U petak 26. veljače je objavom oslobađajuće presude okončano ponovljeno suđenje za ratni zločin nad civilnim stanovništvom u Gruborima, koje je  započelo 15. veljače 2016. pred posve izmijenjenim vijećem Županijskog suda u Zagrebu, pod predsjedanjem suca Ivana Turudića, koji je u obrazloženju presude utvrdio da su zločin nedvojbeno počinili pripadnici ATJ Lučko – pišu iz Documente i Građanskog odbora za ljudska prava čije priopćenje prenosimo u cijelosti.

25. kolovoza 1995. godine, u zaseoku Grubori pored Plavnog, počinjen je ratni zločin nad civilnim stanovništvom. Pripadnici ATJ Lučko ubili su mještane starije dobi, Jovu Grubora, Miloša Grubora, Mariju Grubor, Milku Grubor, Đuru Karanovića i Jovana Grubora pok. Damjana, koje su ondje zatekli.

Većina mještana Plavnog i Grubora se toga dana ujutro uputila prijaviti UNPROFOR-u u školskoj zgradi u Plavnom, a u vezi odlaska u tadašnju SR Jugoslaviju ili zbog eventualnog ostanka u Hrvatskoj. Civili srpske nacionalnosti koji su toga jutra ostali u svojim domovima su ubijeni, a gotovo sve kuće u zaseoku su zapaljene.

Zbog zavjere šutnje između tridesetak sudionika akcije u kojoj je ubijeno šest starijih srpskih civila kao i neučinkovitosti istrage i suđenja, teret odgovornosti zbog počinjenog zločina, još uvijek ostaje na svim pripadnicima ATJ Lučko.
Tijekom dokaznog postupka ispitano je 19 svjedoka. Sadržaj iskaza većine svjeodoka koji su u međuvremenu relativizirali svoje prijašnje iskaze, bio je ograničen na tvrdnje da je postrojba djelovala kao cjelina krećući se u koloni, odnosno razvijena u strijelce, bez zapovjednog kadra, odnosno formalnog zapovjednika, po kiši, uz isključenje borbenog kontakta.

Ključni svjedoci za optužbu, Branko Balunović, Josip Čelić, Neven Juričić, Mladen Markač, ustrajno iskazuju o postojanju grupa kojima su stvarno zapovjedali i optuženici Frano Drljo i Božo Krajina, a čiji su grupe po prethodno utvrđenom pravcu kretanja bile dužne, u akciji čićenja terena u dolini Plavnog, proći kroz Grubore.

Budući da se optuženici, prema navodima optužnog akta, terete temeljem koncepta zapovjedne odgovornosti, odnosno za nesprečevanje podređenih u počinjenju zločina, optuženi Drljo se doduše tereti i kao neposredni počinitelj, no u dosadašnjem tijeku postupka malo je dokaza koji idu u prilog ovoj inkriminaciji, podjela postrojbe na grupe ključno je pitanje iz kojeg se crpe zapovjedna odgovornost optuženika, odnosno eventualni zaključci o stvarnim nositeljima zapovjedne funkcije po grupama u odnosnoj akciji.

Dvojimo je li u ponovljenom suđenju provedeno preispitivanje i kritička valorizacija dokaza kako je naložio Vrhovni sud, vraćajući predmet na ponovno odlučivanje, posebno u odnosu na one svjedoke koji se ne sjećaju događaja premda su sudjelovali u akciji nakon koje su otkriveni ubijeni civili i zgarišta.

Kako je i prijašnje prvostupanjsko suđenje završilo oslobađajućom presudom uz ocjenu da ne postoje prihvatljivi dokazi o raspoređivanju pripadnika ATJ Lučko u četiri grupe kojima su, pored Balunovića i Žinića, za vođe dvije grupe koje su ušle u Grubore, određeni su optuženici.

Vrhovni sud smatra tu ocjenu pogrešnom posebno ukazujući da je 25. kolovoza 1995. ATJ Lučko prilikom pretrage terena bila podijeljena na grupe, o čemu su iskazivali brojni svjedoci (Mladen Mrakač, Čelić, Zdravko Janjić, Neven Juričić, Stjepan Žinić, Branko Balunović, Marko Krpan, Tihomir Babok, Davor Kovačev, Zdravko Lončar, Petar Novaković…).

Također, ukazuje se na postojanje izvješća Balunovića, Žinića i opt. Krajine iz čega proizlazi, neovisno o nevjerodostojnosti njihovog sadržaja glede navodnog oružanog sukoba, da su izvješća pisali zapovjedenici grupa. Utvrdilo se i da su izvješća koja, nasuprot iskazima svjedoka, govore o oruženom sukobu u Gruborima, pisana nakon što je međunarodna zajednica saznala za ubijene civile u Gruborima, iskonstruirana da bi se prikrio stvarni događaj.

Ako taj zločin, koji su i prema tvrdnji suca Turudića nesumnjivo počinili pripadnici elitne jedinice hrvatske specijalne policije, ostane bez osude, predstavljat će trajnu sramotu za Hrvatsku.

Očekujemo da će se Državno odvjetništvo RH žaliti na oslobađajuću presudu. Očekujemo i da će DORH pokrenuti istragu protiv drugih pripanika ATJ Lučko za koje je utvrdjeno da su među njima nedvojbeno počinitelji zločina.

Zabrinjava i da je DORH prekvalificirao optužbe koje su upućivale na zapovjednu odgovornost Željka Sačića u pomaganje kaznenog djela ratnog zločina za koje je nastupila zastara, posebno jer su tijekom ovog postupka brojni svjedoci (Marko Gojević, Karolj Dondo, Čedo Romanić, Zvonko Gambiroža te Stjepan Buhin) spominjali prisutnost temeljne policije koja je trebala obaviti očevid u selu, ali i Sačićevo korištenje fukcije i utjecaja da se očevid spriječi pod svaku cijenu.

 

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP)

 

 

Izvor: Autograf

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email