Iako nije u prvom planu, Boris Milošević dobro je poznato ime u srpskoj zajednici u Hrvatskoj, kako zbog pravne pomoći koju je pružao povratnicima i onima kojima je to trebalo, tako i stoga što je u posljednje dvije vlade bio pomoćnik ministra uprave. Naravno, mnogi ga se sjećaju i kao kandidata SDSS-a u IX. izbornoj jedinici, kada je malo nedostajalo da na taj način uđe u Sabor, no to se nije dogodilo zbog zakulisnih igara pojedinaca. Sada je ponovno SDSS-ov kandidat, ali u XII., manjinskoj izbornoj jedinici u kojoj se bori za jedan od tri mandata koliko imaju pripadnici srpske manjine.

Što mislite o radu Ministarstva uprave i cijele izvršne vlasti za premijerskog mandata Tihomira Oreškovića?

Osobno sam u Ministarstvu uprave pokušao nastaviti ondje gdje sam stao u mandatu pretprošle Vlade, planirajući s novom ministricom ambicioznije korake u reformi javne uprave, ali je uglavnom na tome i ostalo. Rad Vlade, pa i parlamenta, obilježila je izrazita politička nestabilnost koja je stvarala okruženje u kojem nije moguće normalno raditi. Unatoč tome, u Ministarstvu smo pokrenuli projekt Potpora učinkovitoj provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji će se financirati evropskim novcem, a omogućit će neusporedivo kvalitetnije praćenje provedbe zakonskih odredbi i stanja prava nacionalnih manjina, ponajprije na lokalnoj razini. Naše napore u zaštiti manjinskih prava prepoznala je i visoka povjerenica OESS-a za nacionalne manjine Astrid Thors, koja je u svibnju posjetila Hrvatsku i pohvalila naš rad po tom pitanju.

Porast nesnošljivosti

Kakvo je vaše viđenje opće političke situacije u zemlji?

Nisam originalan ako kažem da je zavladao svojevrsni kaos, kojem su novi izbori jedini izlaz. Ipak, izbori ne garantiraju stabilizaciju političkih odnosa, što bi svakako bilo najbolje rješenje. Od parlamentarnih izbora lanjskoga novembra do danas stalno smo imali političke događaje kakve dotad nismo iskusili – dugotrajne i dramatične pregovore oko formiranja Vlade, nestranačkog premijera, izglasavanje nepovjerenja tom premijeru od strane opozicije i vladajućih, samoraspuštanje parlamenta. U takvom su kolopletu događaja zamalo svi manjinski zastupnici nakon formiranja parlamentarne većine od protagonista postali statistima koje se nije previše uvažavalo. Nasuprot tome, dotad marginalne desničarske stranke nametnule su se kao vrlo relevantne, pa i došle u poziciju da odlučuju.

Posebno problematičnim smatram porast nesnošljivosti, pa i govora mržnje prema nacionalnim i svim ostalim manjinama, uz izostanak adekvatne reakcije relevantnih adresa vlasti koje bi morale prepoznati opasnost takvih pojava za cijelo društvo. Srpska je zajednica posebno osjetljiva u uvjetima političke nestabilnosti i pojačane nesnošljivosti. Takvo je stanje pogodno da stranke i političari bez plana i programa, oni koji samo lupaju populističko-nacionalističke parole, steknu jeftine poene i to preko manjinskih leđa.

Kako ocjenjujete rad SDSS-ovih saborskih zastupnika i djelovanje srpskih institucija i manjinskih vijeća?

Smatram da su djelovali u vrlo teškim uvjetima i da je ključna riječ koja označava njihov protekli rad – opstanak. Većina manjinskih zastupnika nije bila sklopila nikakav dogovor s Oreškovićevom vladom, a SDSS je povrh svega izgubio jednog zastupnika i samostalni klub, što je vrlo važno u parlamentarnom radu. Otežano djelovanje u Saboru odrazilo se i na rad svih ostalih srpskih institucija. No to je političko iskustvo ispalo vrlo vrijedno: pokazalo je da tri parlamentarna predstavnika srpske nacionalne manjine moraju biti jedinstvena žele li biti uspješni, ali i da su zastupnici iz redova nacionalnih manjina jedan od ključnih jamaca manjinskih prava, i to pored svih propisa, međunarodnih obveza i dosegnutih demokratskih standarda.

