Razgovor s Mirelom Stanić Popović, predstojnicom Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje.

Na osnovu izmjena i dopuna Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave, te Zakona o području posebne državne skrbi, Ministarstvo regionalnog razvoja doživjelo je neke strukturne promjene. Iz njegovog sastava izdvojen je resor obnove i stambenog zbrinjavanje te formiran poseban Državni ured za obnovu i stambeni zbrinjavanje. Za predstojnicu krajem maja ove godine imenovana je Mirela Stanić Popović, dotadašnja pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove Grada Knina. S gospođom Stanić Popović razgovarali smo o problemima stambenog zbrinjavanja i obnove povratničkih područja. 

Može li se prognanicima, izbjeglicama i povratnicima više pomoći na njihovom putu stambenog zbrinjavanja kroz izdvojeni ured nego kroz ministarstvo?

Moj rad usmjeren je na rješavanje preostalih predmeta te na razvijanje modela za provedbu budućih programa stambenog zbrinjavanja. Iskustva iz ova prva tri mjeseca govore da su se najmanje zahtjevnim pokazali poslovi koji se odnose na ustrojavanje novog državnog ureda. Ono što je mnogo zahtjevnije odnosi se na preuzimanje poslova rješavanja predmeta u prvom stupnju, koji su prešli u nadležnost ureda državne uprave u županijama. S obzirom da se radi o potrebi prijenosa gotovo 30.000 predmeta, koji pri tom trebaju biti uređeni a sam postupak primopredaje propisno evidentiran, ovaj dio aktivnosti je izuzetno vremenski zahtjevan. Do sada je pripremljeno oko 5.000 predmeta koji su već u postupku primopredaje, a među njima su kao prioritetni za rješavanje, poslani svi neriješeni predmeti koji se odnose na priznavanje statusa povratnika, zatim dio predmeta koji se nalaze na listi prioriteta za 2013. s naglaskom na one za koje u ovom trenutku postoje osigurane stambene jedinice koje bi do kraja godine trebale biti dodijeljene (cca. 260 stambenih jedinica) te dio zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskih prava. Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje obavljat će upravne i druge poslove koji se odnose na planiranje, pripremu, organizaciju i nadzor stambenog zbrinjavanja za izbjeglice, prognanike i povratnike, naseljavanje i ostanak stanovništva na ratom stradalim i drugim demografski ugroženim područjima te provoditi programe pomoći izbjeglicama za povratak u zemlje regije.

Regionalni stambeni program

Posljednji natječaj za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava izvan PPDS-a završen je 30. augusta. Koliko ste zadovoljni rezultatima javnog poziva?

Novi rok za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje izvan područja posebne državne skrbi otvoren je u sklopu provedbe Regionalnog stambenog programa, zajedničkog regionalnog programa o trajnim rješenjima za izbjeglice i interno raseljene osobe kojim upravlja Razvojna banka Vijeća Europe. Zadovoljna sam dosadašnjim provedenim aktivnostima vezanim za javni poziv. Po prvi put je u suradnji s UNHCR-om provedena intenzivna informativna kampanja što je rezultiralo i većim brojem zaprimljenih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje u usporedbi s prethodno otvaranim rokovima. Vrlo značajna činjenica je što se  radi o regionalnom programu, u koji su aktivno uključene četiri zemlje regije (Hrvatska, Srbija, BiH i Crna Gora) u svim stadijima njegove provedbe, što je vrlo važno zbog jednakog pristupa preostalim neriješenim korisnicima te jasne poruke da se stambeno zbrinjavanje može ostvariti samo u jednoj od država regije. Informativna kampanja provodila  se lokalno i regionalno, prikazivan je film o regionalnom stambenom programu, emitirani su TV i radio spotovi, organiziran je niz predstavljanja i gostovanja u emisijama, brojne objave u dnevnim, lokalnim i regionalnim listovima, web portalima, bilo je mnoštvo izjava za medije, što je rezultiralo velikim odazivom u cijeloj regiji, a kod nas s gotovo 1.500 zahtjeva.

