Ovih smo dana, povodom godišnjice njegova rođenja, mnogo slušali o našem slavnom izumitelju i genijalcu Nikoli Tesli – što je sve izumio, na čemu je radio, što su mu neki ukrali i sebi pripisali… Ima toga podosta, u svakom slučaju, i mi obični smrtnici znamo da je izumio izmjeničnu struju koja je promijenila lice svijeta. I ako pomislimo da je to danas svima normalna stvar – stisnuti prekidač i to je to – e, grdno ćemo se prevariti. U našoj blizini žive ljudi kojima je struja u 21. stoljeću skroz nedosanjani san. Na poziv zamjenice glinskog gradonačelnika za srpsku nacionalnu manjinu gđe. Branke Bakšić Mitić, obišli smo nekoliko banijskih domaćinstava da se uvjerimo kako se zapravo ovdje živi…
Na cesti prema Dvoru, u Dragotini br. 1 kući se vratio još 2014. godine Đuro Galjen. Pokušava stvoriti dom i razviti gospodarstvo od kojeg bi živio, ali mu je najveći problem priključak električne energije. Kako na vrijeme nije podnio zahtjev, izgubio je pravo na isti iako je struju imao i on i nakon njega obitelj iz Bosne koja je u njegovoj kući bila stambeno zbrinuta. Bandera mu je u dvorištu, ali novca za priključak koji košta oko 1000 eura nema jer nema primanja. Zato čeka neko rješenje i živi pod tuđim krovom. I dok s Brankom pregledava razne molbe i žalbe upućene na niz adresa, na čašicu razgovora preko ograde dolazi osamljeni susjed… Sjeća se ovaj vremešni čovjek da su na konjima vukli stabla za bandere iz šume i prodali dvije krave da bi davnih 60-tih godina prošlog stoljeća dobili struju. Branka zna da ovaj starac svake nedjelje pali svijeću na prozoru jer njegova je kći mlada, od teške bolesti davno, baš jedne nedjelje umrla u Americi…
Problem sličan Galjenovom ima i obitelj Bojana Ljubičića u Malom Obljaju 11 – bandera u dvorištu, a novca za priključak nema. Propisi su takvi, a bez struje i ovako težak život postaje još mnogo složeniji.
Vozimo se dalje prema Malom Gradcu, najprije asfaltom, a onda uskim makadamom između živica i zaraslih voćnjaka. I kad pomisliš da tu više nitko ne živi, skrećemo lijevo i na broju 140 nalazimo obitelj Martinović Milana i Ljubu te djeda Milana Borojevića. Njihova je kuća drvena trošna prizemnica s novim krovom. Rekli bi neupućeni: pa super, makar ne prokišnjava. Ali nestručno odabran betonski crijep se pokazao preteškim za ovakvu kuću kamenih temelja pa je najbolja namjera donatora postala zapravo noćna mora ove obitelji. Očito je – kuća se pod teretom sliježe, a kroz brojne pukotine u unutrašnjost im ulaze neželjeni gosti, a najgore su zmije. Ni oni nemaju struje, a zbog udaljenosti mreže najbolje rješenje su solarni paneli koji bi za ovu kuću koštali 15-ak tisuća kuna.
U sličnoj je situaciji i obitelj Milana Lalića iz Malog Obljaja 51 za čiju bi kuću solarni paneli koštali nekih 30-tak tisuća kuna. Treba li uopće reći: ovi ljudi taj novac nemaju niti ga igdje mogu zaraditi. Bez pomoći drugih će i dalje živjeti u mraku. Tu su i zamršeni imovinsko-pravni odnosi za čije rješavanje treba pravničkog znanja i vremena.
Pa kad smo već u tom kraju, skrećemo u Momčilovića Kosu gdje nalazimo vršnjaka i prijatelja iz srednjoškolskih dana Dragana Momčilovića. Taj uspješni doktor veterinarske medicine stigao je preko Atlantika s obitelji kući na kraći odmor. U Americi je ostvario zavidnu znanstvenu karijeru, ali ga uvijek srce vuče među draga mu banijska brda. Dok je sunce nemilosrdno pržilo, u ugodnoj sjeni brajde ispred njegove rodne kuće razvila se priča o mukotrpnom životu u starom kraju, o povratku, struji, vodi, lošim cestama… I kako se može makar malo pomoći…
Prolazeći tako pustim banijskim cestama ne možeš ne primjetiti da su na pretežno zelenom pejzažu parcele zasijane pšenicom, zobi, kukuruzom, krda ovaca, poneku kravu, uredne vrtove… Nikad se ovdje nije lako živjelo, a ne živi se lako ni danas. Svjesna ogromnih potreba, zamjenica Branka Bakšić je ozbiljno shvatila svoju ulogu i krenula među ljude koji su joj dali svoje povjerenje. Jedino tako steći će pravi uvid u probleme. Bez sumnje, u obavljanju njezinog posla svaka će joj pomoć dobro doći pa će pokucati na mnoga vrata. Osiguravanje električne struje, vode i ceste za nesmetan pristup liječnika svakom domaćinstvu su polaznica… sve ostalo tek slijedi.
Izvor: PS portal, autor: Miroslav Šantek
