Hose Muhika: Bogati siromah

Piše: P-portal.net

Doskorašnji urugvajski predsednik Hose Muhika juče je zajedno sa Emirom Kusturicom i Miloradom Dodikom otvorio prvi sajam knjiga u Andrićgradu “Reče lete, knjige ostaju”. On se prethodnih dana sastao i …

Doskorašnji urugvajski predsednik Hose Muhika juče je zajedno sa Emirom Kusturicom i Miloradom Dodikom otvorio prvi sajam knjiga u Andrićgradu “Reče lete, knjige ostaju”.

On se prethodnih dana sastao i sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem, s kojim je, između ostalog, razgovarao o jačanju odnosa Srbije i Latinske Amerike. Junak Kusturičinog filma “Poslednji heroj”, koji govori o “najsiromašnijem predsedniku na svetu”, izjavio je u Mećavniku da ga “Srbija podseća na Baskiju”.

Muhika je bio urugvajski predsednik od 2009. do 2015, a kada je odlazio s funkcije imao je podršku 65 odsto biračkog tela. Taj podatak ne treba da čudi pošto se tokom predsedničkog mandata osim pogodnim socijalnim zakonima istakao kao izuzetno skroman i jednostavan lider, koji prezire luksuz i formalnost.

Zbog skromnog života i činjenice da je kao predsednik 90 odsto svoje mesečne plate, što je oko 12.000 dolara, davao u humanitarne svrhe, proglašen je za najsiromašnijeg predsednika na svetu. Pre stupanja na čelo zemlje bio je senator i ministar poljoprivrede.

U mladosti je bio levičarski gerilac, nadahnut kubanskom revolucijom, koji je zbog svojih ideala 1970-ih i 1980-ih proveo ukupno petnaest godina u zatvoru u užasnim uslovima, često i u tamnici. Oslobođen je tek 1985. kada je ponovo uspostavljena demokratija. Kaže da su mu godine u zatvoru prilično odredile pogled na život, te da sebe ne smatra siromašnim, pošto je to, prema njegovom mišljenju, “pitanje slobode, jer su siromašni oni koji samo rade da bi mogli da sačuvaju skup stil života i stalno hoće više”. Štaviše, jednom prilikom je izjavio da sebe smatra mnogo bogatijim od onih koji ga smatraju siromašnim. Godinama vozi “folksvagen bubu” za koju mu je jedan bogati šeik ponudio milion dolara, ali je odbio da je proda.

Rođen je 1935. Umesto u Predsedničkoj palati živi u svom skromnom domu sa suprugom, koja je senatorka, u predgrađu Montevidea. Par nema dece. Dopisnik Bi-Bi-Sija, koji ga je posetio, kaže u svom tekstu da ga je zatekao raširen veš u dvorištu i predsednik na trošnoj stolici u bašti, koju sam obrađuje sa suprugom. Stražu su čuvala dva policajca i tronožni pas Manuela. Kaže da živi kao većina, a ne kao manjina urugvajskog naroda i da tako treba da žive i svi španski i italijanski lideri, odnosno životom običnog građana.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: