Afera „Agrokor“: rijaliti za sve žedne pravde na Balkanu

Piše: P-portal.net

Priča o propasti Ivice Todorića, jednog od najbogatijih ljudi na Balkanu počinje baš kada je Agrokor postao najveći trgovinski lanac u regionu. Teško je sa stanovišta tipičnog balkanskog tranzicionog gubitnika …

Priča o propasti Ivice Todorića, jednog od najbogatijih ljudi na Balkanu počinje baš kada je Agrokor postao najveći trgovinski lanac u regionu.

Teško je sa stanovišta tipičnog balkanskog tranzicionog gubitnika ne pomisliti kako ima neke poetske pravde u padu Ivice Todorića. Zaista je teško ne osetiti bar malo zadovoljstva i zluradosti kada uživo na televizijama gledate prenos pretresa njegovog dvorca pored Zagreba dok kajroni objavljuju imena pohapšenih rukovodilaca Agrokora, a skupi advokati daju izjave o političkom progonu uglednog privrednika.

Doduše, jasno je da je čitav taj šou sa pretresanjem kuće u stvari novi rijaliti, zabava za pravde žedne mase. Jer ako se o propasti Agrokora govori mesecima, a revizori su već utvrdili nepravilnosti u finansijskim bilansima koje se mere stotinama miliona evra, Todorić bi bio najgluplji čovek u univerzumu ukoliko bi dokaze o tome držao kod svoje kuće. Ali malo političke demagogije ne škodi, pokušaj da se zaradi pokoji politički poen i da se u priču o kriminalu ubaci malo populizma i spektakularnih kadrova hrabre policije na zadatku.

Ali nije ni Todorić imun na populizam. Razume on dobro da se na nacionalizmu može dobro zaraditi. Uostalom, imperiju je izgradio za vreme rata kupujući, zahvaljujući političkim vezama sa tadašnjim hrvatskim režimom, Jamnicu, Ledo, Zvijezdu, Konzum, Bobis… Da bi godinama potom u prodavnicama imao akcije kao što je “Kupujmo hrvatsko”, a koje su u stvari značile kupujmo Todorićevo.

Naravno, u Srbiji je u supermarketima IDEA postojala akcija “Kupujmo srpsko”. Bitno je da kupujemo.

[pullquote class=”full”]U Srbiji je Agrokor privatizacijom i preuzimanjem došao u posed Merkatora S (maloprodajni lanci Merkator, Idea i Roda), zrenjaninskog proizvođača ulja i margarina Dijamant, beogradskog proizvođača sladoleda, smrznutog voća i povrća Frikom, Kikindskog mlina, Nove sloge koja proizvodi sušeno povrće i začine i mineralnu vodu MG Mivela. Oko 20,000 ljudi radi u ovim kompanijama.[/pullquote]

Priča o propasti jednog od najbogatijih ljudi na Balkanu počinje 2013. godine kada je Agrokor postao najveći trgovinski lanac u regionu tako što je kupio Merkator. Populizam koji je stajao iza toga je ovog puta bio nadnacionalni, zlobnici bi rekli, jugoslovenski. Potrebno je napraviti veliki regionalni trgovinski lanac koji bi se opirao stranoj konkurenciji.

Samo, za to je bilo potrebno 544 miliona evra koje Agrokor, već uzdrman svetskom ekonomskom krizom i sve snažnijom konkurencijom, nije imao. I tako je, magijom računovodstva, stvoren balon u finansijskim bilansima kojim su nestali gubici, a već načeto poslovanje prikazano kao dovoljno dobro da se održi kreditni rejting. A potom je od Sberbanke uzet kredit od 600 miliona evra. Kasnije je Sberbanka dala Agrokoru još jedan kredit od 350 miliona evra.

Međutim, ispostavilo se da Agrokor ne može da vrati pozajmljeni novac. A nedavna je revizija utvrdila i nepravilnosti u knjigama. Velike kompanije za ocenu kreditnog rejtinga, koje su 2014. godine Agrokoru davale stabilne rejtinge, naglo su promenile mišljenje. Post-festum, naravno, kada je šteta već bila načinjena. Nekoliko privatnih lica, uključujući i predsednika desničarske, liberalne stranke Most u Hrvatskoj, podiglo je protiv Todorića i njegovih saradnika nekoliko krivičnih prijava. A ove nedelje su počela i hapšenja.

