrelo Une u Donjoj Suvaji, u gračačkoj općini, stavljeno pod zaštitu. Besmisleno je da Una s jedne strane svog toka bude nacionalni park, dok s druge nema nikakav stupanj zaštićenosti. Svojim zanimljivim lokacijama kao što su Martin Brod i Štrbački buk, Una nam pruža beskonačne mogućnosti prema EU fondovima, ali nemamo stručnog kadra za takve projekte. Kako nemamo kadrove, moramo osigurati konzultante, a oni opet koštaju. I tako se vrtimo u začaranom krugu, kao u svim situacijama kada je u pitanju novac – govori Obradović.
Cjelokupno područje oko Une bilo je pogođeno ratom, tako da i dan-danas život ovdje nije na zavidnom nivou, što se prije svega ogleda u nezaposlenosti i slabom povratku raseljenog stanovništva.
– Nacionalni park je jedan od glavnih pokretača razvoja ovog kraja. Kompletno područje oko Une je “zelena fabrika” i samo treba htjeti i znati iskoristiti prirodne i kulturne vrijednosti. Očekuje se da će se razvoj ogledati u direktnom zapošljavanju u Nacionalnom parku, što je pogrešno. Dobrobit za stanovništvo ovog kraja ogleda se u stvaranju poslovnog ambijenta, stvaranju brenda koji će privući turiste i omogućiti samozapošljavanje, kroz kreiranje turističke ponude područja – kaže direktor Nacionalnog parka Una Amarildo Mulić i napominje da je prije nekoliko dana potpisan još jedan sporazum s Nacionalnim parkom Plitvička jezera, u kojem su i općine Bihać, Plitvička Jezera, Udbina, Donji Lapac i Rakovica.
– Nadam se da će Nacionalni park Una s hrvatske strane cijelom dužinom jednog dana biti zaštićeno područje. Kada god to bilo, s ulaskom BiH u EU stvaraju se uvjeti za jedan regionalni park u koji bi pored Une svakako trebalo uključiti i jedan dio Plješevice, koja je također granična planina i ima značajna šumska bogatstva koja zaslužuju određeni stupanj zaštite – dodaje Mulić.
– Postojeća infrastruktura, poput unske pruge, nekadašnjih visećih mostova na Uni, brojne cestovne komunikacije koje danas nisu u upotrebi zbog postojeće granice, a koja je odnedavno i granica EU-a, u budućnosti će predstavljati jednu novu mogućnost koju bi bilo suludo ne iskoristiti. Time bi se zajedničke prirodne vrijednosti zaštitile, jer ekosustav ne poznaje administrativne granice, a interes je obostran kroz razvoj održivog turizma – smatra Mulić.
Međutim, Milan Tankosić ističe da sve uloženo kroz pretpristupne EU projekte prekogranične suradnje nije dovoljno za razvoj turizma u divljem i zaboravljenom dijelu Like.
– Puno toga smo mogli ostvariti, ali ne i previše. Uvjerio sam se da svi ti projekti u jednoj mjeri mogu poboljšati kvalitetu života, ali oni ne mogu riješiti naše probleme, niti će nam značajno poboljšati život na povratničkim i ratom opustošenim prostorima. Treba još vremena da se turizam na ovom prostoru razvije, ali naše stanovništvo više nema vremena. Potrebe zajednice za razvojem, infrastrukturom i poboljšanjem usluga previše su velike da bi se to moglo riješiti novcem iz pretpristupnih fondova EU-a. Potrebni su projekti većih razmjera usmjereni u pokretanje socijalnog poduzetništva, neke vrste mikroproizvodnje putem koje bi se najbrže zaposlili ljudi, a takvi projekti bit će dostupni tek sada, kroz strukturne i kohezijske fondove. Kreću natječaji na koje će se moći prijavljivati i privatni sektor kojem će krajevi s našim prirodnim resursima biti interesantni, a nama je potreban upravo jedan ambiciozan projekt za cijelo Pounje, od izvora do ušća, što će biti veliki izazov – kaže Tankosić i dodaje da se ne može očekivati da se turizam razvije na području gdje nema nijedne privredne djelatnosti.
– Razvijamo turizam a nemamo primarne djelatnosti, nemamo jaku poljoprivrednu proizvodnju koja bi viškove mogla odvojiti u cilju razvoja smještajnih kapaciteta. Na području Srba imamo još 15 srušenih zgrada i samo dva seoska domaćinstva koja bi se mogla početi baviti turizmom – pojašnjava Tankosić.
I dok su dosadašnji projekti jednim dobrim dijelom bili namijenjeni učenju i stvaranju partnerstva između raznih sudionika susjednih zemalja, tokom novog programskog razdoblja 2014-2020. Hrvatskoj na raspolaganju stoje značajnija financijska sredstva.
– Nedovoljno smo svjesni da će sve manje biti sredstava koja će jedinicama lokalne samouprave stizati iz ministarstava. Taj način financiranja uskoro odlazi u prošlost, dok se s druge strane iz fondova EU-a nudi još veći novac i veće šanse. Oni koji nemaju nikakvo iskustvo s EU projektima vjerujem da su u velikom problemu, iako možda toga nisu ni svjesni – naglašava Tankosić i dodaje da je srpska zajednica, nažalost, propustila vrijeme da izgradi stručni kadar koji bi radio na EU projektima za jedinice lokalne samouprave, udruge i institucije koje imaju utjecaj na život i položaj Srba u Hrvatskoj.
– Potrebno je izraditi strategije razvoja naše zajednice, napraviti akcijske planove, praviti proračune koji se referiraju na te strategije, ulagati u ljude, njihovo znanje i povezivanje i što je prije moguće pripremati dokumentaciju. Vremena nema jer su ti procesi sve brži i zahtjevniji. Naše sredine moraju biti proaktivne, čak i po pitanju preuzimanja rizika – savjetuje Tankosić.
– Ako svi zajedno želimo da nerazvijeni dijelovi postanu razvijeniji, potrebno je organizirati neku vrstu fonda solidarnosti koji bi stručno i financijski pomogao siromašnije općine. Ukoliko država ne nađe model za naše pogranične ruralne sredine, sigurno ćemo ostati bez tog dijela evropskog kolača, jer mi sami, s nerazvijenom privredom i malim prilivom vlastitih prihoda, nismo u mogućnosti sufinancirati zahtjevne EU projekte – zaključuje načelnik Donjeg Lapca Ilija Obradović.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email