Zašto SDSS na ove izbore izlazi samo u XII. izbornoj jedinici? Na kakav se odaziv birača računa i hoće li ih biti teško animirati u situaciji u kojoj su mnogi uplašeni zbog porasta ekstremizma i nacionalizma?

Stranka na ove izbore ide samo u XII. izbornoj jedinici, jer nam je prioritet osvojiti sva tri zastupnička mjesta predviđena za srpsku manjinu. Tako bi se povratio onaj ‘izgubljeni’ mandat i formirao jedinstveni zastupnički klub, bez kojeg je u Saboru vrlo teško raditi. Nažalost, odaziv birača srpske nacionalnosti u XII. izbornoj jedinici polagano pada sa svakim parlamentarnim izborima i to će biti teško zaustaviti. Biračima srpske nacionalnosti je lakše uzeti bijeli glasački listić, pogotovo u većim gradovima i sredinama u kojima su izrazita manjina. Razloga ima više, a strah je, nažalost, jedan od njih. Što se tiče mlađih birača, njih se može privući i animirati ponajprije kroz rad manjinskih institucija i upoznavanje s manjinskom politikom, što mora biti kontinuirano – u samoj je kampanji nezahvalno i teško upoznavati ih s važnošću izlaska na izbore i glasanja putem ‘obojanog’ listića.

Optužbe o ‘fantomskim’ biračima

Proteklih su mjeseci stečena prava srpske zajednice uglavnom ukinuta: što je sada prioritet po tom pitanju, odnosno što bi buduća vladajuća većina, postigne li dogovor sa srpskim i ostalim manjinskim zastupnicima, najprije trebala učiniti?

Nije dobro ni za državu ni za nacionalne manjine da ne postoji dogovor oko minimuma manjinskih prava, a ona već stečena niti se mogu niti se smiju umanjivati. Manjinski bi zastupnici morali biti jedinstveni, što nije bio slučaj u prošlom saborskom sazivu, kada se čak dogodila shizofrena situacija da su neki od njih glasali protiv izvješća pučke pravobraniteljice, funkcije koja je Ustavom definirana kao saborski opunomoćenik u promicanju i zaštiti ljudskih prava i sloboda. Nadam se i vjerujem da se takve stvari više neće događati.

Država treba pomoći manjinama da grade svoje institucije, ali i da rješavaju svoje probleme koji ponekad nisu samo manjinski nego pogađaju sve građane – tu ponajprije mislim na nezaposlenost i druge probleme ekonomske naravi. Činjenica je da velik dio populacije Srba u Hrvatskoj živi ili je živio na područjima posebne državne skrbi, koja su sve opustošenija unatoč potencijalima. Prioritet svake vlade treba da bude ekonomska revitalizacija tih područja, kako bih ih se učinilo privlačnima za život.

Uoči predstojećih izbora ministar Vlaho Orepić bavi se ispisima iz popisa birača onih koji nemaju prebivalište, hvaleći se da nakon toga neće biti ćirilice u Vukovaru i optužujući predstavnike srpske manjine za manipulacije: koliko su takve optužbe utemeljene?

