Kada je došao na čelo HDZ-a Andrej Plenković, pomislio sam da će tu stranku konačno kultivirati i uljuditi. Osnivači HDZ-a željeli su demokratizirati zemlju po svom shvaćanju demokracije, a to shvaćanje bilo je bliže nacizmu no bilo kakvom vidu demokracije kakvu svijet poznaje još od starih Grka pa do danas. Glavni cilj im je bio odcjepljenje od Jugoslavije i stvaranje države Hrvatske. Prva i glavna ideja vodilja bila im je NDH, protiv koje su se upravo oni borili težeći i stvarajući potpuni antipod toj tvorevini, da bi se u poodmakloj dobi vratili upravo njoj koju su „proglasili vjekovnom težnjom hrvatskog naroda“. Hiljadu Židova koji su uspjeli preživjeti „vjekovnu težnju“ nisu im bili nikakva opasnost i nisu ih ozbiljno shvaćali, ali Srbi, kojih je u toj državi s granicama dobijenim zahvaljujući Titu i NOB-u bilo nekoliko stotina hiljada, „demokratskim“ umovima su smetali. Takvu politiku masovno su prihvatili Rvati iz južnih krajeva, te Hercegovine, koji su nahrupili u HDZ obučeni u tamna odijela i bijele čarape. Na Trgu žrtava fašizma, koji je prvi predsjednik odmah preimenovao u Trg hrvatskih velikana, okupirali su jednu od najljepših zgrada i proglasili ju svojim sjedištem. Nisu mogli drugo no da izazovu krvavi građanski rat, proglasivši ga Domovinskim. Naravno, u tom ratu zdušno su im pomogli i neki Srbi koji su se proglasili četnicima i težili nekakvoj Velikoj Srbiji čija bi se zapadna granica protezala od Virovitice do Karlobaga. Prava istina o tom ratu, tko ga je započeo, kako ga je vodio i koji mu je bio konačni cilj znat će se, tek kada se otvore arhive iz tog vremena, ali neke stvari su potpuno jasne. Tuđman je na prvim sastancima osnivača HDZ-a izjavio da je Hrvatskoj uzor NDH, da treba protjerati Srbe koji su stalna opasnost RH. Jedan dio ostvario je uvođenjem ustaške valute za hrvatsko platežno sredstvo. Na Markovom trgu su tadašnji milicioneri izvjesili zastavu NDH, koju su proglasili hrvatskim barjakom, u vojsci uveli domobranske činove i, što je najvažnije, protjerali preko 200 hiljada Srba i odmah im zapalili kuće da se nemaju kuda vratiti.
Što je interesantno, Socijaldemokratska partija Hrvatske, koja slovi kao nastavnica Saveza komunista Hrvatske nije imala niti jednog boljševika i udbaša u svom rukovodstvu i, što je najinteresantnije, omogućila je osnivanje HDZ-a i otvorila granice neprijateljskoj organizaciji iz inozemstva u kojima su se nalazili rigidni ustaše. Prve „lekcije“ o izgledu samostalne Republike Hrvatske Tuđman je dobio upravo od njih kad ih je posjetio u franjevačkom sjedištu u Norvalu kraj Toronta. Inače, ta zajednica slijedila je „slavnu tradiciju“ NDH. Naravno da su se ovi odmah uključili u Hrvatsku „demokratsku“ zajednicu i težili likvidaciji ne samo Srba već i svih onih koji ne misle kao oni.
Takvom galimatijasu, kojem je između ostalog smjernice davala i „crkva u Hrvata“, na čelo je nakon rigidnog Karamarka došao pristojan, kulturan i obrazovan Andrej Plenković. Mnogi su njegov dolazak smatrali spasom od pada u ponor ove i ovakve države koju godinama vodi stranka koja ju je vodila sve više u bijedu, antidemokraciju i MRAK. Njegov dolazak mogao bi se usporediti s dolaskom Nobelovca među polupismene i svi njegovi napori da „uljudi“ nešto sto je totalno zaglibilo ne nailaze na odobravanje. Nije samo njegova uljudnost, pristojnost i komunikativnost unutar stranke izazvala nezadovoljstvo. Njega je izazvala i neodlučnost koju pokazuje prilikom rješavanja problema koje treba riješiti kao predsjednik Vlade. Tu Plenković pokazuje veliku nesigurnost koja graniči s nesposobnošću. Međutim, probleme s Vladom će riješiti jednostavnije, ali problem s „jastrebovima“ unutar stranke sve više se osjeti i izvan zgrade s Trga žrtava fašizma.
Razdor u HDZ-u eskalirao je Plenkovićevom odlukom da za kandidata za zagrebačkog gradonačelnika imenuje Dragu Prgometa što je ekstremno desni dio HDZ-a dočekao na nož. Zlatko Hasanbegović, član Predsjedništva HDZ-a, ekstremni desničar koji se javno slikao u ustaškoj uniformi rekao je da Plenković nije njegov izbor, a za kandidata za gradonačelnicu predložio je svoju kolegici Brunu Eslih. Prema svemu kako se danas predviđa, Bruna Eslih dobit će više glasova HDZ-ovaca od Drage Prgometa, a svima onima koji budu glasali protiv Prgometa Plenković je poručio „sretan put“. Bojim se da će trebati cijeli vlak da bi „otputovali“. A nije isključeno da bi „otputovati“ mogao i sam predsjednik.
Vrlo je interesantna još jedna stvar – tko su do nedavno nepoznati Zlatko Hasanbegović i Bruna Eslih. Oboje su „naučnici“ s Instituta Ivo Pilar. „Ne bi se štel mešati“ u to tko je i s kojom svrhom osnovao taj institut, ali svi „naučnici“ iz te ustanove koji su do sada javno istupali, deklarirali se kao simpatizeri NDH, ustaštva i fašizma. Vrlo čudno!
U takvoj sredini u kojoj se našao bivši hrvatski predstavnik u Evropskom parlamentu, jedan od najboljih studenata prava i vrhunski diplomat, teško se može snaći i teško će ostvariti svoj cilj. Stranka u kojoj većinu čine ekstremi teško da može prihvatiti uljuđeno evropsko demokratsko ponašanje bez korjenitih promjena. Za to je potrebna čvrsta volja i često treba udariti šakom o stol, međutim, Plenković u kojeg su mnogi polagali nade, očito za to nije kadar.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije P-portal portala.
