Igor (16), Nikola (15), Lidija (13) i Matej (12) Bogunović u novu školsku godinu vrlo izvjesno će krenuti iz svoje nove kuće u Karinu Donjem pokraj Benkovca. Zahvaljujući humanitarnoj akciji Srpskog narodnog vijeća, u koju su bile uključene i brojne druge srpske organizacije i pojedinci, a u kojoj su početkom ove godine prikupljena sredstva za građevinski materijal, u domu Bogunovića već uveliko rade majstori, a trošna kućica koja je bila gotova da se uruši poprima novi oblik, dostojan života.

Otac Đuro je nakon povratka iz izbjeglištva 2006. godine napravio onoliko koliko je mogao – ozidao blokovima i salio ploču na kući, osigurao tri prostorije za život, ali kako bez stalnog posla i s minimalnim primanjima nije imao sredstava za građevinski materijal, ostalo je sve tako, a dodatni problem bila im je i vlaga po zidovima.

Skromni i vrijedni mališani, koji su i do sada vodili brigu o domaćinstvu, životinjama i kućnim poslovima, i sada su se uključili i pomažu u radovima na svojoj novoj kući.

– Pripremali su, čistili, od prvog dana. Kad vidite kako imaju volje, nije vam ništa teško – kaže izvođač radova Siniša Pedić iz Borova, vlasnik obrta za građevinarstvo Drast-gradnja koji je pokazao humanost na djelu i nesebično i bez pogovora se prihvatio posla, bez ikakve financijske nadoknade. Iako je prvobitni plan bio postavljanje krova, ispostavilo se da ih je dočekao dosta zahtjevniji posao.

– Krov nije dovoljan. Plan je bio postaviti krov na ploču koju su imali, ali nema tu na što nasloniti zidove, nismo smeli dizati krov na kući koja je tu bila, morali smo rušiti. Sve je bilo napuklo, morali smo razbijati, bilo je opasno i rizično. Čini se da je gradnja kuće jednostavna, ali ispadne to dosta komplicirano što se tiče posla. Kuća je bila dosta nestabilna, sve je to sirotinjski građeno, krpano. Sobe su sve bile pune vlage, skidali smo plijesan, nismo mogli napraviti potkrovlje bez stepenica, a onda stepenice ne možemo da ne pokrijemo, ne mogu ostati otvorene, zbog kiše, bure. Pravi, miksaj, kombiniraj – objašnjava Pedić koji će Bogunovićima, pored svojih neimarskih vještina, darovati i drvenu stolariju za kuću.

Majstori su postavili nove grede, stupove, proširili i ojačali strukturu. Trenutno su u fazi dizanja građe, s čim će završiti do kraja tjedna. Novi dom Bogunovića imat će četiri sobe, kupaonu, veći hodnik i vanjske stepenice, a u prizemlju će se nalaziti jedan veliki dnevni boravak, kuhinja i spavaća sobu. Biće to pristojna kuća za život.

Radovima je zadovoljan i Boris Milošević, novoizabrani predsjednik Srpskog narodnog vijeća, koji je Bogunoviće obišao prošle nedjelje.

– Radovi idu dobro, izvođač radova zapravo daruje svoje radove. To vrlo savjesno radi i napravio je i više nego što je planirano. Radovi već pokazuju konture, on ima plan gdje će biti soba, dječja soba, kuhinja, dnevni boravak, pa će do početka školske godine radovi sigurno biti gotovi. A onda treba razmišljati kako to opremiti, popuniti – kaže Milošević i ističe da su pored SNV-a kao nositelja projekta od samog početka u akciju pomaganja Bogunovićima bili uključeni i angažirani i brojni pojedinci.

– Treba spomenuti Katarinu Vrcelj, gradsku vijećnicu u Benkovcu, koja je od početka upozoravala na njihov slučaj, a tu je neizostavna i Slavica Beljak, zagrebačka gradska vijećnica i Privrednikova aktivistica – govori Milošević.

Dobri duh ne samo Privrednika već čitave zajednice, Slavica Beljak od početka neumorno i predano radi na tome da porodica Bogunović dobije uslove za pristojan život, pa kako je bila angažirana u svim fazama ove humanitarne akcije, tako i sada izgradnja i planovi za uređenje teku pod njenim budnim okom i uz nesebičnu pomoć.

Kad radovi budu gotovi, kažu, ostat će još nešto novca koji će se uložiti u opremanje kuće, no čini  se ne i dovoljno za sve što je neophodno.

– Krov ne znači ništa ako ne pomognemo do kraja. Krov ništa ne znači jer oni doslovce nemaju gdje biti, nemaju gdje spavati. Ja kad sam vidio gdje oni spavaju… I ja imam troje djece, znam kako je, a kad zamislim da oni tu moraju biti… Mislim da njima treba pomoći jer su oni budućnost ovog sela. A kad vidim da još neko sa strane ima volju, imam i ja volje, Slavica nam je tu stalno, pomaže i nama i njima – govori Siniša koji već ima bogato iskustvo na poslovima obnove u šibensko-kninskoj županiji.

– Neću dozvoliti da nešto ne napravim kako treba. Mogao sam im dati 100 eura, ali znam da ni taj, a ni veći iznos ne bi ništa napravio i izašao sam u susret da pomognem ovako kako mogu. Volio bih da sve napravimo do kraja. Nećemo stati na ovome, gledat ćemo da sve sredimo, a ima tu dosta zahtjevnih poslova koje još treba odraditi – kaže.

Struja, voda, glazura, stolarija, namještaj,… Još mnogo posla do nove kuće. Pedić će procijeniti što točno još nedostaje, napravit će specifikaciju preostalih troškova, a onda se uzdaju u dobre ljude da pomognu da Bogunovići u školske klupe odu iz svojih novih soba. Nadaju se, kažu, i da će gradonačelnik Zagreba Milan Bandić ispuniti obećanje dato na Srpskoj večeri početkom godine, te da će pomoći koliko bude potrebno da se kuća završi, da Bogunovići dobiju svoj novi dom.

– Koliko je samo kuća napravljeno, a nitko ne živi u njima, ja sam ih samo napravio na stotine, ali nažalost je to tako – govori ovaj plemeniti neimar.

Opustošeni krajevi kroz koje se mora proći da bi se iz Zagreba stiglo do Karina, pravi su kontrast graji i životu koji zatičemo u domaćinstvu Bogunovića. Prazne, napuštene kuće, obrasle okućnice, zaparložena imanja, a jedina želja ovih mališana je pristojna kuća u kojoj će živjeti. Vrijedni, pametni, uvijek nasmijani i vedri, najmanje toliko zaslužuju – kuću u kojoj će normalno živjeti, raditi domaće zadatke, pomagati ocu, moći se okupati, pripremiti hranu, topli dom.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email