Godinama se čudim kako to da u Zagreb nije došao ni jedan pravi cirkus. Možda ih više nema po svijetu, u što sumnjam, ali onda upključim Saborsku televiziju i shvatim! Svi oni koji imaju kabelsku televiziju ne trebaju cirkus ako otvore televiziju koja prenosi saborske sjednice. To je pravi cirkus. Tu su zastupljeni svi „artisti“ koji se pojavljuju u pravim cirkuskim arenama. U Saboru ima ekvibrilista, mađioničara, hodača po žici, klaunova, preletača, a „glavni krotitelj“ tj. predsjednik Sabora sjedi na sjednici koja je trajala do 3 ujutro i ne miče se sa stolice da mu je u trku ne bi zauzeo netko drugi. Uživancija jedna, ali na žalost taj cirkus narod skupo plaća i ne isplati mu se, ali takav je vakat. Netko vam mora soliti pamet i za to primati minimum 15 hiljada mjesečno, pa nije čudo da su se zalijepili za fotelje. U svakom slučaju, preskupa sol. Trenutno su sve aktivnosti prekinute do kraja lokalnih izbora. Država ima većinu, a to je narod! Međutim, manjinskoj Vladi nedostaje četiri ministra, na svakom koraku problem, a pitanje je ima li i parlamentarnu većinu.
Najveća kompanija koja zapošljava 60 hiljada ljudi ljulja se nad ponorom. Bivši gazda bahati se u tuđem dvorcu na 3 hiljade kvadratnih metara i „ponosan“ je što je sve svoje dugove vratio Hrvatskoj. Blago nama, narode. Nadam se da je sada pao kamen sa srca onoj većini sirotinje koja kopa po kantama za smeće tražeći nešto jestivo. Ne sekirajte se vi kojima su blokirane mirovine i plaće, zamislite samo kako je gazdi. On treba brinuti i o održavanju dvorca, treba plaćati poslugu, vrtlare, svakodnevno šišanje i pranje glave i sve ono na što je godinama navikao, a kompanija je sada državna. Nedavno su neku sirotinju izbacili iz vlastitog stana jer je državi ostala dužna neku siću, međutim, gazdu te brige očito ne more. Njegovi dugovi državi desetorostruko su veći nego što je vrijednost tuđeg dvorca kojeg si je uzurpirao, ali država je milostiva. Nema smisla čovjeka koji se taman privikao na luksuz i koji je sve što je stekao dobio praktički badava tjerati van iz njegovog gnijezda.
To je jedan od razloga zašto u Hrvatsku više ne dolaze cirkusi, kada je cijela država jedan cirkus.
Neki dan je gradu heroju, Vukovaru, čast dala i Sinjska alka koja je samo tri puta trčana izvan Sinja. Jednom i u Beogradu, i sada će svi reći za druga Tita, ali ne! Alka se u Beogradu trčala u čast Kralju Aleksandru „ujedinitelju“. Eto, domoljublje je jedna široka tema. Ali nije važno, važno je da se narod zabavlja! Evo neki dan skupila se na Trgu maršala Tita u Zagrebu grupa junoša koja traži da se skine „ljaga“ s trga ispred HNK. Dobro, ima ljudi koji su uvijek nečime nezadovoljni, koji su nečime i nekada bili zakinuti za nešto, ali da se kao glavni govornici pojavljuju klinci koji su rođeni 15 godina nakon Titove smrti i koji pojma nemaju kako je bilo prije je ne sam smiješno već i tužno. Što reći na to da su tom skupu prisustvovali i „velikani“ socijalističke misli im koji su se pokojnom Titu uvlačili u debelo crijevo i još nisu uspjeli oprati smrad. Tu je bio i Zdravko Tomac koji je do devedesetih godina „tražio crvenu nit“ i prijatelj mu Zvonimir Šeparović koji je nakon „Hrvatskog proljeća“ postao partijski sekretar na Pravnom fakultetu, a težio je i funkciji Sekretara sveučilišnog komiteta SKH! Zar ne liči na cirkus da dva socijalistička klauna traže micanje onoga pred čime su puzili i od čega su živjeli k’o lordovi i težili još većim partijskim funkcijama.
Danas se slavi sve ono što nema mnogo smisla u 21. stoljeću. Religije svih vrsta su raširenije i poštovanije no u 17. stoljeću. Naprosto se svi takmiče tko će biti veći katolik od Pape. Grade se crkve, vjeronauk je u školama obavezan predmet, a djeca koja ga ne žele pohađati izopćena su od druge djece. U vrijeme kada bez kompjutora ne možeš zamisliti ni jedno domaćinstvo i informatika se razvija „brzinom zvuka“, u školama je to neobavezan predmet, a vjerovanje u nešto vanzemaljsko obavezan. Stvarno smo sve bliže dnu dna.
Fašizaciju društva da i ne spominjem. Premijer koji slovi da je iz partizanske obitelji ne usudi se maknuti ploču s ustaškim pozdravom iz Jasenovca, a članovi stranke kojoj je na čelu više naginju fašizmu nego antifašizmu. Fašizam nije samo veličanje NDH, već netrpeljivost i prema drugima, pa je tako potpredsjednik HDZ-a Milijan Brkić nedavno zaprijetio Miloradu Pupovcu da on neće i ne može utjecati na rad Vlade, jer je ovo država Hrvatica i Hrvata i u njoj samo oni imaju pravo odlučivanja. Na kraju je završio još glupljom konstatacijom: „Kako bi bilo da ja Vučiću u Srbiji određujem kako će mu izgledati Vlada“. Na zdravlje, Milijane!
U preambuli hrvatskog Ustava stoji da je Hrvatska nastala na antifašizmu i odlukama ZAVNOH-a (Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske). Neki dan je bio dan oslobođenje Zagreba, 8. maj, koji su samo rijetki komemorirali, a 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom, obilježava se u cijeloj Evropi, osim kod nas, jer naše rukovodstvo ima „pametnijeg“ posla. Pripremiti lokalne izbore i sačuvati uhljebe u Saboru, a antifašizam i Dan pobjede nad fašistima prepuštamo nekom drugome.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije P-portal portala.
