U Galeriji Prirodnjačkog muzeja na Malom Kalemegdanu u Beogradu gostuje Muzej krapinskih neandertalaca. Izložba naziva Dragutin Gorjanović – Kramberger i krapinski pračovek posvećena je poznatom hrvatskom geologu koji je sistematski istražio nalazište krapinskog pračoveka – neandertalca u Krapini. Krapinsko nalazište je prvi paleontološki spomenik prirode u Hrvatskoj i jedno od najbogatijih paleolitskih nalazišta neandertalskog čoveka u Evropi i svetu.
Autorka izložbe Vlasta Krklec, direktorka Muzeja Hrvatskog Zagorja, Muzeja krapinskih neandertalaca je naglasila da će ova izložba dati puno odgovora na mnoga pitanja i da će publika moći da vidi kako je neandertalac izgledao, čime se bavio, šta je jeo, šta je lovio, od kojih bolesti je bolovao…
– Ovom izložbom predstavljamo najbogatije nalazište svetskog glasa, koje je važno jer je Dragutin Gorjanović – Kramberger pronašao 900 ljudskih fosilnih kostiju, 1.200 artefakata koji govore o kulturi pračoveka i preko 5.000 fosilnih kostiju životinja od pećinskog vuka, medveda, nosoroga, džinovskog jelena, losa – objasnila je autorka izložbe i dodala – To je čovek, u pravom smislu te reči, koji je živeo u starom kamenom dobu, bio visine oko 160 – 165 centimentara, robusnije građe, bio je lovac, živeo je nomadskim načinom života, lovio je brojne životinje, hranio se mesom i biljkama koje je pronalazio u okruženju, poznavao je vatru i neki vid komunikacije.
Na izložbi koja će biti otvorena do 15. decembra, predstavljene su rekonstrukcije nalazišta krapinskog pračoveka, brojni fosilni nalazi kostiju životinja iz pleistocena, ostaci ljudskih kostiju iz paleolita kao i kameno oruđe tog doba, rekonstrukcije geoloških profila Krapine, dokumenti, geološke karte, monografije i fotografije Dragutina Gorjanovića – Krambergera. Deo prostora Galerije pretvoren je u improvizovanu polu-pećinu u kojoj se nalaze figure krapinskih neandertalaca u prirodnoj veličini.
Krapinski pračovek, neandertalac (Homo sapiens neanderthalensis) otkriven je 1899. godine u sastavu geoloških i paleontoloških istraživanja na Hušnjakovom brdu u Krapini. Istraživanja su trajala šest godina pod nadzorom profesora Dragutina Gorjanovića – Krambergera, koji je značajno doprineo nauci novim saznanjima o fosilnom čoveku. Pećina u Krapini ubrzo se svrstala u naučne lokalitete sveta kao bogato fosilno nalazište na kojem je prikupljena najbrojnija i najbogatija zbirka neandertalskog čoveka. [stextbox id=”custom” float=”true” align=”right” width=”300″]Neandertalac je naziv za poseban tip praistorijskog čoveka koji je naseljavao Evropu i Aziju, a naziv je dobio po dolini reke Neander u Nemačkoj, gde su prvi put pronađeni njegovi ostaci. Neandertalci su bili viši i snažniji od današnjih ljudi (visine 160-165 cm) sa većim mozgom, snažnim vilicama i zubima, oštrom bradom izbačenom napred, iskošenim čelom i izbačenim arkadama. Nisu bili inteligentniji od današnjih ljudi. Bili su izuzetni lovci, koristili su brojno oruđe i oružje: kremeno koplje i sekiru. Uglavnom su živeli u pećinama. Živeli su u periodu od pre 120.000 do pre 35.000 godina.[/stextbox]
U peščanim naslagama pećine visine oko osam metara nađeno je oko 900 ostataka ljudskih fosilnih kostiju koje pripadaju ostacima više desetina individua različitog pola i životne starosti od dve do 40 godina, što predstavlja najbrojniju i najbogatiju zbirku neandertalskog čoveka na jednom lokalitetu. Pored ljudskih, na ovom lokalitetu nađeni su i ostaci skeleta pećinskog medveda, vuka, losa, velikog jelena, divljeg govečeta i drugih životinja tog doba.
Više od hiljadu komada kamenog oruđa iz starijeg kamenog doba – paleolita svedoči o materijalnoj kulturi krapinskog pračoveka. Smatra se da je starost ovog paleontološkog lokaliteta veća od 125.000 godina. O tumačenju krapinskog nalazišta postoje različite teorije koje su i danas predmet brojnih rasprava. Nakon više od stogodišnjeg postojanja ono je posebno atraktivno upravo zbog svoje paleontološke važnosti i velikog broja fosilnih uzoraka.
[stextbox id=”custom” caption=”Dragutin Gorjanović-Kramberger”]
Geolog, paleontolog i paleoantropolog, rodio se 1856. godine u Zagrebu, iste godine kada je otkriven prvi neandertalski čovek u Nemačkoj. Školovao se u Zagrebu, Cirihu i Minhenu, gde je i studirao paleontologiju. Doktorirao je 1879. godine na Sveučilištu u Tubingenu disertacijom o fosilnim ribama Karpata i taj rad je iste godine objavljen u poznatom časopisu Palaeontographica. Godine 1891. imenovan je za direktora Geološko-paleontološkog odseka Narodnog muzeja u Zagrebu. Do otkrića u Krapini bavio se istraživanjima u raznim područjima geologije, paleontologije i mineralogije.
Kramberger je došao u Krapinu 1899. godine zbog paleontoloških proučavanja. Prvi nalaz koji je pronašao bio je ljudski zub koji ga je definitivno uverio da se radi o staništu nekadašnjeg čoveka. On je uspostavio je sistematičan metod istraživanja nalazišta, precizno je vodio dnevnik o iskopavanjima, stratigrafskom položaju nalaza, izradio je geološke profile Krapine i uradio prvu inventarizaciju krapinske zbirke. Identifikovao je brojne nalaze ostataka ljudskih kostiju i objavljivao ih u naučnim radovima od svetskog značaja, među kojima je i monografija o krapinskom pračoveku Der Diluviale Mensch von Krapina in Kroatien, objavljena 1906. u Visbadenu, nakon čega je dobio i zlatnu lentu od cara Franje Josifa I i titulu dvorskog savetnika.
Prvi je u svetu upotrebio rendgenski aparat za analizu fosilnih kostiju čoveka. Kao posvećeni i svestrani geolog i paleontolog, koji je uvek bio ispred svog vremena, Kramberger je dao značajan naučni doprinos hrvatskoj i svetskoj geologiji.
[/stextbox]