„Blagodarim vam na čestitkama. Vidite, praštanje je imperativ našeg hrišćanskog života. Ali da bi praštanje bilo moguće, potrebno je da, kao najdragocjeniji amanet koji nam je Hristos ostavio, u svojim srcima njegujemo ljubav. Nju treba da njegujemo i dijelimo s bližnjima, ali i s onima koji u nama ne prepoznaju prijatelje. Što se praštanja i pomirenja na području bivše Jugoslavije tiče, mislim da svako treba brinuti o tome koliko mu sâm doprinosi. Nastojao sam, koliko sam imao prilike, slati poruke hrišćanske ljubavi. Na primjer, pretprošlo ljeto, prilikom proslave velikog jubileja Srpske pravoslavne Crkve – četiri stoljeća od osnivanja najstarije srpske bogoslovske škole, Bogoslovije u drevnom manastiru Krki – sreo sam se s dalmatinskim biskupima, preuzvišenom gospodom Puljićem, Barišićem i drugima. Trudio sam se tada, zbog oba naroda – prečesto tragične prošlosti, pogotovu nedavne – da uputim riječi bratske ljubavi, zajedničkog života, međusobnog prepoznavanja i prihvaćanja zajedničkih hrišćanskih vrednosti. Namjerno nisam imao nikakve pripremljene govore. Htio sam da govorim iz srca, iz duše, i da to sugovornici i vjernici obje Crkve prepoznaju. Ne znam jesam li u tome uspio.”

Tako je odgovorio Patrijarh Srpske pravoslavne crkve gospodin Irinej novinaru Dragi Pilselu u intervjuu koji je prilikom pravoslavnog Božića objavljen u zagrebačkom Jutarnjem listu. Naravno, razgovor je „preveden“ na hrvatski jezik zbog brojnih čitalaca koji ne govore „strane“ jezike.

Božić je za sve ljude, vjernike, ateiste ili agnostike, vrijeme praštanja, ljubavi i traženja najboljeg u ljudima. Međutim, da li je to uvijek tako? Na ovim našim prostorima to očito u zadnje vrijeme ne vrijedi, dapače, mržnja prema drugima i drugačijima čak eskalira. Nekako upravo oko pravoslavnog Božića u prisustvu sisačkog biskupa Vlade Košića u Kutini je otkrivena spomen-ploča jednom poginulom HOS-ovcu s ustaškim pozdravom  „Za dom spremni“. Sramotno da je takav događaj blagoslovljivao jedan katolički biskup, a to upravo potvrđuje riječi gospodina Irineja koji je u gore spomenutom intervjuu, između ostalog, rekao da je vrlo čudno da srpski pravoslavni episkopi više drže i poštuju autoritet rimskog Pape od nekih hrvatskih biskupa. Na žalost, Košić nije jedini, a upravo dužnost crkve jest da širi Isusovo poslanstvo, tj. mir, slogu i ljubav među ljudima, bez obzira na vjeru, boju kože ili naciju. To u svojim poslanstvima i govori Papa Franjo, međutim, ni zagrebački kardinal Josip Bozanić nije baš pokazao previše ljubavi i bratstva prema drugima.

Da nam u ljubavi i miru ne prođe blagdansko vrijeme pobrinuo se deklarirani ustaša, takozvani novinar, Marko Jurič, koji je jedan od osnivača Hrvatske pravoslavne crkve. Takvu crkvu 1941. godine osnovao je Ante Pavelić i egzistirala je za vrijeme trajanja tzv. NDH. Tzv. novinar Jurič u prisustvu tridesetak tipova, koji se uvijek pojavljuju na sličnim šovinističkim ispadima, na pravoslavni Badnji dan, ispred pravoslavne crkve sv. Preobraženja Gospodnjeg, uz liturgiju nekog Bugarina, kojeg su proglasili arhiepiskop Aleksandrom, održali su „Veliko posvećivanje vodom povodom Bogojavljanja“. Kakva je sprdačina bio taj događaj najbolje svjedoči i to da se tzv. episkop oblačio u svečano ruho ispred DM-a na hladnoći Preradovićevog trga. Tom „svečanom“ događaju, prisustvovao je i bivši hrvatski ministar branitelja s najkraćim stažem u povijesti Republike hrvatske Mijo Crnoja, koji je zbog muljanja sa stanovima i neprijavljivanjem poreza ministrovao punih šest dana. Budući da Crnoja ima u posjedu baraku u Samoboru, koju je prijavio kao adresu stanovanja, a stanuje u Podsusedu, baraku bi mogao dati na raspolaganje ustaškoj pravoslavnoj crkvi za održavanje vjerskih obreda…

Ustaški simpatizer Jurič za vrijeme obreda poručio je svima koji ih nazivaju ustašama: „Od….te“. Ja ipak neću od….ti, već napisati nešto i o Projektu Velebit. Projekt Velebit osnovale su neoustaše na čelu sa svud prisutnim Juričem krajem prošle godine uz pomoć katoličke crkve u njihovim prostorijama na Kaptolu 25. Taj projekt upravo je dokaz da katolička crkva u Hrvata kako ju od milja zovu, pomaže raspirivanju međunacionalne i unutarnacionalne mržnje i očito se nikada nije odrekla zločinačke ideologije tzv. NDH. Pomenuti projekt donosi 25 načela od kojih je dovoljno spomenuti samo prva dva da nam ne prisjedne sva blagdanska hrana koju smo pojeli ovih dana.

1.PROJEKT VELEBIT se zalaže za zabranu svakog oblika jugoslavenstva, koje se tijekom povijesti, sve do današnjih dana nalazilo i nalazi se suprotstavljeno načelima hrvatske samobitnosti, samostalnosti i nacionalnom opstanku.

a) Svi oblici organizirane ili individualne promocije jugoslavenstva, velikosrpstva i svih drugih oblika stranoga hegemonizma s pripadajućim simbolima, imaju se zakonski, nedvosmislenim izrijekom, zabraniti.

2. PROJEKT VELEBIT se zalaže da se u najkraćem roku u Hrvatskom Saboru raspravi te da se promijeni Preambula Hrvatskoga ustava izbacivanjem skandalozne “odredbe” po kojoj je hrvatska država nastala i “u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)”

 

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email