Takve izjave nemaju osnove. Prebivališta se moraju urediti i to na području cijele zemlje, bez iznimke i diskriminacije u postupanju. Na MUP-u je da pritom odredi način i dinamiku, što mora biti u zakonskim okvirima. U medijima je stvorena slika da uređenje evidencije prebivališta ima u odnosu na srpsku zajednicu neki drugi cilj, koji se zapravo ne može postići na taj način. Bilo koja manjina, pa i srpska, ne može manipulirati nesređenom evidencijom prebivališta, ponajprije stoga što zakon koji je bio na snazi do kraja 2012. nije dopuštao da se ta evidencija uredi. Sama evidencija je neuređena na prostoru cijele Hrvatske, samo je to negdje izraženo više, a negdje manje. Tko imalo poznaje tu problematiku, zna da je to tako. Popis birača se naslanja na evidenciju o prebivalištu i brisanje iz te evidencije znači i da se osoba koja se briše neće više voditi u popisu birača za općinu ili grad u kojima je do tada imala prebivalište. U odnosu na srpsku zajednicu, to znači pad broja u popisu birača koji imaju prebivalište u RH, što je zapravo svođenje broja birača na stvarno stanje. Taj ‘višak’ birača, koji još uvijek postoji, ionako nije izlazio na izbore, a predstavljao je teret srpskoj zajednici upravo zbog stalnih optužbi o ‘fantomskim’ biračima, onima koji u nekom mjestu ne žive, ali ondje ipak glasaju.

Koliko će iseljavanje mlađe generaciji utjecati na izborne popise?

Utjecaj iseljavanja mladih radi posla u inozemstvu, njihov broj i brisanje iz evidencije o prebivalištu u ovom je trenutku teško procijeniti, ali je jasno da to podjednako pogađa sve građane. Bitno je znati da je za ostvarivanje prava na jezik i pismo mjerodavan popis stanovništva, koji se provodi svakih deset godina. Popis stanovništva je ujedno osnova za određivanje broja članova predstavničkih tijela iz reda nacionalnih manjina i za ostvarivanje prava na zamjenika načelnika i gradonačelnika, odnosno župana i dožupana, kao i prava na zastupljenost u Saboru. Kao zanimljiv se može izdvojiti podatak da je prema popisu stanovništva iz 2011. udio pripadnika srpske nacionalne manjine u Vukovaru bio 34,87 posto, a istodobno je u registru birača njihov udio iznosio 39,28 posto. Višak birača srpske nacionalnosti definitivno postoji, ali on podjednako postoji i kod birača drugih nacionalnosti.

Što će, postanete li parlamentarnim zastupnikom, biti vaš predmet interesa, ne samo u Saboru nego možda i u drugim državnim tijelima?

Ako mi birači poklone povjerenje, kao saborski zastupnik zastupat ću interese svoje zajednice koristeći znanje i iskustvo koje sam dosad stekao. Poznajem dobro stanje na terenu i znam kako funkcionira državni sustav, što uvelike olakšava rad u parlamentu. Radit ću na punom poštovanju zakona i međunarodnih dokumenata koji uređuju prava nacionalnih manjina, projektima koji će biti usmjereni na ekonomski oporavak povratničkih krajeva i pružanje organizirane pomoći oko rješavanja pitanja vlasništva nad zemljom, što brojni naši sunarodnjaci nisu do danas uspjeli riješiti. U Saboru ću otvarati pitanja važna za našu zajednicu, pridonoseći i tako stvaranju atmosfere tolerancije i dijaloga u društvu, što je posebice važno za sve nacionalne manjine.

Hrvatima u Srbiji trebamo biti pomoć i podrška

Hoće li među aktivnostima budućih SDSS-ovih saborskih zastupnika biti i poboljšanje odnosa između Hrvatske i Srbije, pogotovo u svjetlu činjenice da se tako zasigurno poboljšava položaj pripadnika manjinskih naroda u objema zemljama?

Jedan od prioriteta sljedećih zastupnika srpske manjine apsolutno mora biti i rad međuvladine komisije, kao i općenito poboljšanje odnosa dviju zemalja i to u punoj mjeri u kojoj zastupnici na to mogu utjecati. Svaka tenzija između naših zemalja – a njih je, nažalost, u posljednje vrijeme i previše – osjeti se i u životu Hrvata u Srbiji i u životu Srba u Hrvatskoj. Stoga je potrebno ostvariti što bolju suradnju s Hrvatima u Srbiji, kojima trebamo biti pomoć i podrška.

Autor: Nenad Jovanović, izvor: Novosti

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email