Prema podacima OESS-a ukupan broj bivših nositelja stanarskog prava kreće se oko 32.000. Koliko je bivših nositelja stanarskog prava do sada podnijelo zahtjeve za stambeno zbrinjavanje?

Podaci iz službene evidencije Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje govore da je do danas podnijeto ukupno 16.961 zahtjeva (6.497 izvan a 10.464 na PPDS-u). Riješeno je u administrativnom smislu njih 13.205, i to 9.407 zahtjeva pozitivno, 3.798 negativno, a 3.756 predmeta još je uvijek u postupku rješavanja i na njima će raditi nadležni uredi državne uprave. Za 8.211 pozitivno riješenih zahtjeva osigurane su stambene jedinice, a  u ovom trenutku potrebno je osigurati još 1.196 stambenih jedinica. Konačan broj bit će poznat kada svi zahtjevi budu riješeni. Odluka o povratku u prvom redu je individualna i trebala bi biti stvar slobodnog odabira svakog tko je izbjegao i napustio svoj dom. Naravno da na donošenje te odluke utjecaja imaju brojni čimbenici i tu se možemo zapitati da li se moglo napraviti više u proteklim godinama od strane svih koji su bili uključeni u pružanje pomoći za trajan povratak stanovništva u prijeratne domove. Obnova i stambeno zbrinjavanje nužan su ali ne i najnužniji preduvjet za održiv povratak. Danas je jasno da je protok vremena od trenutka kad su ljudi izbjegli do danas okolnost koja nepovoljno utječe na ovaj trend. Život je učinio svoje. Naša je obaveza pomoći i omogućiti povratak onima koji to još uvijek žele.

Koji su razlozi da je gotovo 4.000 zahtjeva neriješeno?

Brojni. Najprije, dosadašnja zakonska regulativa, koja se odnosila na područja posebne državne skrbi, bila je takva da je mogućnost za stambeno zbrinjavanje pronalazila za mnoge, a među njima i za bivše nositelje stanarskog prava i kao rezultat toga imamo veliki broj zaprimljenih i neriješenih zahtjeva. Zahtjevi podnositelja izvan područja posebne državne skrbi rješavali su se na temelju vladine uredbe. Novim zakonom usvojene su izmjene u smislu da će se predmeti bivših nositelja te prognanika, povratnika i izbjeglica rješavati po službenoj dužnosti. Nadalje, uvođenjem upravnog postupka u rješavanje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje i podjelom predmeta po županijskim uredima državne uprave postupak donošenja rješenja postat će kvalitetniji i brži. Nezadovoljni korisnici  imat će mogućnost žalbe. Konačno osiguranje stambenih jedinica ovisit će o iznosu sredstava koja se u proračunu izdvoje za tu svrhu kroz sljedeće godine.

Kompenzacija prava

Nisu li kriteriji za ostvarivanje stambenog zbrinjavanja diskriminirajući?

Stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava, po važećim propisima, ne znači povratak stečenog odnosno izgubljenog stanarskog prava, niti povrat stanova u kojima su ljudi živjeli prije nego što su izbjegli. Stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava je zapravo osiguranje stambenih jedinica onima koji se žele vratiti u Hrvatsku i nemaju osiguran drugi vid smještaja kako ovdje, tako i u zemljama regije, odnosno tamo gdje trenutno borave. Samim tim broj onih koji mogu ostvariti takvo pravo u usporedbi s brojem onih koju su ga imali je znatno reduciran. Ono što je nepovoljnije za bivše nositelje stanarskog prava koji su zbog ratnih zbivanja napustili stanove od onih koji to nisu, jesu uvjeti za otkup stanova. Smatram da se ta prava trebaju izjednačiti.

Kako onda ispraviti tu nepravdu?

Prijedlog nove uredbe koja će regulirati ovo područje u postupku je izrade. Za one bivše nositelje stanarskog prava koji ne zadovoljavaju kriterije po postojećem modelu stambenog zbrinjavanja trebalo bi napraviti studiju koja će pokazati u kojem smjeru treba ići dalje; da li bi eventualna supstitucija ili kompenzacija prava bilo adekvatno rješenje.