Jednostavno, Agrokor je postao prevelik, privredni mastrodont u rukama čovjeka koji ne donosi baš najrazumnije ekonomske poteze i koji se, bez pomoći države i prijatelja političara spremnih da zažmire na raznorazna muljanja, očigledno ne snalazi najbolje u svetu liberalnog kapitalizma.

Ostaje nepoznato šta će biti sa revizorskom kućom Baker Tilly Hrvatska koja je do prošle godine vršila reviziju poslovanja velikog broja firmi u sastavu Agrokora. Da li će se njeni službenici naći pred istragom da bi se ispitala njihova eventualna odgovornost za loše urađene revizione izveštaje Agrokora? Da li tu ima korupcije? Baker Tilly International je oprao ruke saopštenjem da oni više nemaju ništa sa poslovanjem firme Baker Tilly Hrvatska i da ona više nije dio tog međunarodnog koncerna.

 

Da li će se, i koliko daleko, ići u pravcu ispitivanja odgovornosti revizora za napravljeni haos? Ostaje i pitanje da li je Baker Tilly Hrvatska radila mimo znanja tadašnje matice? Da li se Baker Tilly International uopšte i obazirao na to šta se radi u njihovo ime dok god je novac od revizije kompanija unutar Agrokora čiji se prihod mjeri milijardama evra uredno pristizao na račun?

I da li im jedno saopštenje zaista pere ruke?

Bojim se da nema ništa od toga. Teško je poverovati da je Sberbanka toliko verovala izveštajima balkanskih podružnica velikih revizorskih kuća te je samo na osnovu toga odlučila da Agrokoru odbori kredite od gotovo milijardu evra. Pitanje je koliko je bilo političkog uticaja u tim kreditima.

Isto tako, teško je povjerovati da hrvatska država nije imala pojma da je u pitanju balon koji samo čeka približavanje dana dospelosti kredita pa da se sve sruši i sa sobom povuče u propast ili dovede u opasnost hiljade malih i srednjih preduzeća dobavljača Agrokora.

A ti mali i srednji proizvođači zapravo nemaju izbor. Ukoliko ih napuste veliki trgovinski lanci, oni će biti suočeni sa velikim problemima u plasmanu svoje robe.

Političari i vlade, koje god da su, isto su tako osuđene na Agrokor jer bi se njegova propast teško odrazila na ionako već načetu privredu. Naravno, ima tu svog uticaja i ona Todorićeva bliskost sa određenim političarima. Teško da ni oni nisu znali ili bar opravdano sumnjali u to da je Agrokorovo poslovanje u redu.

 

Jednostavno, Agrokor je postao prevelik, privredni mastrodont u rukama čovjeka koji ne donosi baš najrazumnije ekonomske poteze i koji se, bez pomoći države i prijatelja političara spremnih da zažmire na raznorazna muljanja, očigledno ne snalazi najbolje u svetu liberalnog kapitalizma čiji je formalno zagovornik. A pri tom je Agrokor, pored turizma, srce hrvatske privrede i godišnje uplaćuje milionske poreze.

I kao što se danas pretresanjem praznih objekata stvara iluzija sprovođenja pravde tako su i nekada svi saučestvovali u iluziji dobrog poslovanja Agrokora, svako iz svog interesa. A cena takvih iluzija se uvek plati, i to upravo onda kada je to najbolnije. Zato je ovakva vrsta populizma nešto što je duboko štetno za državu i narod.

Ono što nas sada čeka jesu dugačke pravne bitke u koje če biti upetljane desetine ljudi u vjerovatno najvećem predmetu privrednog kriminala u Hrvatskoj. U parnice će biti uvučene i firme koje su jemstvovale za Agrokorove kredite, a već određeno vreme postoji privremena mera zabrane raspolaganja na srpskim firmama Frikom i Dijamant koje su deo koncerna.

Na kraju ostaje i pitanje gde je Ivica Todorić? Već neko vreme ne pojavljuje se u javnosti i na optužbe odgovara preko bloga. Nagađa se da se od pravosudne bure sklonio u Srbiju.

Bilo bi neke poetske pravde i u tome da saradnik ratnog hrvatskog režima traži spas u zemlji u kojoj je kakvo-takvo utočište pronašlo nekoliko stotina hiljada ljudi koji su pobegli od tog istog režima koji se, uzgred, nije libio ni najgorih šovinističkih izjava prema Srbiji i Srbima.

Čudna je sudbina.

 

Izvor: Vice, autor: Ognjen Rašuo


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: