U Gornjem Budačkom nadomak Karlovca, rodnom mjestu Vladimira Matijevića, okupili su se prošlog vikenda članovi i prijatelji Srpskog privrednog društva Privrednik da se poklone djelu i sjete čovjeka koji je zadužio mnoge naraštaje mladih ljudi materijalno ih pomažući i duhovno ih usmjeravajući. Pokraj crkve posvećene svetom Vasiliju Ostroškom, uz spomen-ploču podignutu prije pet godina, obilježena je 90. godišnjica od smrti Vladimira Matijevića.

 

– Matijević nije samo osnivač i utemeljitelj Srpskog privrednog društva Privrednik. On je bio vizionar. On je postavio temelje koji nas inspiriraju i osvijetlio putove kojima i mi danas kročimo. To su rad, štednja, čestitost i solidarnost među ljudima – rekao je pred okupljenima Nikola Lunić, predsjednik Privrednika.

 

– Vladimir Matijević rođen je upravo ovdje u Gornjem Budačkom 1854. godine u kući koje nažalost više nema. Nema ni škole koju je pohađao. I ova crkva je više pusta nego puna ljudi. I ovo selo u kojem je Matijević ponikao pusto je. Ono umire i nestaje. Ali Matijevićevo djelo ne umire. I današnje generacije Privrednikovih aktivista i stipendista njegove ideje i vizije ostvaruju i dive im se – dodao je Lunić podsjetivši na osnovne točke zadivljujuće Matijevićeve biografije.

 

Vladimir Matijević je davne 1897. godine u Zagrebu osnovao Srpsko privredno društvo Privrednik, jedno od najstarijih humanitarnih udruženja na ovim prostorima. Zahvaljujući njemu Privrednik je do 1946. godine, kada je ukinut i zabranjen, odškolovao gotovo 40.000 siromašne djece i omladine s prostora Korduna, Banije, Like, sjeverne Dalmacije,… Zahvaljujući Privredniku mnogi mladi ljudi izašli su iz siromaštva i stekli društveni ugled i ostvarili karijeru. Postali su trgovci i zanatlije, otvorili svoje trgovine i zanatske radnje u Zagrebu i mnogim drugim gradovima i mjestima. Ili su se vratili u rodno mjesto u kojem su bili pokretači kulturnog i privrednog života svoje sredine.

 

Crkvica u zavičaju velikog Matijevića uz koju su članovi Privrednika postavili spomen-ploču danas svjedoči o burnim historijskim (ne)vremenima i prkoseći nabujaloj prirodi koja je okružuje okuplja jednom mjesečno malobrojne mještane i pokoje „vikend-povratnike“ na bogosluženju. Obnovljena je 2014. na temeljima stare crkve izgrađene još 1759. Njena sudbina slikovito sažima i nedaće, ali i istrajnost ovdašnjih ljudi. Crkva je 40-ih godina prošlog stoljeća zapaljena, i to upravo srpskom rukom. Srbi su, navodno bojeći se novog režima, sami zapalili svoju bogomolju. Nakon toga je na starim temeljima započeta obnova krajem 80-ih, početkom 90-ih, kada sve staje. Tek 20 godina kasnije obnova je dovršena da bi danas na tom mjestu bila lijepa bogomolja koja ima sve potrebno za liturgijski život.

– Crkva nije obnovljena samo da pokazuje historijski kontinuitet našeg bića na ovim prostorima, mada je i to važno, već prvenstveno da bude ovim ljudima, ma koliko ih bilo, u svrsi i u ulozi koja jeste crkva – ističe otac Naum koji nam je otvorio vrata ove bogomolje.

Rodno mjesto Vladimira Matijevića, osnivača Privrednika i mnogih drugih srpskih institucija, i ove godine posjetili su likovni umjetnici iz Hrvatske i susjednih zemalja da kroz umjetnička djela ovjekovječe prirodne ljepote Korduna i Matijevićevog kraja, da sačuvaju sjećanje na život, rad i djelo najvećeg srpskog humaniste i donatora, a pritom na tragu njegovih ideja pomognu i Privrednikove stipendiste. Još jedna Privrednikova humanitarna likovna kolonija okupila je slikare iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, a od ove godine i Slovenije i Makedonije, koji su u živopisnoj prirodi Korduna i pod budnim okom organizacionog voditelja kolonije Milorada Janjića slikali svoja djela, koja će Privrednik izložiti na svojim humanitarnim aukcijama.

– Matijevićevo besmrtno djelo se nastavlja. Danas Privrednik godišnje stipendira oko pedeset nadarenih učenika i studenata slabijih materijalnih mogućnosti s područja cijele Hrvatske – naglasio je Lunić i zahvalio se organizatorima i učesnicima kolonije koji su u ovom prekrasnom kraju i u Privrednikovoj misiji našli inspiraciju za svoje slike.