Kod mnogih zainteresiranih postoje rezerve zbog toga što moraju potpisati i izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da će se vratiti u Hrvatsku. Što je s obzirom na uvjete života i objektivne okolnosti teško za obećati, a kamoli potpisati.

Ponavljam, to je program namijenjen onim korisnicima koji se žele vratiti i nastaviti živjeti u Republici Hrvatskoj. Izjava je u postojećem postupku nužna. Svako pozitivno rješenje za stambeno zbrinjavanje implicira i kupnju stana, što bi u slučaju da se korisnik ne vrati bio nepotreban trošak, koji bi u konačnici vodio smanjenju raspoloživih sredstava za one koji se žele vratiti. Naravno da je teško nakon 20 godina izbjeglištva odlučiti i potpisati ovakvu izjavu, a ne možemo zanemariti ni problem nedostupnosti drugih uvjeta nužnih za održiv i trajan povratak.

Kada će se konačno u praksi moći otkupiti ti stanovi?

Stanovi se već sad mogu otkupljivati, no izvan PPDS-a uvjeti nisu jednaki onima koji su važili za ostale zaštićene najmoprimce. Vjerujem da će se novom uredbom smanjiti ta razlika. Na PPDS-u otkup ide, ali naši kapaciteti nisu dovoljni da se ovi postupci provedu željenom brzinom, a uz to postoji i problem neuknjiženih i neetažiranih stanova što proceduru još više usložnjava i usporava.

Hrvatska je i jedina država od bivših republika SFRJ koja nije vratila oduzeta stanarska prava.

Odluka je takva kakva je i ne vidim smisao nakon proteka više od 20 godina posebno je komentirati. Nastala je iz koncepta razmišljanja u tom periodu i provodila se u kohabitaciji s nekim drugim odlukama. Zbog svega toga ne vidim model vraćanja stanarskog prava izvedivim, jer ono nije priznato kao vlasničko pravo. Velikom broju bivših nositelja takav model više niti ne odgovara. Trebalo bi studiozno obraditi potencijalne modele nadoknade izgubljenih prava i u skladu s tim donijeti adekvatne odluke.

Povratnici su nezadovoljni i zatvaranjem ispostava i ureda za obnovu i statusna pitanja na terenu, zahtjevi se nagomilavaju, ljudi lutaju od vrata do vrata.

Smatram da je prijenos ovlasti rješavanja predmeta u prvom stupnju na urede državne uprave u županijama kvalitativan i kvantitativan pomak. U prvom redu iz razloga što s dosadašnjih

6 regionalnih ureda, rješavanje predmeta prelazi na gotovo 20 županijskih ureda i nadležno tijelo Grada Zagreba, što bi trebalo voditi bržem rješavanju zahtjeva. Nadalje, rješenja će se donositi u upravnom postupku i na ista će korisnici imati pravo žalbe. Drugostupanjska rješenja donosit će se u Državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje što je korak dalje u osiguranju transparentnosti i nepristranosti. Da bi se izbjegla zabuna, svih šest regionalnih ureda sa svojim ispostavama i dalje će ostati otvoreni, no oni se neće baviti donošenjem rješenja već će naglasak biti na upravljanju državnom imovinom, pomoći pri povratku, provjeri useljivosti stambenih jedinica, kontroli njihovog korištenja i sl.

Ubrzanje otkupa

Od donatorske konferencije u Sarajevu prošla je već godina i pol. Koliko je obitelji zbrinuto na osnovu Regionalnog programa za stambeno zbrinjavanje?

