Uz uobičajeno rigidno-restriktivnu monetarnu politiku koja ne donosi ništa osim ekonomskog tapkanja u mjestu, te bolno nepostojeću viziju reindustrijalizacije, Hrvatska je ovih dana dobila još jedan proračun koji je samom sebi svrha.

Proračun je to koji ne vodi nikud osim prema zaštiti međunarodnog položaja trenutnih protagonista političke vlasti, zadanog u vrlo problematičnim, gotovo neokolonijalnim okolnostima.

U buldožerski tvrdoglavoj projekciji ministra financija Slavka Linića, u oči najviše upada jedna od glavnih točaka zadanih od međunarodnih institucija i agencija za kreditne rejtinge – smanjenje subvencija za poljoprivredu od čak 544 milijuna kuna. Time će se nastaviti noćna mora domaćih poljoprivrednika, koji su već odavno ukalkulirani u kolateralnu štetu ulaska u Europsku uniju. Ministar poljoprivrede, odnosno nemoćni činovnik na ovoj dužnosti Tihomir Jakovina, ionako se proslavio izjavom da će već do ulaska u EU propasti 30 posto poljoprivrednika. Kada jedan ministar ovoliko nevoljko pristupa vlastitom resoru, a njegova pozicija ostaje čvrsta, onda je teško ne primijetiti da je Vlada formirana po načelu vojne subordinacije, što isključuje i najjednostavnije oblike razmišljanja vlastitom glavom.

Javnost se već pomirila i s ukidanjem nulte stope PDV-a, što će u novoj godini pojačati udar na kućne budžete, dok su tek rijetki komentatori blago zaprepašteni prilično strašnom činjenicom da je Vlada u 2013. predvidjela tek 0,4 postotni rast broja zaposlenih – sve u trenutku kad je nezaposleno 333.400 građana, uz stopu nezaposlenosti na godišnjoj prosječnoj razini od dvadeset posto.

Slavko Linić najveće nade za spas proračuna polaže upravo u PDV od kojeg će ubrati 43,4 milijarde kuna, tri milijarde kuna više nego ove godine. Najveći dio proračuna, inače najvećeg ikad – rashod 124 milijarde (4,7 milijardi kuna više nego ove godine) i 113 milijardi kuna prihoda (4,2 milijarde kuna više nego što je potrošeno u ovoj godini) – temelji se na uštedama u javnom sektoru. Ukratko, iz Vlade ponovo prijete: «Rezat ćemo dodatke na plaću, a osnovice i koeficijenti ostaju», te na ovaj način namjeravaju uštedjeti 2,3 milijarde kuna. U isto vrijeme ekonomisti, čak i oni skloni brutalnim rezovima poručuju: «Dodatni prihodi namaknut će se iz džepova građana i rast će porezno opterećenje».

Nažalost, ministru financija teško je povjerovati kada uz tvrdnju da zadnji kvartal pokazuje znakove poboljšanja u industrijskoj proizvodnji i kretanju turističkog prometa, najavljuje realno ovogodišnje smanjenje BDP-a od 1,1 posto, pa na takvim pokazateljima temelji procjenu rasta BDP-a od 1,8 posto u 2013. Štoviše, u godini potom najavljuje rast od 3,0 posto, a u 2015. godini čak 3,5 posto. Na ovim brojkama, koje mnogi smatraju nadrealnima, utemeljen je i čitav proračun, kao i na prilično neizvjesnom obećanju povećanja javnih i privatnih investicija, od kojih, kao što je poznato, do sada nismo vidjeli gotovo ništa. K tome, nakon ulaska u Europsku uniju, hrvatsku ekonomiju očekuje oko stotinu milijuna eura štete zbog napuštanja Srednjeeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini (CEFTA), jer će carine prema susjednim zemljama regije skočiti do čak 60 posto.

Na povećanje rashoda u proračunu za 2013. najviše su utjecali izdaci za kamate koji u idućoj godini rastu dvije milijarde kuna, zatim doprinos Hrvatske proračunu EU od 1,7 milijardi kuna, te subvencije za brodogradnju od 900 milijuna kuna.

Ovako neinspirativan proračun naravno prati i prikladna propagandno-mentalna terapija. Premijer Zoran Milanović sofisticirano prijeti stanovništvu izvanrednim stanjem, nekad istaknuti član Komunističke partije Linić i dalje ne propušta niti jednu priliku da naglasi kako «više neće biti socijalističkih gluposti».

Budući da građane ionako opet nitko ništa ne pita, jer se za njih brinu izabrani politički predstavnici koji nemaju ozbiljnijih primjedbi na guljenje naroda, ne preostaje im ništa drugo nego po tisućiti put rebalansirati budžet. Kućni, a ne državni.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email