Uz zagrebačke akademske slikare Franu Radaka i Slavka Marića, koji Privrednikovim kolonijama uz nesebičnu podršku i pomoć, daju i poseban stručni karakter, redovito se kolonijama odazivaju i umjetnici iz cijele regije. Banjalučki slikari iz godine u godinu povećavaju svoj staž u pomaganju Privrednikovim stipendistima. Uz svog nekadašnjeg profesora Marina Milutinovića Makija, ove godine po drugi put je na koloniji i David Dronjak, mladi banjalučki višestruko nagrađivani umjetnik koji se jednako dobro snalazi u različitim slikarskom tehnikama. Rado se odaziva ovakvim skupovima, jer, pored humanitarnog karaktera koji mu je izuzetno važan, u njima vidi priliku i za razmjenu iskustava.

– Otkako sam upisao akademiju i od kako se bavim likovnom umjetnošću redovno posjećuje različite međunarodne kolonije. Za mladog umjetnika posjećivanje kolonija znači mnogo, na akademiji se uče neke tehničke stvari, a na kolonijama se razmjenjuju iskustva, uči od ozbiljnijih umjetnika, starijih, ali i onih mlađih. Svako ima svoj senzibilitet, pristup, svi smo različiti, od odnosa prema bojama do mušterija koji ponekad naručuju slike, svi smo različiti i možemo jedni od drugih učiti – kaže David i ističe da mu je posebno drago da može pomoći Privrednikovim stipendistima.

Ove godine su međunarodnom karakteru kolonije doprinijeli i Lojze i Irena Kalinšek, bračni par iz Slovenije, koji je prvi put u posjeti Kordunu. Rado se odaziva na humanitarne manifestacije i Sonja Spiroska rodom iz Makedonije, s trajnom adresom u Banjaluci. U svom slikarstvu spaja muziku i likovnu umjetnost, a tajnu svog “zanata” pripisuje impresiji, improvizaciji, izradi muzičkih instrumenata na kojima svira i – bojama.
– Svaka boja ima simbolično značenje, a na mojim slikama prevladavaju zelena, plava, ljubičasta – kaže umjetnica koji je Privrednikovom fundusu ostavila dvije živopisne slike.

Obilje boja, različite tehnike, motivi, umjetnički senzibiliteti, i sve to u opuštenoj atmosferi i predivnoj prirodi uz rijeku Koranu, obilježilo je i ovogodišnju Privrednikovu koloniju koja je ponovo ujedinila umjetnike i aktiviste u plemenitoj misiji pomaganja omladini.

Podršku Privrednikovim kolonijama, ali i drugim aktivnostima, redovito pruža i općina Krnjak, sa čijeg područja je i ponikao osnivač Privrednika Vladimir Matijević.

– Stipendiranje nije samo materijalna, financijska pomoć, već se na taj način šalje poruka – da vam je stalo da obrazujete mlade ljude, a obrazovanje je najbitnija sfera, barem bi trebalo da bude, našeg djelovanja, pogotovo kada smo demografski devastirani i nemamo kadrova. Sve drugo što radimo, što ulažemo u infrastrukturu, što ulažemo u razne programe – sve to nema smisla ukoliko nemamo obrazovanih ljudi koji će biti u prilici po završetku školovanja da preuzmu odgovorne funkcije i ono što je ranije stvoreno da budu u stanju da održavaju i da unaprijede – rekao je Dejan Mihajlović načelnik općine Krnjak koja Privredniku godišnje pomaže s 20.000 kuna za stipendiranje studenata slabijeg imovinskog stanja, odnosno za dva studenta ili za četiri učenika srednjih škola.

Mihajlović je istaknuo da će Matijevićeva općina nastaviti pomagati Privrednik i truditi se da se i druge općine uključe u ovaj vid pomoći sunarodnjacima koji zbog raznih razloga, pogotovo objektivnih, nisu u mogućnosti da završavaju školovanje.

– Imamo obavezu da im tako pomognemo i damo im priliku da postanu ljudi kakvi i zaslužuju da budu. Privrednik ima tradiciju stipendiranja, za razliku od općina koje mogu da postoje i da ne postoje, da imaju ili nemaju sredstava, mogu njihovi čelnici da imaju razumijevanja po tom pitanju i ne, a Privrednikova osnovna djelatnost jest stipendiranje i to je najbolji način da se ovaj vid pomoći realizira – kaže načelnik Krnjaka i dodaje da su Privrednikove kolonije u ovom kraju najmanje što možemo da učinimo da se odužimo ovom velikanu te da će nastaviti da im pruža podršku.

Fundus likovnih radova Privrednika nakon dvodnevne vikend kolonije povećan je za dvadesetak novih i kvalitetnih likovnih djela. Do kraja godine Privrednik će organizirati i humanitarnu aukciju slika nastalih na koloniji, a sav prihod od njihove prodaje namijenjen je za stipendiranje talentiranih učenika i studenata slabijih materijalnih mogućnosti.

Fotografije: Jovica Drobnjak