Nažalost, niti jedna obitelj još uvijek nije zbrinuta niti u jednoj od zemalja u regiji, jer je preduvjet provedbe programa niz administrativnih koraka koje je potrebno uraditi. Sve su zemlje napravile tražene studije izvodljivosti, pripremile projektne prijedloge i čeka se potpisivanje Okvirnog sporazuma te Sporazuma o projektima s Razvojnom bankom Vijeća Europe kako bi se moglo krenuti u samu realizaciju. Što se tiče naše komponente programa u kojem su kao korisnici definirani bivši nositelji stanarskog prava, izbjeglice, povratnici i prognanici u organiziranom smještaju, za zgradu u Korenici u toku je izrada glavnog projekta; za dvije zgrade u Kninu u toku je postupak odabira projektanta, a za dom za stare i nemoćne u Glini čeka se odluka o eventualnom preprojektiranju. Vjerujem da ćemo za sva tri projekta imati potrebnu dokumentaciju do proljeća, kada bi radovi mogli započeti, pod uvjetom da ih skupština donatora odobri. Za sada imamo odobrenje samo za  zgradu u Korenici.

Čini se da je program stambenog zbrinjavanja uspješniji na području od posebne državne skrbi. Međutim, i tu se javljaju mnoge spekulacije o dvostrukim mjerilima i kriterijima koji se primjenjuju kada su u pitanju srpski povratnici i doseljeno ili domicilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti.

Podaci o stambenom zbrinjavanju na području posebne državne skrbi govore da je od ukupno cca. 70.000 svih zahtjeva, njih cca. 10.500 podneseno od strane bivših nositelja stanarskog prava, a riješeno ih je u administrativnom smislu cca. 9.400. Među ostalim podnositeljima zahtjeva za stambeno zbrinjavanje po svim modelima, također, ima povratnika, međutim ne postoji statistika o kojem se broju zaista radi. Zakon o područjima posebne državne skrbi, uz zajedničke uvjete koje svi korisnici trebaju ispunjavati, propisao je kategorije koje imaju pravo na najam i otkup, a koje kategorije na darovanje. Za povratnike nije predviđeno darovanje već najam i otkup.

Službeni podaci o nacionalnoj pripadnosti korisnika stambenog zbrinjavanja ne postoje u evidenciji Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Bivši nositelji stanarskog prava su kategorija koja se može gotovo stopostotno smatrati manjinskom, o svemu ostalom se može samo posrednim metodama zaključivati.

Zašto nema podataka o nacionalnosti? Kada bi ih bilo, onda se s njima ne bi moglo manipulirati.

Podaci o nacionalnoj pripadnosti trebali bi biti evidentirani, jer primjerice svi europski dokumenti o socijalnom uključivanju traže broj korisnika prema nacionalnoj pripadnosti i o tome ćemo voditi računa prilikom uspostavljanja nove baze podataka.

U posljednje dvije godine rijetke su obitelji stambeno zbrinuto.

Zbog izmjena zakonske regulative koja se odnosi na ovo područje a o čemu smo već govorili, aktivnosti na provedbi programa stambenog zbrinjavanja bile su smanjene. U 2012. i 2013. godini stambeno je zbrinuto 358 bivših nositelja stanarskog prava, isporučeno je 619 paketa građevinskog materijala, programom organizirane obnove kuća IV-VI stupnja oštećenja obuhvaćene su 442 obiteljske kuće, obnovljene su 222 kuće po Zakonu o obnovi, sklopljeno je 845 ugovora o najmu, 395 ugovora o kupoprodaji itd.

Do sada su samo dva stana otkupljena.

To su podaci o otkupu stanova bivših nositelja stanarskih prava izvan PPDS-a. Otkup je stao jer su se u važećoj odluci pokazala dva elementa kao sporna: jedan je starost zgrade na osnovu koje se obračunava popust te način utvrđivanja broja godina provedenih u izbjeglištvu. Pripremljen je prijedlog nove odluke i Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje čeka odluku resornog tijela koje je treba poslati Vladi na usvajanje. Na PPDS-u je situacija povoljnija, uvjeti su definirani i prihvatljivi za korisnike, no tu su prisutni problemi vezani za etažiranje i uknjižbu stanova i nedostatne ljudske resurse Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, što postupak čini izuzetno dugim. U svakom slučaju, ubrzanje otkupa je nešto što nas čeka u budućem radu.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email