Bliže se novi predsjednički izbori, pa sve nešto razmišljam zašto se i ja ne bih kandidirao. Imam kvalifikacije, proputovao sam veliki dio svijeta, gluposti ne izvaljujem, radije šutim ako nešto ne znam, nego da mi se svijet smije. Bio sam u Washingtonu D.C., ali se nisam slikao ispred Bijele kuće, jer u tom gradu ima puno ljepših stvari i građevina koje u povijesti USA mnogo više znače.

Ideju mi je dala naša trenutna predsjednica koja je s cijelom familijom otputovala na godišnji odmor koji mi svi plaćamo. Okupila je cijelu familiju, sjela u državni avion čiji let košta 28 hiljada na sat i odletjela na drugu polutku do koje je let trajao najmanje 18 sati. Vjerojatno je tamo otišla da se malo rashladi, jer su ovdje nesnosne vrućine, što od sunca, a što od požara koje netko pali, a vjetar raspituje. Naravno da predsjednica nije tamo išla ljetovati. Pričala je s iseljenicima, a bilo bi jako interesantno čuti što im je ispričala, jer iako je rođena i otškolovana u Jugoslaviji, ili ima amneziju, ili je stvarno maliciozna, jer već drugi puta izjavljuje da je Jugoslavija bila država iza „željezne zavjese“. Prvi puta je to izjavila pred Trumpom u Varšavi, a mislim da Trump bez obzira kako se ponaša zna o Jugoslaviji više od naše predsjednice. Ako ništa drugo, ima savjetnike koji ga dobro obavještavaju. Kada je to prvi puta izjavila, mislilo se da je možda pogriješila, jbilo je to u Poljskoj koja je stvarno bila iza „željezne zavjese“. Drugi puta to je izjavila na godišnjem odmoru, pardon, službenoj posjeti Australiji gdje je dogovorila velike poslove u maslinarstvu i vinogradarstvu, te drugim granama privrede. Mogli bismo uvesti i kojeg klokana da obogatimo naše zoološke vrtove.

Na Novom Zelandu, jakoj svjetskoj ekonomskoj sili, prvo je otrala nos s Maurima, starosjediocima Novog Zelanda, a onda obišla maslinike i vinograde naših iseljenika i posjetila mjesta na kojima su snimani Gospodari prstenova i Hobit. To je bila službena posjeta tim mjestima da bi dobila ideju kako naše destinacije na kojima su snimani strani filmovi pretvori u turističku atrakciju. To je vrlo važno i, sve u svemu, nije koštalo mnogo. Samo nekoliko miliona kuna. Sitnica putovanje nije bilo niti milion eura, a šta je to prema šteti koje su izazvali manijaci koji pale državu. Našu predsjednicu to je toliko pogodilo da je izrazila saučešće Španjolskoj zbog žrtava u Barceloni, a na naša požarišta nije se niti osvrnula, jer ionako će još gorjeti.

Stvarno je lijepo biti predsjednik RH, primaš onoga koga hoćeš, izrekneš par fraza, ponekad, zapravo češće glupost. Vrhovni si zapovjednik oružanih snaga, mora se paziti na zdravlje, jesti probranu i zdravu hranu, a kako se mora paziti i na izgled onda je riba najpogodnija. Naravno, ne girice ili srdelice, kada se u moru krije veliki broj zdravijih, da ne kažem skupih riba. Nakon laganog ručka i mozak bolje radi, pa primi još nekoliko nekada i nezadovoljnih delegacija, koje otprati riječima: “Bit će bolje!“, kao da prije njihovog dolaska prije 25 godina nije bilo puno bolje.

Kada se predsjednik/ca spusti među stoku sitnog zuba slika se, smije, obećava švicarski standard, a srozava nas iza bugarskog. Na predsjedniku nije mala krivnja što Hrvatska svakim danom u svakom pogledu sve više propada. Prvi „neumrli“ predsjednik je rasćerdao industriju, jer zašto bi naši ljudi radili kada sve ono što smo proizvodili možemo kupovati na istočnom tržištu jeftinije. Jedino, a to je vjerojatno smetnuo s uma, jer nije posjetio setove gdje su se snimali filmovi na Novom Zelandu koji bi ga prosvijetlili, čime će narod kupovati, ako ne radi i ne zarađuje novac. Ipak, i za to postoji izlaz. Hrvatska je postala najveća samoposluga za sirotinju. Kante za otpatke nalaze se ispred svake zgrade, pored nekih i nekoliko, i onaj tko je gladan uvijek u njima može pronaći nešto za jelo. Osim toga na nekoliko mjesta u Zagrebu i ostalim gradovima otvorene su i tzv. pučke kuhinje u kojima sirotinja može dobiti i topli obrok.

I sada se bunite ako nam predsjednica pod državničkim putem „proda“ godišnji odmor koji, naravno, mi plaćamo. A sirotinja ima na raspolaganju da bira između kanti za otpatke i pučkih kuhinja, pa zar onda nismo humano društvo.

 

 

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije P-portal portala.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email