Furio Radin punih je 25 godina glas talijanske nacionalne manjine u Saboru i ujedno dugogodišnji predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava i nacionalne manjine. Razgovarali smo nakon konstituiranja nove vlasti u Hrvatskoj.

Što očekujete od nove Vlade?

Da ne dođe do regresije manjinskih prava i da se primjenjuju zakoni. Ja ne mislim da Hrvatska ima fantastično zakonodavstvo u pogledu rješavanja problema nacionalnih manjina. Ipak, zakoni su mnogo bolji nego praksa. Dakle počnimo primjenjivati postojeće zakone i za slučajeve gdje su oni nedostatni promijenimo zakonodavstvo. Manjinskim pitanjima, koliko je god moguće, treba pristupiti bez ideologiziranja.

U dijelu javnosti prevladava mišljenje da su manjine privilegirane, da je dobro biti manjinac jer to uključuje i etno-biznis…

Mantra o etno-biznisu uvedena je prije nekoliko godina i od tada je ponavljaju, i s ljevice i s desnice, svi oni koji prema manjinama osjećaju prezir, ali ga žele skriti. Manjine nisu ni bolje ni gore od većine, među njima ima privilegiranih i deprivilegiranih. Da je bolje biti pripadnik manjine, Hrvatska ne bi bila etnički čista zemlja, sa 93 posto Hrvata.

 

Crne snage

Koliko ste zadovoljni dosadašnjim financiranjem nacionalnih manjina?

Nacionalne manjine treba poštivati, respektirati njihova individualna i kolektivna prava. Ne treba izdvajati financijske aspekte od ostalih, jer oni su povezani. Svjesni smo da je Hrvatska zemlja s ekonomskim problemima i zadovoljni smo financijskim sredstvima, kao i ostali građani Hrvatske. Nacionalne manjine doživjele su rast financiranja između 2003. i 2011. godine, ali od tada financiranje stagnira.

Sve se češće čuje da je država naučila nacionalne manjine na siguran novac, a njega će s vremenom biti sve manje, pa bi se nacionalne manjine trebale okrenuti evropskim fondovima.

Evropski fondovi ne smiju biti alibi za obaveze rezidencijalnih država. Dakle domicilne države su odgovorne za ostvarivanje svih prava nacionalnih manjina, uključujući i materijalna. Stanovita odgovornost pripada i državama kulturnog porijekla nacionalnih manjina. Na primjer, Italija pomaže talijanskoj manjini u Hrvatskoj. Tek na kraju dolaze evropski fondovi. Moja manjina koristi ih već godinama, uglavnom za manje projekte.

Hoćete li podržati vlast u kojoj su stranke koje su otvoreno napadale ćirilicu i antifašističke vrijednosti, kao što je HSP Ante Starčević?

Antifašizam nije uvijek povezan s vrijednostima tolerancije i suživota, ali njegovo je negiranje uvijek povezano s destrukcijom i diskriminacijom. Vidjet ćemo kako će funkcionirati Vlada s takvim, srećom ipak ne odviše brojnim, virusima u sebi, vrijeme će pokazati. Mislim da će ih nastojati držati pod kontrolom. Nemojmo zaboraviti da je i ljevica bila spremna iskorištavati “crne snage” Branimira Glavaša. Takav je politički svijet u kojem živimo.

Kako je biti, kao predstavnik nacionalne manjine, u opoziciji?

Biti u opoziciji ima prednosti i nedostatke. Nedostaci su materijalne naravi, prednosti emotivne i etičke. Osobno, smatram da biti u opoziciji nije naročito loše za manjinskog političara, ali da zajednica koju predstavljaš u tom razdoblju može stagnirati u pravima i materijalno. Treba biti oprezan i zadržati dovoljnu autonomiju odlučivanja, ali i otvorenost prema vlastima, zbog populacije koju predstavljaš. Vjerujte mi, manjinska je politika, ona poštena i odgovorna, složenija od većinske.

Koliko se manjinska samouprava realizirala s obzirom na svoje zakonske mogućnosti?

Moja manjina nema puno iskustva u dijelu samouprave koji je zacrtan Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Mi nismo nikada odustali od našeg ustroja u kojem Talijanska unija ima centralnu ulogu, a vijeća marginalnu. Smatram da treba usavršiti sustav vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, i to posebnim zakonima. Prije svega izbornim zakonom, jer je reprezentativnost vijeća u ovom trenutku upitna zbog male izlaznosti birača nacionalnih manjina.

Bilo je prijedloga da se zastupnicima nacionalnih manjina treba oduzeti pravo glasa o proračunu ili povjerenju Vladi.

Ne postoje zastupnici prve i druge kategorije. Bez mogućnosti odlučivanja bili bismo zastupnici za otpad.

 

Držite se zajedno

U proteklom razdoblju međunacionalni odnosi u Hrvatskoj bili su opterećeni napadima na ćirilicu u Vukovaru. Ta tema aktualna je i danas.

Ćirilica u Vukovaru zakonsko je pravo koje mogu, eventualno, derogirati samo Srbi. Ne vidim mogućnost da se zakon ne primjenjuje i ne vidim pijetet koji se zasniva na diskriminaciji. Mi smo nekada, poslije Drugog svjetskog rata, u Istri imali situacije dosta slične današnjima u Vukovaru. S novim generacijama, tek početkom sedamdesetih godina, to se promijenilo, čemu je doprinijela činjenica da smo jako puno gradili civilno društvo. Pedesetih godina vladao je animozitet prema Talijanima, napetosti su bile jako prisutne, ali nitko nije dovodio u pitanje dvojezičnost, koja je odmah uvedena. Smatralo se da dvojezičnost poboljšava odnose, jer se išlo prema određenom smirivanju, a danas se smatra da bi dvojezičnost pokvarila odnose. Ne razumijem kako bi dvojezičnost kvarila odnose. Ćirilica u Vukovaru znači samo to da su Srbi u Vukovaru doma, da tu žive.

Ipak, prošlo je dvadeset godina od ratnih sukoba. Je li dovoljan jedan ljudski vijek da bi se zaliječile rane i krenulo dalje?

Vrijeme normalizacije već je došlo. Dvojezične ploče su postavljene, netko ih je razbio, ali su ipak postavljene. Problem je što se stalno potenciraju razlike, stalno se ističe da su rane još svježe. Čini mi se da već danas postoji drugačiji odnos prema Srbiji. Mladi ljudi kažu, hajdemo vidjeti taj Beograd, jezik je sličan, možemo se sporazumjeti. Naše slavne pjevačice nađu tamo muževe i dalje pjevaju u Hrvatskoj, gdje nemaju manje simpatije zbog udaje u Srbiji.

Što Srbi mogu naučiti od Talijana s obzirom na njihovo duže iskustvo kao manjine u Hrvatskoj, koja je u mnogim segmentima organiziranija od srpske?

Nemojte to pitati našu oporbu unutar Talijanske unije, jer oni će vam reći sasvim suprotno, da smo slabo organizirani. Biti manjina ima pozitivne i negativne karakteristike. Srbi imaju snagu broja, što im olakšava položaj, ali i raspršenost po cijeloj teritoriji Hrvatske, što im otežava ostvarivanje prava. U istočnoj Slavoniji je drugačija situacija u ostvarivanju prava Srba nego u drugim krajevima. Uvjeren sam da su Srbi danas daleko prihvaćeniji nego što su bili prije deset-petnaest godina. Dajem vam samo jedan savjet: držite se zajedno, koliko god je to moguće!

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email