Ugovor o posudbi nastaje onda kad posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu a ovaj se obveže vratiti je nakon uporabe (čl. 509 Zakona o obveznim odnosima).

Objekt posudbe mogu biti samo nepotrošne stvari. Izuzetno i potrošna stvar može biti objekt posudbe, ali samo onda ako se ugovori povrat baš te iste stvari. Na primjer najčešće se posuđuju poljoprivredni strojevi kao što su traktori, razni poljoprivredni alati, posuđa raznih vrsta, bačve, kace i sl. Posudba je čest pravni posao koji zna na kraju izroditi i sudske sporove, pri čemu treba kazati da se novac ne posuđuje kao što se pogrešno misli, nego se pozajmljuje. Narod iz neznanja miješa posudbu i zajam, što treba dobro razlikovati.

Prava i obveze

Posudovnik ima pravo rabiti stvar na ugovorom utvrđeni način, a ako način uporabe nije određen, onda pak tako kako to odgovara svojstvima posuđene stvari i namjeni te stvari (čl. 511 ZOO-a). To znači prema prirodi stvari i posla, pravilima struke i na način kako je uobičajeno.

Posudovnik snosi troškove održavanja posuđene stvari, a kod posudbe životinja i troškove hranidbe. Na primjer konj je dan na posudbu: posudovnik ga mora hraniti kako je dogovoreno i uobičajeno. Slično vrijedi i za gorivo i mazivo za strojeve. Ako se radi o izvanrednim troškovima onda posuditelj mora posudovniku takve troškove nadoknaditi prema odredbama poslovodstva bez naloga.

Posudovnik ne smije posuđenu stvar prepustiti trećem na upotrebu bez pristanka posuditelja.

Posudovnik odgovara za oštećenje stvari i propast stvari ako su nastali njegovom krivnjom. Na primjer nestručnim radom ili kakvim drugim radom koji nije uobičajen u upotrebi posuđene stvari. Ako, na primjer, stroj ostane bez mazivog ulja i dođe do oštećenja, tada posudovnik odgovara za štetu, a ako je dao stvar u posudbu bez pristanka posuditelja, posudovnik odgovara čak i za slučajnu propast stvari. Dakle, još strože i beziznimno u svakom slučaju. Ako se pak radi o promjenama i pogoršanju stvari do kojih je došlo na posuđenoj stvari uobičajenom upotrebom ili ako je stvar korištena kako je ugovoreno, za takve promjene posudovnik ne odgovara. Ima još jedan slučaj koji treba spomenuti. Ako se stvar kod posudovnika izgubila pa je posudovnik posuditelju nadoknadio njezinu vrijednost, i ako se stvar naknadno pronađe, tada posudovnik nema pravo stvar zadržati, ako mu je posuditelj spreman vratiti ono i onoliko koliko je za stvar primio (čl. 514 ZOO-a). U ovakvim kao i u prethodnim slučajevima iskrsnu sporovi budući da su štete i lomovi na posuđenim stvarima česti. Tada se pitanje krivnje problematizira

Sudska praksa

Ako je ugovoreno vrijeme uporabe stvari isteklo, posudovnik mora stvar vratiti posuditelju. Ako vrijeme uporabe nije ugovoreno, ali je određena svrha uporabe, posudovnik mora stvar vratiti nakon što se ostvari svrha uporabe ili pak kada protekne vrijeme u kom je svrha uporabe mogla biti ostvarena. Ukoliko se pak radi o izmoljenoj posudbi gdje nije ugovorena ni svrha uporabe a ni trajanje posudbe, posudovnik je dužan stvar vratiti čim posuditelj to zatraži. Tu treba reći da posudovnik ne mora stvar vratiti prije isteka roka osim ako bi stvar,  zbog nepredviđenih okolnosti, bila hitno potrebna posuditelju (čl. 515 ZOO-a).

Ako posuditelj prešuti neke materijalne ili pravne nedostatke posuđene stvari, odgovara posudovniku za štetu ako ona zbog toga nastane. Ako je posudovnik mogao lako uočiti nedostatak tada posuditelj neće biti odgovoran za štetu. Na primjer stvar je vidljivo pokvarena i nepodobna za uporabu pa je posudovnik ipak počne upotrebljavati i tako nastane neka šteta, posuditelj neće biti odgovoran za nastalu možebitnu štetu (čl. 515 st. 2 ZOO-a).

Posuditelj ima pravo tražiti raskid ugovora ako posudovnik rabi stvar protivno ugovoru ili protivno svojstvima stvari i njenoj namjeni ili je pak bez pristanka posuditelja prepušta trećem na uporabu (čl. 517 ZOO-a).

Kao što se vidi mogući su zahtjevi za naknadu štete kao i zahtjevi za naknadu troškova i sl. Odredbom čl. 518 ZOO-a propisano je da zastara glede međusobnih potraživanja, kako posuditelja prema posudovniku, tako i posudovnika prema posuditelju za naknadu troškova i naknadu štete zbog nedostatka stvari, nastupa šest mjeseci računajući od dana povrata stvari. Kratak rok. Dakle, zastarni rok je šest mjeseci, a počinje teći prvi dan nakon povrata stvari koja je predmet posudbe.

Treba spomenuti presudu Vrhovnog suda br. rev 2377/89 od 3. travnja 1990. godine koja kaže: «Kad je traktor posuđen za komušanje kukuruza, posudovnik koji je dopustio da traktorom upravlja treća osoba u javnom prometu odgovara posuditelju za štetu koja je nastala uporabom posuđene stvari suprotno ugovoru.» Ovakvo stajalište je općenito (in genera) te se može i treba primijeniti i na druge slučajeve posudbe stvari (vozila, stoke i sl.). Ono se oslanja i na pravne tradicije nekadašnjeg austrijskog prava koje je bilo važeće na ovim našim prostorima. To su odredbe par. 979 bivšeg Općeg austrijskog građanskog zakonika koji je nekadašnja Austrija proglasila važećim na ovim našim prostorima još 1853. godine.

Ugovor o posudbi je čest i raznovrsan pravni posao među narodom, pa radi toga, posudbeni ugovor treba promatrati kao važnu pravno civilizacijsku stečevinu.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email