Parastos i komemorativni skup za srpske žrtve Oluje ove godine organizirala je Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Srpsko narodno vijeće i Građanski odbor za ljudska prava na pravoslavnom groblju u Dvoru.

Tu je 1995. godine pokopano 64-ero N. N. srpskih žrtava ubijenih u izbjegličkoj koloni od Gline do Dvora i po dvorskim selima danima poslije vojno-redarstvene akcije Oluja. Sa svijećama i ružama u rukama, više od stotinu okupljenih pokušalo je 3. avgusta, uoči Oluje oči hrvatske javnosti skrenuti stradanje Srba u toj vojno-redarstvenoj akciji, na usporen proces ekshumacija i identifikacija i na neprocesuiranje ratnih zločina, ali na srpska sela koja su poslije Oluje do danas ostala pusta i beživotna. Nakon održanog parastosa u crkvi sv. Georgija dvorski paroh o. Radoslav Anđelić posvetio je i 64 N.N. humke koje su djelomične ekshumirane još 2009. godine od kojih je do danas samo njih nekoliko dobilo svoje ime i dostojanstven pokop.

Nema slavlja bez svijesti o počinjenom zločinu

Stajajući ispred humki i centralnog krsta predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac pozvao je okupljene da se na tom mjestu sjećaju svih onih kojih se nema tko drugi sjetiti, ne samo, kako je rekao, 64-ero žrtava pokopanih sa područja kordunskih i banijskih općina, nego da bismo se sjetili svih onih koji su stradali u bezumlju rata od ’91 do ’95, neovisno o tome da li su bili Srbi ili Hrvati, jer svi oni zaslužuju spomen. – Ne bismo htjeli da itko bude ne spomenut, jer jako dobro znamo što to znači biti zaboravljen, započeo je komemorativni skup Milorad Pupovac.

– Ako je već politika od devedesetih dijelila žive onda za nas koji smo ostali živjeti i koji smo ostali živi nema većeg ljudskog poslanja nego ne dijeliti po mrtvima, a upravo to se ovih dana događa u hrvatskom društvu. Svatko se sjeća samo svojih, svatko priznaje samo svoje. Zato želimo poručiti da pravog sjećanja, kao ni pravog mira nema dok svi ne budu spomenuti, dok svi mrtvi ne budu priznati i dok prema svima ne budemo imali pravedan odnos poštovanja i pijeteta, pozvao je Pupovac i upozorio da će se uvijek vratiti ono što smo zaboravili.

– Kao što nas sustiže ono što se događalo u 20 stoljeću. Slavlje bez svijesti o počinjenom zločinu, ne može biti slavlje u veličini i istinskom osjećaju oslobođenosti, pogotovo zato što za stradanje ovih ljudi ovdje nitko nije odgovarao, a svijesti o tome da bi netko trebao odgovarati ima manje nego li što piše u zakonu. Nema je niti u općoj javnosti, a nema je ni kod onih koji čitaju zakone, kod onih koji bi trebali suditi po zakonu, podsjetio je Pupovac na hrvatsku dugogodišnju realnost i praksu tretiranja srpskih žrtava i dodao da nikoga ne želi prozivati, ali da ako se druge proziva za zlo koje su počinili, za patnje koje su nanijeli drugima, trebaju imati na umu da na to prozivanje nemaju potpuno pravo sve dok nedostaje svijest o odgovornosti za ono što je počinjeno i učinjeno ovim ljudima ovdje.

Zločin treba identifikovati

U ime Koordinacije porodica nestalih i poginulih lica sa sjedištem u Beogradu okupljenima se obratio i Dragan Pjevač koji je ustvrdio da su Srbi u Hrvatskoj nesumnjivo najveći gubitnici u ratu devedesetih kada se na njih obrušila tolika mržnja, a taj se narod, kako je rekao, nalazio između čekića i nakovnja. Sjećajući se perioda zajedničkog života Hrvata i Srba nakon Drugog svjetskog rata, Pjevač je pitao da li hrvatska država neće ili ne može da spriječi tu mržnju koja postoji i 19 godina nakon rata.

– Poslije svih ratova to se moglo spriječiti. Moglo se i nakon posljednjeg, mogli su se identifikovati zločinci koji su napravili zlo, jer zlo nije napravio cijeli narod, rekao je Pjevač i podsjetio na cifru da je u Oluji ubijeno preko 1 200 srpskih civila, više od polovine starijih od 60 godina, i da je za te zločine donijeta samo jedna pravosnažna presuda.

– U Hrvatskoj postoji još 238 poznatih grobnih mjesta Srba koje hrvatska država još nije iskopala, od toga 215 iz perioda Oluje. Sutra se govori najvjerojatnije o svijetloj strani Oluje, a ova tamna se neće ni spominjati. Još uvijek nema snage pogledati u oči ružnim činjenicama, a jedna od njih su opustjeli krajevi Korduna, Banije, Like i Kninske krajine, naveo je Pjevač i izrazio vjeru da će doživjeti dan kada će se većinska Hrvatska suosjećati sa srpskim žrtvama i osuditi zločince koji su počinili stravična nedjela, kao što se, kako je rekao, srpska strana suosjeća sa hrvatskim žrtvama i osuđuje srpske zločince koji su počinili zločine nad Hrvatima u proteklom ratu.

Vladine institucije moraju uključiti sjećanje na ubijene Srbe

Na nedopustivo i neopravdano spore procese ekshumacija na poznatim lokacijama i identifikacije žrtava, kao i na neučinikovito procesuiranje zločina upozorila je voditeljica Documente Vesna Teršelič i pozvala nadležne institucije da ubrzaju potragu za nestalima kako bi neizvjesnost i muke njihovih obitelji konačno prestale nakon dvadeset i više godina. Teršelič je navela da je za izgradnju povjerenja, koji je u prošloj, i u ovoj godini zaustavljen, potrebno iznaći mjesto i način da se u hrvatskom društvu pamte svi ubijeni civili, zarobljeni i ubijeni branitelji i vojnici.

– Vrlo je važno da Vladine institucije, ali i cijelo društvo pronađu načina da u obilježavanju Dana domovinske zahvalnosti uključi i sjećanje na ubijene. Po podacima HHO bilo je 677 stradalih civila. Nažalost, još uvijek traju istraživanja i mi točnu brojku ubijenih ne znamo, podsjetila je Teršelič, a predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac pri polaganju ruža na N.N. grobnice obećao je da će dolaziti i sljedećih godina.

– Došli smo danas, dolazit ćemo i sljedeće godine, i svake sljedeće, mi ili neki drugi nakon nas. I sjećat ćemo se svih ljudi koji su od 1991. do 1995. ubijeni, nerijetko u obijesti, a gotovo uvijek u mržnji, i naše društvo treba da se oslobodi tih dviju stvari. Zato smo ovdje jer vjerujemo da na taj način možemo biti bolji ljudi i poštivati žrtvu ljudi koji su ovdje još uvijek sahranjeni pod N.N. krstovima poručio Pupovac na dvorskom groblju gdje će već tradicionalno biti polagani vijenci u organizaciji općine Dvor i Vijeća srpske nacionalne manjine 8. avgusta, na dan kada su se na tom dijelu UN-ovog sektora Sjever dogodila najveća stradanja u izbjegličkoj koloni.

Tekst: Paulina Arbutina; Foto: Eugen Jakovčić; Izvor: SNV